četvrtak, 31. svibnja 2012.

KIŠ, Danilo - "Grobnica za Borisa Davidoviča"

Top-lista

1. Nož sa drškom od ružina drveta

Godina Mikša je krojač u radnji majstora Mendela, s kojim ima malo toga zajedničkoga - majstor Mendel je Židov, a Mikša mrzi Židove; majstor Mendel je pobožan, Mikša je komunista. Jednom prilikom Mikša pomaže majstoru Mndelu time što hvata tvora koji mu je klao kokoške i živoga ga odere, ali je pritom i vrijeđao majstora Mendela, pa ga ovaj tjera iz svoje radnje i proklinje. Mikša nato traži posao krojača u drugim radnjama u okolini, ali ga nijedan majstor ne želi uzeti. Mikša u to vrijeme upoznaje Ajmikea, koji ga uključuje u partijski rad. Od njega Mikša dobija zadatak da ubije izdajnika u organizaciji. Mikša prihvaća, a da i ne zna o kome se radi. Dolazi na mjesto koje mu je Ajmike rekao i tamo zatiče Hanu Kšiževsku, isto tako članicu njihove grupe i, po riječima Ajmikea, izdajnicu. Mikša je davi i baca u vodu. Ona, međutim, nije mrtva, već se pri padu u vodu osvjestila i počela plivati na drugu obalu. Mikša trči na drugi obalu, preko mosta, sačekuje Hanu na drugoj strani i bode je nožem. Nakon toga joj vadi utrobu i baca u vodu. Sve se ovo dešava 1925. godine.

Dosta kasnije, 1934. godine, Ajmike biva uhapšen zbog podmetanja požara u skladištu u kome je radio kao nadzornik. Tom prilikom, pri saslušanju na policiji, on daje detaljni opis Haninog ubistva i govori policiji tko je to počinio. Ajmike je u stvari sâm bio policijski doušnik, ali mu je trebala žrtva da on ne padne pod sumnju. Nakon što je priznao, vješa se u svojoj zatvorskoj ćeliji. I Mikša je uhapšen u Sovjetskom Savezu, gdje on priznaje da je ubio Hanu po partijskom zadatku. Osim toga, on denuncira 20 ljudi i priznaje da je radio za Gestapo. Umire 1941. godine u nekom od logora od bolesti.

Izuzetno jaka proza, jednim dijelom je i mučna (Mikšino ubistvo Hane). Atmosfera je tmurna i fatalistička, nitko od protagonista se ne uspjeva otrgnuti iz kruga smrti, što god činili i koliko se god trudili, sve je to samo odgađanje neminovnoga. Str. 7 - 19., ocjena - 8,4.

Nastavak - 2. dio

srijeda, 30. svibnja 2012.

Purpurne rijeke ("Les Rivières Pourpres"), F 2000., 106 min.

Top-lista filmova

Znanstvenica Ferreira (Nadia Farés) nalazi u jednoj usamljenoj oblasti, u planinama u okolici Grenoblea, jedan leš. Za slučaj je zadužen insp. Niémans (Jean Reno), koji uskoro pronalazi da je počinitelj ubistva jedan serijski ubojica, koji je u toj oblasti već počinio nekoliko ubistava. U isto vrijeme, nekih 300 kilometara dalje, u mjestu Sarzac, komesar Kerkerian (Vincent Cassel) istražuje slučaj misterioznog skrnavljenja groba jedne mlade djevojke. Tek nakon dosta vremena spoznaju dvojica policajaca da su njihovi sličajevi povezani ...

Film je rađen po romanu Jean-Christophe Grangé-a, koji je zajedno s režiserom Mathieu Kassovitzom napisao i scenarij za film. Film ima sjajnu atmosferu i interesantnu radnju, ali me je kraj malo razočarao. Ocjena - 7,5.

Početna lista

Ovdje možete naći početnu stranicu za ovaj blog. Na njoj se nalaze linkovi prema pregledima za svaku pojedinu temu, a na tim listama opet linkove prema pojedinim prilozima. Osim toga, na svakom podlisti će biti i link prema ovoj listi, tako da se relativno brzo može preći s jednog područja na drugo.

Top-lista filmova
Top-lista literatura
Top-lista albuma za 2012. godinu

BULGAKOV, Mihail Afanasijevič - "Majstor i Margarita" ("Мастер и Маргарита")

Top-lista

Roman sam već dvaput pročitao, odgledao svih 10 epizoda ruske ekranizacije iz 2000. i koje, ali mislim da će i ovaj ponovni susret ponovno biti užitak.

Knjigu čitam u hrvatskom prevodu, jeftino izdanje iz biblioteke Jutarnjeg lista.

1. poglavlje

Proljetni je dan, suton, periferija Moskve (Patrijarški ribnjaci) - dvojica pisaca, Mihail A. Berlioz i Ivan N. Ponirjov (pseudonim "Bezdomni") razgovaraju o književnim temama - Bezdomni je isporučio Berliozu, glavnom uredniku jednog od moskovskih književnih časopisa, naručenu poemu o Kristu. U njoj je Krista opisao u negativnom svjetlu, ali za Berliozov ukus isuviše živo, što mu se čini nedopustivo, pošto je on uvjerenja da je Isus obična obmana i izmišljotina, a nipošto povjesna ličnost. Berlioz povremeno osjeća slabost, bockanje u predjelu srca i čini mu se da ima halucinacije, pošto vidi nekog mršavog, neobično odjevenog čovjeka kako lebdi. Bol uskoro nestaje, a u njihovoj blizini se uskoro pojavljuje neki stranac, koji se uključuje u njihovu diskusiju. Stranac je oduševljen ateizmom ljudi, koji oni smiju otvoreno iskazivati. Razgovor uskoro skreće na postojanje Boga, te na Kantove dokaze po tom pitanju - stranac uvjerava Berlioza da je Kant vjerovao u postojanje Boga, pošto ga je "osobno za doručkom" čuo kako to govori. Bezdomni izjavljuje kako bi on "toga Kanta strpao na tri godine u zatvor", dok Berliozu ništa više nije jasno. Stranac je izuzetno zagonetna osoba, koja ih po mnogim pitanjima zapanjuje - odgovara im na pitanja, koja oni još nisu stigli ni pitati, nudi im baš onu marku cigareta koju oni žele, očito je da je stranac, a govori ruski bez akcenta. Osim toga, stranac proriče i kako će Berlioz umrijeti - biće mu odrubljena glava, "zato što je komsomolka Anuška razbila bocu s uljem". Berlioz i Bezdomni su poprilično preplašeni i otvoreno pitaju stranca što on radi u Moskvi. On im se predstavlja kao stručnjak za crnu magiju, koji se u Moskvi nalazi kako bi procjenio neke stare rukopise iz X stoljeća. Na samom kraju poglavlja, stranac uvjerava Berlioza kako je Isus postojao i počinje pričati priču ...

Sjajna, gotovo savršena proza, kakvu sam zaista izuzetno rijetko čitao. Str. 7 - 17, ocjena 9,1.

Nastavak - 2. poglavlje

utorak, 29. svibnja 2012.

DOSTOJEVSKI, Fjodor M. - "Bjesovi" ("Бесы")

Top-lista

Ovo je jedan od pet velikih romana Fjodora Dostojevskog. Čitam ga u hrvatskom prevodu.

I - 1.1

Stjepan Trofomovič Verhovenski je stariji gospodin, koga nam naš pripovjedač (koji nam se predstavlja kao njegov poznanik) u prvom poglavlju predstavlja. Kad se skine ona površna učtivost i suzdržanost pripovjedača, istina o Verhovenskom izgleda otprilike ovako - riječ je o umišljenom prognaniku, koji je uvjeren da vlasti prate svaki njegov korak i da su mu vlasti onemogućili znanstvenu karijeru zbog njegovog antislavenskog stava (dok ju je u stvarnosti uništio on sam svojom lijenošću). Pripovjedač nam daje iscrpni opis njegovog alegorijskog spjeva iz mladosti u kome, između ostalih, pjevaju kukci i minerali, a veliča se smrt. Stjepan Trofomovič rado igra ulogu prognanika i uvrijeđen je ukoliko mu netko taj status osporava (npr. prijedlogom da objavi spjev). Kad je spjev ipak bio objavljen u inozemstvu, sav se je uzrujao i počeo pisati pismo vlastima, u kome je tvrdio kako on s tim nema ništa.

Suzdržani ton pripovjedača i poprilično bespoštedni obračun sa Stjepanom Trofomovičem čine jako dobar kontrast. Str. 9 - 13, ocjena 8,4

I - 1.2

U ovom poglavlju upoznajemo Varvaru Petrovnu Stavroginu, bogatu ženu generala, koja izuzetno cijeni Verhovenskog i nudi mu mjesto učitelja njenoga sina jedinca, uz, naravno, bogatu platu. Nakon toga riječ je i o putovanju Verhovenskog kroz bračne vode - dvaput je bio oženjen, dvaput je ostao udovac, ima jednog sina iz prvoga braka. Nakon smrti druge žene, Verhovenski prihvata ponudu Varvare Petrovne. Oslobođen briga o egzistenciji, Verhovenski se može posvetiti nauci, ali - pošto je lijenčina - vrijeme krati preferansom i lijenčarenjem.

Radnja se sjajno razvija, vickast način pripovjedanja. Str. 14 - 15, ocjena 8,3.

I - 1.3

Povjest prijateljstva Varvare Petrovne i Stjepana Trofomoviča je dugoga vijeka, ali je i među njima bilo i dosta svađa, zbog čega on dosta pati (prije svega zbog straha od materijalnih posljedica). Piše joj pisma, čak i u razdobljima kad živi u njezinoj kući. Između njih se razvio odnos poput odnosa majke i bespomoćnog djeteta. Str. 16 - 17, ocjena - 8,4.

I - 1.4

U daljem toku romana dobijamo uvid o tome kakvo je zlopamtilo Varvara Petrovna. Prilikom posjete baruna iz Petrograda, ona poziva Stjepana Timofejeviča da im pravi društvo. Vodi se razgovor o ukidanju kmetstva, pri čemu se Stjepan Timofejevič pokazuje oduševljen idejom. Varvara Petrovna mu to uzima za zlo. Prvi slučaj se je desio nakratko poslije smrti muža Varvare Petrovne - ona i Verhovenski su jedno veče ugodno razgovarali i nakon toga pošli na spavanje. Pri rastanku, ona je u njegovim očima vidjela da razmišlja da li da je pita da se uda za njega, ali je odustao od toga. To mu je zamjerila i "nikad mu to neće zaboraviti". Str. 18 - 20, ocjena - 8,2.

Nastavak - 2. dio

KHADRA, Yasmina - "Dvostruko bijelo" ("Double blanc")

Top-lista

Yasmina Khadra je pseudonim alžirskog pisca Mohammeda Moulessehoula, a ovaj roman je drugi roman iz "Alžirske trilogije", serije kriminalističkih romana s inspektorom Llobom kao glavnim likom.

Na početku romana dobijamo kratku povjest poznanstva Ben Oude i inspektora Lloba (iz inspektorove perspektive, roman je pisan u prvom licu). Oni se poznaju već dugo, od Llobove mladosti. Ben Ouda je za njega u mladosti i na početku njegove policijske karijere bio apsolutni idol. Iz kasnije vremena spominje Llob neki incident bludničenja s maloljetnicima Ben Oude, u kome je Llob zastrašivao roditelje dječaka, kako bi ih odvratio od podnošenja prijave, pošto je mislio da je to namještaljka i da tako nešto ne može biti istina. Osim te epizode, Ben Ouda je bio u diplomatskoj službi, a 1992. godine je objavio i memoare.

Nazad u sadašnjost - Ben Ouda je pozvao insp. Lloba da ga posjeti u njegovoj kući. Ovaj prihvaća poziv i posjećuje ga. Ben Ouda je abnormalno debeo, a u njegovim spavaćim odajama Llob primjećuje jednog lijepog mladića. Ben Ouda želi da mu Llob pruži zaštitu, jer namjerava početi s pisanjem nove knjige memoara.

Khadrina proza je duboko emotivna i subjektivna, frustracija i duboko nezadovoljstvo glavnoj junaka se osjeća gotovo u svakoj rečenici. I odabir stilskih sredstava još dodatno pojačava taj efekt - često koristi hiperbole, sve je manje više crno ili bijelo (najveći dio toga je, međutim, crno). Sve u svemu, originalno, ali na duže staze zamara - str. 5 - 14 - ocjena: 7.2.

Nastavak je ovdje ...

ponedjeljak, 28. svibnja 2012.

Fantastična četvorka: Uspon srebrnog letača ("Fantastic Four: Rise of the Silver Surfer"), USA 2007.,

Top-lista

Kako bih povećao raspon na skali ocjena, odlučio sam (svjesno, molim lijepo!) pogledati još jedan sequel. Razlika je u tome, da prvi dio ovoga serijala - za razliku od Floddera - nije puno bolji (ukoliko je uopće bolji) od ovoga nastavka.

A sad na film - tek što su super-junaci sredili svoga staroga neprijatelja dr. Dooma, na njih već čeka novi izazov - Reed i Susan su odlučili ući u bračne vode i voditi mirni obiteljski život. Od toga, međutim, nema ništa - za vrijeme ceremonije vjenčanja, jedan komet juri prema Zemlji i s nekoliko udara izaziva ogromna pustošenja. Članovi Četvorke nailaze na tragove koji govore da iza svega stoji tajanstveni Srebrni Letač. Međutim, ni to nije sve - i dr. Doom je uspio pobjeći iz zatvora ...

Na stranu činjenica da su mi svi ti filmovi po Marvel-stripovima uglavnom bez veze, ali ovaj je stvarno kategoriju-dvije gori od ostalih - toliko je plitak, da je to teško i opisati - svaki nedostatak humora, toliku hrpu klišeja i gluposti je zaista teško pretočiti u riječi. Osim toga, ovaj film nema ni neke trash-kvalitete - specijalni efekti su vrhunski (nema tanjura koji glume NLO-e kao kod Ed Wooda), nema drvenih glumaca kao u kakvoj B- ili C-produkciji - na svakom kadru filma se vidi hrpa novca uloženog u njega, ali nikakva strast za pravljenje filma ...

Ocjena - 3,1.

REMARQUE, Erich Maria - "Obećana zemlja" ("Das gelobte Land")

Top-lista literatura

Ovo je posthumno objavljeni roman njemačkog pisca Ericha Marie Remarque-a, koji je pisao pred smrt (roman je ostao nedovršen). Roman čitam u njemačkom originalu.

1. poglavlje

Roman je pisan u prvom licu - godina je 1944., naš junak se zove Ludwig Sommer, nalazi se na Ellis Islandu i čeka odobrenje za boravak u SAD-u. Priča nam o brodovima s izbjeglicama, koji plove od luke do luke, i nitko ih ne želi primiti, o živčanim slomovima izbjeglica, o samoubistvima. Početak gotovo i ne zvuči kao proza, već više kao reportaža. Sommer nam govori i o svojoj odiseji - njegovi dokumenti su lažni, njegov pasoš zapravo je pripadao drugom, sada mrtvom čovjeku (Židovu), a čovjek (izbjeglica kao i on), koji mu je pomogao oko tih lažnih dokumenata, i sâm je zaglavio negdje u Francuskoj nakon dolaska nacista. Nakon toga slije opis Via Dolorose (ital. put patnje), kojim su izbjeglice po Evropi bježale od nacista, opisuje glad izbjeglica, njihov strah od policije i vječno bježanje.

Na Ellis Islandu našeg junaka posjećuje advokat Levin, koga je poslao jedan od Sommerovih bivših supatnika sa Vie Dolorose. Levin s njim raspravlja pitanja oko ulazne dozvole i govori mu kako bi sve oko toga trebalo biti u redu. Sommer nakon sastanka s advokatom susreće jednu ženu, koja je tu sa svojim maloumnim djetetom. Ona je očajna, jer joj dijete ne žele pustiti u zemlju. Sommer je uvjerava kako će sve proći u najboljem redu, daje joj nadu, ali je kasnije ljut na samoga sebe, jer joj je lagao i obmanjivao je.

Početak je potresan, emocionalan, ali nema jasnu liniju radnje - od svega pomalo, dosta rastrzano.

Ocjena - str. 9 - 22 - ocjena - 7,1.

Vrtni dnevnik - Mahune, niske - 1. dio

Evo jedne od nekoliko vrsta mahuna, graška, graha i boba, koje imam na raspolaganju. Za sve njih vrijede slična uputstva - ne treba ih sijati dok postoji mogućnost mraza, pošto su na to izuzetno osjetljive. Nadam se da sam ime ovaj put pogodio, pošto je njemačko ime za njih malo drugačije od našega - "Buschbohnen" bi značilo nešto kao "grmaste mahune", ali mislim da takav naziv kod nas ne postoji.

Sjeme ovih mahuna je slično sjemenu graha - veličina je otprilike 15 x 7 mm, elipsastog je oblika i tvrdo.

Ovo pakovanje je iz "Penny Markta", od firme "Meyer's" i košta 0,49 eura. U pakovanju se nalazi otprilike 40 zrna sjemena. Informacije na pakovanju su dosta iscrpne - sijanje od sred. V mj., nakon prestanka mraza, sijanje na 3 cm dubine, trajanje klijanja 8 - 10 dana pri 15 - 20° C. Sjeme je stvarno brzo isklijalo, za nekoliko dana, samo je postotak isklijalih zrna zasada prilično mali (1 - 2 zrna po posudi, od nekih 7 - 8 posijanih zrna).

Ovdje se vidi trenutno stanje - ono što je izišlo, dosta dobro napreduje. Nadam se da će se to popraviti s vremenom.
Ova fotografija je vezana za jedan eksperiment, kojim - ako uspije - namjeravam popraviti postotak klijavosti sjemena. Sjeme mahuna se, kao i sjemena mnogih drugih biljaka, može koristiti za pravljenje svježih klica. Te se klice, međutim, kad se razviju, mogu sasvim normalno zasaditi, kao što sam već isprobao kod mungo graha. Nadam se da će to i ovdje uspjeti. Postupak se sastoji u tome da se sjeme određeno vrijeme stavi u mlaku vodu (kod mungo graha je to bilo 12 - 24 sata, ovdje barem 24 sata, ako ne i duže), da se nakon toga ta voda izlije i sjemenje dalje drži na vlažnom (ali ne u vodi, da ne istrune). Jednom ili dvaput dnevno se to sjemenje onda ispire, i nakon nekoliko dana bi se iz zrna trebale razviti klice, koje se mogu zasaditi u zemlju. Da li će uspjeti, ostaje da se vidi.

Vrtni dnevnik - Bijeli luk, divlji kineski (Allium tuberosum) - 1. dio

Evo još jedne biljke, kojoj sam silom prilika morao improvizirati ime - riječ je o vrsti bijelog luka (češnjaka), kod koje se režu listovi, koji imaju blagi okus bijelog luka, ali ne toliko intenzivan. Potječe iz Kine, pa se na francuskom zove "ciboule de chine", a jedan od njemačkih naziva je "Chinesischer Schnittlauch" (prevod bi bio "kineski luka za rezanje").

Sjeme je slično onome drugih vrsta luka - crne boje, izduženo i tvrdo. Veličina se može ocjeniti sa slike - nekih 4 x 2 mm. Prema informaciji s njemačke vikipedije, sjeme klija na svjetlu.

Pakovanje je iz "Penny Markta", od firme "Meyer's", košta 0,49 eura i sadrži oko 100 zrna sjemena. Po informacija na pakovanju, klijanje traje 10 - 26 dana, pri relativno niskim temperaturama (10 - 15 ° C). Sadi se u redovima s razmakom od 30 cm.
Ovdje se vidi plantaža. Zasađeno je prije nekih 7 dana i čini mi se da prvi izdanci već izlaze.

Vrtni dnevnik - Tušt (Portulaca oleracea) - 1. dio

Naše ime za ovu biljku ne znam - dajem ime koje sam našao na srpskoj vikipediji, ali dosad nisam vidio da se kod nas uzgaja niti mi je poznato neko ime za nju. Zbog toga sam stavio i latinsko ime, kako bi onima, koji traže informacije o njoj na internetu, lakše bilo naći nešto.

U jednom od priloga o vrtu sam već spomenuo ovu biljku, kao i to da su prvi izdanci već proklijali, tako da je ovo ovdje malo proširena repriza.

Biljka se može sijati od V do pol. IX mjeseca, na razmaku od nekih 20 cm u redove.Sadrži veću koncentraciju omega 3 nezasićenih masnih kiselina, a od davnina se spominje kao ljekovita biljka (u knjizi iz 16. st. piše da je dobra "protiv kiseline u želucu i ispadanja zubi"), a u novije vrijeme je pala u zaborav.


Sjeme je, kao što se može vidjeti, okruglo, tvrdo i otprilike 1 mm u promjeru. Podsjeća na sjeme kelja, kupusa i sličnih biljki, samo je dosta manje.

Pri sijanju sjeme treba samo lagano pokriti zemljom (0,5 cm dubine).
Ova kartica je od firme "Samen Schmitz", jedne od specijaliziranih trgovina za povrtlarstvo, i koštala je - ako se ne varam - nekih 1,19 eura. Sjemena je u njoj dosta, sasvim sigurno nekoliko stotina zrna, tako da je moguće njome posijati popriličnu površinu.
Kako se može vidjeti, sjeme je nakon nekoliko dana već proklijalo i sasvim dobro napreduje.

Flodderi u Americi ("Flodder in Amerika!"), NL 1992., 114 min.

Top-lista filmova

Ovaj film je drugi film iz serije o asocijalnoj familiji Flodder - prvi dio je napravljen 1986. godine ...

Nakon što je asocijalna familija Flodder u prvom dijelu serijala finu četvrt "Sunčana dolina", u koju su došli u okviru nekakvog socijalnog programa, iz ulickanog šminkerskog predgrađa pretvorili u smetlište, jedan od prvih prioriteta gradskog vijećnika iz te četvrti je da ih se riješi. Prava prilika mu se ukazuje u okviru holandsko-američkog programa razmjene, i on je koristi i šalje čitavu familiju za Ameriku. Kako bi sve prošlo u najboljem redu, s njima ide i njihov socijalni radnik Werner. Međutim, kako to obično biva - Werner se pokazuje kao onaj kome je potrebna pomoć, dok su Flodderi u Americi snalaze kao riba u vodi ...

Prvi dio serijala je bio stvarno vickast film, u kome ne mogu reći da sam baš uživao u svakom gegu, niti da je svaki geg bio ne znam kako originalan, ali u kome - koliko se sjećam - nisam imao osjećaj da netko misli da mu je svako sredstvo dozvoljeno kako bi izmamio smijeh gledalaca. Bila je to fini miks sudara civilizacija (termin "kultura" gubi kod familije Flodder svako značenje), podosta zluradog humora i sasvim dobro sam mogao razumjeti zašto je taj film bio jedan od najuspješnijih holandskih filmova. U ovom su nastavku, međutim, gegovi definitivno, s jedne strane, prešli granicu dobrog ukusa (pogotovo gegovi na račun Wernera), a s druge strane, toliko ih je banalnih, da film jednostavno ne može dobiti prolaznu ocjenu.

Ocjena - 3.8.

Autostoperski vodič kroz galaksiju ("The Hitchhiker's Guide to the Galaxy"), GB 2005., 110 min.

Top-lista filmova

Arthur Dent (Martin Freeman) se nalazi u velikim poteškoćama - njegova kuća će biti sravnjena sa zemljom kako bi se mogla izgraditi obilaznica, i to na taj dan. Dok on pokušava, još u pidžami, svladati šok, sreće Ford Perfecta (Mos Def), koji ga upozorava na skori napad vanzemaljaca. Arthur uspjeva samo još spremiti svoj ručnik, a nakon toga Ford i on odlaze u svemirski brod, gdje iz poveće udaljenosti posmatra uništenje Zemlje. Time započinje njegova odiseja u totalno otkačenoj galaksiji - upoznaje se s rasom Vogona, poprilično pedantnih stvorenja, koji mu objašnjavaju da je Zemlja morala biti uništena, kako bi se mogla napraviti hipergalaktička obilaznica. Od Vogona se uspjevaju spasiti i uskoro dolaze na svemirski brod "Heart of Gold", gdje zatiču galaktičkog predsjednika Zaphoda Beetleboxa (Sam Rockwell), koji je Fordov "semi-half brother". Tu je i Arthurova poznanica iz mladosti, Tricia McMillan (Zooey Deschannel), sad, uz depresivnoga robota Marvina i predsjednika, jedini član posade broda. Arthurova nada da je uplovio u mirnu svemirsku luku se pokazuje kao varljiva - komplikacije počinju već po samom dolasku, prijetnjom najmoćnijeg čovjeka galaksije Arthuru da Tricia-i ne smije ništa reći o uništenju Zemlje (koju je upravo on potpisao, ali na prijevaru, pošto "on nije gledao što potpisuje") ...  

Knjiga je jedna od kult-knjiga naučne fantastike, a i film je - koliko sam mogao shvatiti - poprilično vjerno na njenom tragu. Moj problem s filmom, a najvjerojatnje bi to bio slučaj i s knjigom, je u tome što su za moj ukus ti apsurdni elementi toliko česti i dominantni da mi kvari uživanje u nekim stvarno dobrim poantama (kojih sasvim sigurno ima podosta).

Ocjena - 7.2.

nedjelja, 27. svibnja 2012.

Vrtni dnevnik - Naborani kelj - 1. dio

Nadam se da si ovim imenom, koje sam - u nedostatku pravoga - izmislio, neću uništiti svoju reputaciju vrtlara u internetskim krugovima. Tražeći na Wikipediji paralelno na njemačkom i našim jezicima, našao sam da je paralelno njemačkoj riječi "Wirsing" na srpskoj stranici stoji "kelj", dok na hrvatskoj nema paralelnog priloga. Tražeći pod njemačkim "Grünkohl", našao sam na hrvatskoj stranici "kelj", dok na srpskoj nije bilo ništa. Kako je obični kelj, koga ja poznajem, sličniji "Wirsingu", ostavio sam njega pod "kelj", dok sam za ovaj ovdje na brzaka smislio ovo ime.

Inače, i svojstva ove vrste su jako slična onoj drugoj, tako da se nadam da nisam ništa zbrljao.

Što se tiče nekih općih informacija, sije se, po informacijama na pakovanju od V do VII mj., na 0,5 - 1 cm dubine, a od VII - IX mjeseca se rasađuje na 50 x 40 cm razmaka. Berba je od polovice X mj. do I mj. Trajanje klijanja je 5-8 dana.

Kako sam karticu potrošio, tako da zasad nemam više sjemena za sliku, stavio sam ovdje sliku sjemena običnog kelja, jer je ono ovome, koliko se sjećam, jako slično do potpuno isto po izgledu.

Vrećicu sa sjemenom sam kupio u Penny-Marktu, discounteru s jeftinom robom, i koštala je samo 0,15 eura. Budući da su sve informacije na pakovanju (ima ih čak i više nego na skupljem pakovanju sa sjemenom kelja), mislim da je sasvim OK. Sjeme je, inače od firme "Mayer's". Pakovanje sadrži - po informaciji proizvođača - oko 80 zrna sjemena.

Evo ovdje i slike rasade. Cijelu karticu sam rasadio na 6 posudica, a u svakom je nekih 12 - 15 zrna sjemena. Posadio sam ih, ako se ne varam, u ponedjeljak, 21. 05., a mislim da su se danas izašli i prvi izbojci (toliko su sitni da stvarno nisam siguran, ali do sutra bi se sigurno morali vidjeti, prema tome, moram se strpiti do sutra).

Vrtni dnevnik - Poludugi krastavci - 1. dio

Ovdje je riječ o sorti krastavaca osrednje veličine ploda, koji su, po navodima na pakovanju, mogu koristiti i kao salata i za kiseljenje. Za rasadu se mogu saditi od poč. IV do sredine V mj., direktno se mogu sijati od pol. V do pol. VI mj., a berba je od sred. VII do kraja IX mj. Biljke zahtjevaju dosta prostora, tako da ih treba saditi na razmaku 1,00 x 0,35 metara. Dubina sadnje sjemena je 2 cm.

Sjeme je, kako se može vidjeti na slici, izduženo i elipsasto, veličine nekih 10 x 5 mm, bijelo i relativno mekano - podsjeća na sjeme bundeve, samo dosta manje i lakše.
Pakovanje sjemena je od firme "Frankonia-Samen", kupljeno je u supermarketu "Edeka", cijena je 0,89 eura i sadrži nekih 80 zrna.

Zasijao sam zasada dvije malo veće posude, u svakoj se nalazi 10-tak zrna sjemena. Na pakovanju nema podataka o trajanju klijanja, tako da neka kontrola po tom pitanju nije moguća. Sjeme je zasijano prije 3 - 4 dana, zemlja je crna i dosta plodna, pa bi trebala odgovarati biljci. Dubina sadnje, kako je već ranije spomenuto, je 2 cm, a zalijevam ih barem 2 puta dnevno.

Vrtni dnevnik - Kelj - 1. dio

Odlučio sam početi sistematski pratiti razvoj pojedinih vrsta biljaka od sadnje pa nadalje (nadam se do berbe, ali ...). Na početku svake serije ću napisati nešto o sadnji, sjemenu koje sam posijao, a naći će se i slika sjemena, pakovanja i nasada.

Prvi u seriji je kelj - po informacijama koje sam našao na pakovanju sjemena, može se sijati od poč. IV do sred. VII mjeseca za flance, od pol. V do pol. VIII mjeseca direktno napolju, a berba bi trebala biti od poč. IX pa sve tamo do kraja II mjeseca (dobro podnosi hladnoću).

Bitno je spomenuti da se mjesto sadnje svake godine treba mijenjati, kako bi se spriječilo pojavljivanje bolesti svojstvenih za sve vrste kupusa (pojedinosti zasada ne znam, samo prenosim informaciju koju sam našao na pakovanju ... )

Nešto o slikama sjemena - sva sam sjemena slikao na listu papira iz bilježnice - radi orijentacije, jedan kvadratić je 5 x 5 mm.

Što se tiče sjemena kelja, ono je okruglo, tvrdo, otprilike 2 mm u promjeru.
Sjeme je kupljeno u "Dehneru", jednom od najvećih specijaliziranih lanaca za ovu struku u Njemačkoj. Pakovanje sadrži, prema navodu na pakovanju, nekih 100 zrna. Cijena je standardna za marku Dehner, a to je nekih 1,19 ili 1,49 eura, ne znam točno.
Ove tri male posudice na slici sam zasadio danas. Ovaj izbor mi se čini logičan, pošto će se ionako morati presađivati. U svakoj posudici se nalazi 15-tak zrna sjemena. Po informacijama na pakovanju, klijanje bi trebalo trajati 14 - 21 dan.

Elektronički dizajn - Tehnologija - 4. dio

Evo i četvrtog (i posljednjeg) dijela opisa CMOS-tehnologije - ukoliko želite pogledati prijašnje nastavke, ovdje možete naći 1. dio, 2. dio i 3. dio:

U ovom koraku se prave otvori za kontakte, u koje će u slijedećem koraku doći metal i tako stvoriti električnu vezu za pojedine terminale. Kontakti su obično kvadrati fiksne veličine, a njihova veličina ovisi o tehnologiji. Osim toga, kod nekih tehnologija je moguće korištenje tzv. kontaktnih traka (engl. contact bar), pri čemu je širina kontakta fiksna, dok dužina može varirati. To je često slučaj kod tehnologija kod kojih se javljaju velike struje (engl. power technologies), kao npr. kod čipova u automobilskoj industriji. Kod kontakata se mora uvijek paziti da mogu provesti struju koja prolazi kroz njih, kako ne bi došlo do velikog grijanja i time do topljenja, tj. kvara. Kontakti imaju dosta veći električni otpor od metala, pa je važno da se upotreba kontakata, tj. prelaz s jedne razine metala na drugi, svede na minimum. Osim toga, u novijim tehnologijama, pri malim dimenzijama, javlja se i problem pouzdanosti kontakata, tj. nije uvijek sigurno da li je rupa predviđena za kontakt doista i prisutna. Iako je vjerojatnost za tako nešto jako mala, jedan takav kvar pri proizvodnji čipa može dovesti do toga da proizvedeni čip postane škart. Zbog toga se često koriste tzv. redundantni kontakti, tj. na svakom prelazu s jednog provodnika na drugi moraju se koristiti minimalno dva kontakta. Ukoliko je npr. vjerojatnost da jedan kontakt zakaže 1 % (ona je daleko manja, samo kao primjer), vjerojatnost kod redundantnih kontakata se reducira na 0,01 %.

O ovom se koraku nema što puno reći - po cijeloj površini se nanosi metal, koji služi za niskootporno povezivanje terminala pojedinih elemenata. Metal ulazi i u rupe koje su načinjene za kontakte i time povezuje dvije razine vodiča. Kao vodiči se koriste najviše bakar i aluminijum. Budući da je riječ o prilično mekim materijalima, puno mekšim od dielektrika koji je pored njih, potrebno je voditi računa i o mehaničkim svojstvima materijala pri proizvodnji. To bi nas, međutim, u ovome uvodu odvelo predaleko, pa o tome jednom drugom prilikom.

U ovom, posljednjem koraku, postupkom litografije se osvjetljava površina čipa (ovaj put se koristi maska za metal), a posljedica je da metal ostaje samo ondje gdje je foto-lak na površini osvjetljen, dok se ostatak ispire kiselinom.

Potrebno je napomenuti da se, za razliku od slike, u stvarnoj tehnologiji polisilicijum nikad ne povezuje s metalom na gate-u, već se polisilicijum izvodi izvan gate-a i ondje povezuje s metalom.

Ovim stvarni proces proizvodnje nije gotov. Kako smo već spomenuli, u proizvodnji se najčešće koristi nekoliko razina metala, čime je moguće smanjiti dimenzije čipa, pošto se korištenjem vertikalnog povezivanja može minimirati površina potrebna za izvođenje veza neophodnih za rad čipa. Kako se ti daljnji slojevi metala rade po istom principu kao i ovaj prvi, daljnji opis ne bi donio nikakve dodatne informacije.

U najmodernijim tehnologijama, najčešće onima koje služe za prizvodnju digitalnih sklopova, koristi se do pet slojeva tankih metala. To su tzv. routing levels, i oni služe za izvođenje povezivanja komponenti. Ti tanki metali su donji slojevi, dok iznad njih dolaze debeli slojevi metala, koji služe za povezivanje napajanja i uzemljenja (engl. power i ground). Debeli slojevi metala imaju, zbog svog širokog presjeka, puno manji specifični otpor i gubici napona i disipacija (toplinski gubici) su zbog toga puno manji. Takvi metali, međutim, nisu pogodni za izvođenje povezivanja signala, pošto je njihova minimalna širina jako velika, pa bi zahtjevali puno veću površinu za realizaciju čipa.

Ovim se završava ova serija priloga. Nadam se da je za sve one, koje ova tema zanima, a do sada nisu znali mnogo, ovi prilozi biti dobar uvod u materiju. Svi komentari, sugestije i kritike su dobrodošli!

Elektronički dizajn - Tehnologija - 3. dio

Ovaj post je nastavak na prethodna dva dijela - ovdje možete naći 1. dio i 2. dio:

U ovom koraku su putem fotolitografije osvjetljava  maska za polisilicijum, kojom se selektivno biraju područja na polisilicijumu, ali i na gate-oksid ispod njega, koja će ostati očuvana, dok se sve ostalo nagriza kiselinom i sapire sa čipa. Tako dobijamo gate tranzistora i dielektrikum ispod njega, dok je ostatak površine u dodiru sa zrakom i time dostupan za dalje korake u proizvodnji. Kako smo već rekli, polisilicijum je vodljiv materijal, ali s puno većim specifičnim otporom od metalnih provodnika. Ono što se na ovoj slici ne vidi (jer bi nam za to trebala 3D-grafika), to je činjenica da polisilicijum može služiti i za električno povezivanje u sklopu, tj. on u svakom slučaju može ići i preko field-oxide-a, a postoje tehnologije u kojima se, npr. dva gate-a mogu direktno povezati polisilicijumom. To je slučaj kod starijih i / ili jeftinijih tehnologija, koje imaju samo jedan ili dva metalna sloja na raspolaganju, pa bi električno povezivanje bez polisilicijuma bilo nemoguće.

Osim toga, svaki gate uvijek izlazi izvan granica otvora difuzije i prelazi na field-oxide, a razlog tome ćemo vidjeti na slijedećim koracima.

U ovom koraku se - postupkom koji je potpuno sličan onome koji smo opisali prilikom stvaranja n-well-a - stvaraju inverzni slojevi u p-supstratu i n-well-u, koji predstavljaju terminale "source" ("izvor") i "drain" ("odvod") MOS-tranzistora. Princip rada tranzistora je u tome da radi kao sklopka, pri čemu struja teče između "source" i "drain" terminala, a naponom na gate-u se odlučuje da li će ta struja teći ili ne. Za rad tranzistora je neophodno potrebno da su "source" i "drain" izolirani jedan od drugog, pa je - da se vratimo na objašnjenje koje smo obećali u prethodnom koraku - to razlog zašto polisilicijum mora preći na field-oxide - svaki otvor za difuziju, koji služi za stvaranje MOS-tranzistora, mora biti podjeljen u dva međusobno izolirana dijela.

Iako je predstavljeno kao jedan korak, riječ je zapravo od dva koraka - n-difuzija i p-difuzija se proizvode u dva odvojena koraka. Oznake "p+" i "n+" na slici imaju isto tako svoje značenje - time se želi reći da je koncentracija većinskih nosilaca puno veća nego što je to slučaj kod p-supstrata i n-well-a (kod kojih bi, po istoj konvenciji, oznake bile "p" i "n"). Koncentracija je u slučaju "p+" i "n+" difuzije za neka 3 reda veličine (tj. oko 1000 puta) veća nego kod p-supstrata i n-well-a.

U ovom koraku je priča poprilično kratka - cijela se površina zatvara dielekrikom (nitridom), kako bi se izolirala i time omogućilo nanošenje metala iznad dielektrika.

Ova serija se završava u 4. dijelu.

subota, 26. svibnja 2012.

Top-lista filmova

Početak

Ovdje je pregled svih dosada ocjenjenih filmova na blogu:

9.8
- Big Lebowski - USA 1998. god.

8.9
- Gran Torino - USA 2008. god.

8.4
- Ime ruže - I / F / D 1986. god.

8.2
Red Rock West - USA 1993.

7.6
- Purpurne rijeke - F 2000.

7.2
- Autostoperski vodič kroz galaksiju - GB 2005. god.

6.7
- Ubistvo u Bijeloj kući - USA 1997. god.

6.5
- Wickie i jaki momci - D 2009. god.

6.2
- Civilni proces - USA 1998. god.

3.8
- Flodderi u Americi - NL 1992. god.

3.1
- Fantastična četvorka: Uspon Srebrnog Letača" - USA 2007.

Vrtlarski dnevnik

Dobar dio današnjeg dana prošao mi je u pokretanju novog ciklusa sađenja - sve one posudice, u kojima nema nekog vidljivog rezultata, sam iščistio i posadio novo sjemenje, pa se nadam da će uskoro biti puno novosti. Za danas, međutim, će biti i pokoja repriza.

Na ovoj slici je majoran ili mažuran, bliski rođak origana. Riječ je o začinskom bilju, koje se dodaje pri kraju kuhanja, jer dužim kuhanjem gubi aromu. Počeli su izlaziti nakon samo nekoliko dana i zasad dobro napreduju.
Sa sadnicama paprike stvarno imam abnormalnu sreću - imam osjećaj da svako zrno izlazi i da ću sadnica imati i na bacanje, jer bi mi za sve trebao manji vrt.
Ovo ovdje su male sadnice andskih bobica, i to u prilično ranom stadiju rasta. Riječ je o penjačicama, koje mogu doseći i do 2 metra, a plodovi su bobice, koje se nalaze u tankoj ljusci nalik na lampione. Ovi ovdje su snimljeni kod kuće, u Novoj Gradiški, a ovdje sam prije neki dan posadio jednu turu za rasadu, i nadam se da će od njih uskoro biti nešto.
I ova slika je iz Slavonije, a riječ je o sadnicama artičoka. Ovo povrće je više za mediteransku klimu, ali vrijedi pokušati. I ovdje imam nekoliko sadnica, koje su već u cvjetnjaku, i zasad napreduju sasvim dobro, ali je ondje teško napraviti dobre slike, pošto su sadnice tamo poprilično zgusnute ...
Prije neki dan sam već pisao o mahunama, kad su tek počele izlaziti, a ovdje se vidi da sjajno napreduju. Problem je samo u tome da je u svakoj čašici 7-8 zrna, a izašla su dosada po jedno ili dva zrna, ali nadam se da će se i to za koji dan promjeniti ...

Toliko za sada, a nadam se da ću već sutra imati par lijepih novosti.

petak, 25. svibnja 2012.

Top-lista literatura

Početak

Slično kao i kod rock-albuma, evo i ovdje top-liste po ocjenama. Razlika je u tome da će ocjene knjiga mijenjati s vremenom, pošto se u svakom prilogu ocjenjuje tek dio knjige. Osim toga, o jednoj knjizi ću postirati maksimalno jednom mjesečno:

9.02
- BULGAKOV, Mihail Afanasijevič - "Majstor i Margarita"

8.71
- GARCIA MARQUEZ, Gabriel - Pukovniku nema tko da piše

8.6
KENNEDY TOOLE, John - "Zavjera glupana"

8.56
MANN, Thomas - "Čarobni brijeg"

8.5
- BROCH, Hermann - "Vergilijeva smrt"

8.42
- GARCIA MARQUEZ, Gabriel - "Lišće na vjetru"

8.4
- SIMON, Claude - "Vjetar"

8.31
- DOSTOJEVSKI, Fjodor M. - "Bjesovi"

8.3
- KIŠ, Danilo - Grobnica za Borisa Davidoviča
- SELIMOVIĆ, Meša - "Derviš i smrt"

8.28
- QUENEAU, Raymond - "Zazie u metrou"

8.2
BELLOV, Saul - "Dekanov decembar

7.95
- ATWOOD, Margaret - "Sluškinjina priča"

7.9
- BOLANO, Roberto - "2666"
- VARGAS LLOSA, Mario - "Zelena kuća"

7.8
- ALBAHARI, David - "Brat"

7.77
- DAVIČO, Oskar - "Pesma"

7.7
- FORD, Richard - Dan nezavisnosti
- LALIĆ, Mihailo - "Lelejska gora"
- VARGAS LLOSA, Mario - Razgovor u Katedrali

7.71
- AMIS, Kingsley - "Sretni Jim"

7.68
- SÁBATO, Ernesto - "Tunel"

7.62
- BABELJ, Isak Emanuilovič - "Crvena konjica"

7.61
- HAMILTON, Patrick - Hangover Square

7.6
- BARTIS, Attila - "Spokoj"

7.54
- McCOY, Horace - "I konje ubijaju, zar ne?"

7.53
- ONETTI, Juan Carlos - "Strvoder"

7.5
PASTERNAK, Boris - "Doktor Živago"

7.49
- SANTIS, Pedro de - "Fakultet"

7.48
- THOMPSON, Hunter S. - "Strah i prezir u Las Vegasu"

7.4
PAASILINNA, Arto - Sin boga gromovnika

7.39
- AJTMATOV, Džingis - "Džamilja"

7.31
- BAJANI, Andrea - Srdačni pozdravi
- ILJF i PETROV - "Zlatno tele"

7.3
- KHADRA, Yasmina - "Dvostruko bijelo"

7.29
- CHANDLER, Raymond - Zbogom, ljepotice

7.24
- HIGHSMITH, Patricia - "Ta slatka mučnina"

7.23
- ESHIL - "Perzijanci"

7.2
- SIMENON, Georges - "Čovjek koji je gledao vlakove kako prolaze"
- THACKERAY, William Makepeace - "Vašar taštine"

7.1
- REMARQUE, Erich Maria - Obećana zemlja
- McCULLERS, Carson - "Srce je usamljeni lovac"

7.07
- GOODIS, David - Kad padne noć

7.0
- WOOLRICH, Cornell - "Crni anđeo"

6.94
- WODEHOUSE, P. G. - Jutarnje radosti

6.9
MALET, Léo - "Most u magli"

6.88
- MUTIS, Alvaro - Posljednje pristajanje starog teretnjaka

6.81
- NESBO, Jo - "Crvendać"

6.8
- SIMENON, Georges - "Luka u magli"

6.7
- AMPUERO, Roberto - "Slučaj Neruda"

6.55
- NYKANEN, Harri - "Raid i debeljko"

5.82
- CHRISTIE, Agatha - "Zla kuća"

Elektronički dizajn - Tehnologija - 2. dio

Ovaj prilog je direktni nastavak 1. dijela pregleda pojedinačnih koraka pri izradi čipova u CMOS tehnologiji.

Nakon što je načinjen inverzni sloj (n-well), u ovome koraku se prave otvori za tranzistore, kako za NMOS-tip, tako i za PMOS-tip. Na slici je jedna greška - otvor za n-well nipošto ne može biti identičan otvoru za PMOS-tranzistor (koji je uvijek puno manji od n-wella), već bi se - ako želimo biti korektni - otvor iz prethodnog koraka morao zatvoriti, a tek zatim ponovno otvarati za oba tipa tranzistora. Za ovaj korak se koristi maska za difuziju, točnije rečeno, riječ je o dvije maske i dva koraka (n-difuzija i p-difuzija).

U ovom koraku se po cijeloj površini nanosi sloj oksida. Korak je sličan prvom koraku, samo je sloj koji se nanosi puno manji - "field oxide" u prvom koraku je debeo nekih 200-300 nm, dok je ovaj sloj u redu veličine od 10-tak nanometara. Ovaj sloj će kasnije biti izolacija za "gate"-elektrodu MOS tranzistora, i njegova mala debljina je poželjna - što je manji sloj, to je manji napon potreban da se upravlja kanalom ispod gatea. S druge stane, to leži i opasnost - pošto je sloj tanak, električni naboj ga lakše probija i time nepovratno uništava tranzistore, a time i velike dijelove sklopova. To može nastati tokom rada čipa, ukoliko na tranzistor dođe visokonaponski impuls (ESD-efekti), ali već i tokom proizvodnje, kad tokom poliranja, uslijed trenja, mogu nastati statički naboji koji probijaju izolaciju i time uništavaju tranzistore (tzv. antenski efekti, engl. antenna effects).

Nakon što je nanesen gate-oksid, u slijedećem koraku se nanosi polisilicijum. To je materijal od kojeg se sastoji gate MOS-tranzistora. Gate se može zamisliti kao šalter, koji odlučuje o tome da li će struja između druge dvije elektrode tranzistora (source i drain) teći ili ne. Riječ je o provodnom materijalu, ali s puno većim specifičnim otporom nego u slučaju metala, pa se kao vodič koristi samo u izuzetnim slučajevima. Zbog svog velikog specifičnog otpora koristi se kao materijal za otpornike na čipovima, pogotovo u analognoj mikroelektronici.

Opis tehnologije se nastavlja u 3. dijelu.

četvrtak, 24. svibnja 2012.

Novo u vrtu ...

Jučer sam pisao o novostima iz vrta, a danas evo još nekoliko. Ne znam da li ću ovim tempom moći raditi i dalje, ali ovih dana je stvarno užitak pisati o tome ...

O mungo-grahu sam već pisao nekoliko puta, a ovaj put s novim detaljima - dio klica iz posljednje ture sam ostavio da dalje rastu, pa sam ih onda zasadio u zemlju. Kao što se može vidjeti, dosta dobro napreduju, ali poprilično neujednačeno. Ostaje da se vidi kako će ovaj eksperiment uspjeti ...
Ovo je uzorak mrkve, koji sam za probu iščupao iz nasada. Nasad je definitivno pregust, pa je ionako neophodno to prorijediti, a kako se može vidjeti, lišće se je jako razvilo, dok je ono bitno - korijen - poprilično daleko od toga da je zreo. Tješim se zasad time da se i lišće može upotrijebiti za supu, ali baš i nije neka utjeha. Nastavak slijedi ...
Ovdje se vidi moja mala škola sadnica ribizla. Priča o tome je malo duža i zaslužuje poseban prilog, ali kako se može vidjeti, grančice polako ozelenjavaju i nadam se da će se razviti par jakih sadnica, iako ove godine od ploda sigurno neće biti ništa.
Ovo je moja zaliha vode, koja uvijek stoji spremna na terasi. Jedna od prvih stvari koje sam naučio o vrtlarenju je to, da se svježa voda nipošto ne smije koristiti za zalijevanje, već da ona mora odstajati. Zbog toga ih uvijek slažem u određenom redu (dolje na slici su flaše s odstajalom vodom, gore su one sa svježom vodom, koje se danas ne koriste). Nadam se da će se naći ponetko, kome će ovaj savjet dobro doći.
Na ovoj slici su prve mahune, koje su izbile na površinu. Za to im je trebalo samo nekoliko dana, a mislim da u idućih par dana poprilično porasti. Za mahune i slične druge biljke (grah, bob, grašak i dr.) bitno je da se ne sade dok postoji mogućnost mraza, tj. tamo negdje do polovice maja.

Elektronički dizajn - Tehnologija - 1. dio

Budući da daljnje objašnjavanje detalja o električnom dizajnu nema puno smisla, ukoliko se ne znaju neke osnove, u ovome nastavku će biti riječi o tehnologiji koju smo sreli u prvom dijelu.

Osnova CMOS-technologije je P-tip supstrat - to je silicij, kome su dodani 3-valentni elementi poput bora ili aluminijuma. Time nastaje višak "šupljina" u poluvodiču i on time postaje vodljiv. U ovom prvom koraku, na supstrat se stavlja oksid, čija je uloga izolirati supstrat od vodljivih slojeva koji se kasnije nanose na njega.

U slijedećem koraku se u oksidu prave otvori u koji će kasnije biti implantirani nisko-dotirani poluvodič inverznog, n-tipa. Otvor se radi fotolitografskim postupkom, time što se na oksid namaže foto-lak, koji se potom osvijetli ultraljubičastim zrakama. Tamo gdje je palo svjetlo, lak se daje skinuti kemijskim postupkom (kiselina ga razgrađuje), a tamo gdje nije palo svjetlo, lak ostaje. S lakom, međutim, skida se i oksid, koji se nalazi ispod laka, tako da je na tim mjestima supstrat u direktnom dodiru sa zrakom.

U ovome koraku se u otvoru, koji je dobijen nakon drugog koraka, stvara inverzni tip poluvodiča (n-tip). To se radi ubacivanjem 5-valentnih atoma (uglavnom fosfor) u otvor, pri čemu koncentracija 5-valentnih atoma mora biti veća od već prisutne koncentracije 3-valentnih atoma. Postupak se obavlja u dva koraka - prvo se 5-val. atomi upucavaju u p-tip supstrat, a potom se materijal zagrijava, kako bi ti atomi difundirali dublje u substrat. Sa dubinom opada koncentracija 5-valentnih atoma, a dubina ovog novog n-substrata (na engleskom se obično naziva n-well) je ondje, gdje je koncentracija 5-valentnih atoma postaje jednaka koncentraciji 3-valentnih atoma. Tipično je, osim toga, da se n-supstrat uslijed grijanja širi i u stranu, pa je n-well za određeni iznos uvijek veći od za to predviđene maske.

Nastavak - 2. dio.

srijeda, 23. svibnja 2012.

Novosti iz vrta ...

Nakon duže pauze, u kome sam svoj vrt prepustio u ruke prirodi (bio sam kod kuće), evo i novoga izvještaja s nekoliko slika:

Vrt je, kao što se može vidjeti, poprilično zatrpan, ponajviše zahvaljujući mrkvi, koja napreduje dosta dobro, ali je još podaleko od sazrijevanja. Obzirom na to koliko prostora uzima, nije bila dobra odluka da je naveliko zasijem. Osim toga, vrijeme rasta je poprilično dugo, pa mi blokira prostor za nekoliko stvari koje bih tu mogao zasaditi. Sve u svemu, na greškama se uči ...
Od definitivno dobrih vijesti, tu su, prije svega, jagode, koje polako počinju sazrijevati. Da budem iskren, ove sam kupio manje-više gotove u trgovini i samim tim mislim da nije nešto posebno što su uspjele, ali iz sjemena zaista ne znam da li bi uopće nešto i bilo, pošto mislim da im poprilično dugo treba da izrastu.
Ovo je jedna biljka za koju ne znam naš naziv, na njemačkom se zove Portulak (Portulaca oleracea), a služi kao salata i izuzetno je zdrava - pomaže protiv kiseline u želucu, a ima i najveći udio omega 3 masnih kiselina od svih biljaka.
Paprika je za sada poprilično siguran kandidat za klijanje i uglavnom jako dobro napreduje. Pritom (barem što se tiče klijavosti) ne čini veliku razliku da li se radi o kupljenom sjemenu ili o sačuvanom sjemenu kupljene paprike (što je po pitanju cijene poprilična razlika). Ostaje da se vidi kako će sve to skupa ići dalje i hoću li od svega toga vidjeti i nešto ploda. Negdje sam pročitao da je dobro sjemenje paprike dan-dva ostaviti u mlakoj vodi da nabubri, i da se poslije toga sadi. I s tim i bez toga mogu reći da biljčice fino napreduju.
I za kraj,naravno, bosiljak. Nakon par neuspješnih pokušaja, ovoga puta mislim da stvari idu nabolje, pošto nova tura dosta dobro napreduje. Kako izgleda, kod njega je odlučujuće da je dovoljno toplo. Kako će se stvari dalje odvijati, i hoću li vidjeti nešto ploda od toga, ostaje da se vidi. Za iduću godinu planiram raniju sadnju u zatvorenom, jer mi se čini da je ova sadnja poprilično kasna.

Eto toliko do slijedećeg javljanja ...