Top-lista literatura
1. poglavlje
Kako je stil pripovjedanja, barem u prvom poglavlju, poprilično složen, s dugim rečenicama, koje nakon svakih par riječi bujaju u dugim i zapletenim umecima i nerijetko se protežu i preko desetak redaka, priču je teško ispričati držeći se samoga teksta, već mi se čini puno jednostavnije uspostaviti malo reda pri prepričavanju i ispričati je po nekom vlastitom redu.
Pripovjedač je posmatrač događaja u romanu, koji, nekih šest mjeseci nakon početka radnje, ispituje učesnike tih događaja. Ovo ispitivanje se dešava u jesen, dok radnja počinje početkom prethodnog proljeća u Provansi, na jugu Francuske. Na početku pratimo pričanje jednog svjedoka događaja, javnog bilježnika. On je zadužen za sređivanje ostavštine nakon smrti jednog mjesnog veleposjednika. Neka dva tjedna nakon njegove smrti i tjedan dana nakon sprovoda, k njemu dolazi čovjek od nekih 35 godina. On mu se predstavlja kao sin preminuloga. Njegova majka je, nedugo nakon vjenčanja i već u drugom stanju, uhvatila svoga muža kako je vara sa sobaricom i istoga trena ga napustila. Otišla je iz kuće i nakon toga nije htjela slušati nikakve njegove isprike niti preklinjanja da mu se vrati. Isto tako, nije htjela od njega nikakav novac za uzdržavanje, niti mu je dopustila da ijednom kasnije vidi svog sina. Ovim ga je doista okrutno kaznila - ovaj je načisto izgubio volju za životom i zapustio je imanje, koje se je sada nalazilo u očajnom stanju. U sličnoom stanju je i njegov sin, Antoine Montes - jedina odjeća koju ima je ona koju nosi na sebi: stara, pohabana kabanica, isprana košulja i hlače. Sa sobom oko vrata vječito nosi svoj foto-aparat i voza se po okolnim putevima na svom rasklimanom biciklu. Bilježnik je za novopečenog nasljednika imao ponudu nekih imućnih lokalnih mještana za prodaju imanja, ali ovaj to odbija, izrazivši želju da sam ponovno podigne imanje. Po pripovjedačevom komentaru se može zaključiti da se je pritom radilo o određenom pokušaju prevare. Pri kraju poglavlja, Antoine odlazi biciklom do imanja, gdje ga, izuzetno srdačno i kao nakon dugog čekanja, dočekuje nastojnik imanja, podjednako oronuli i zapušteni čovjek kao što je bio i Antoine. On mu pokazuje imanje i sasušenu zemlju, te mu objašnjava što bi trebalo učiniti da se imanje podigne na noge. U kući je još jedna žena od nekih četrdeset godina, s držanjem opatice i bezizražajnog lica, te jedna djevojka od nekih dvadeset i pet godina, napadno našminkana i utegnuta u usku haljinu. Poglavlje se završava time što svi (osim starije žene, koja ih poslužuje) sjedaju za stol i doručkuju.
Kako sam već napomenuo, tekst je izuzetno složen i poprilično naporan za čitanje, a pisac je naprosto opsjednut detaljima. Sasvim solidno štivo - str. 35 - 56, ocjena - 8.4.
Nema komentara:
Objavi komentar