Peticija za TBD (analiza - 2013-10-20 & 21)

U nedjelju je broj novih popisa bio oko 1100, što je nešto više nego prethodnih dana. To je i razumljivo, pošto je bio vikend, ali je još uvijek manje od prosjeka potrebnog da se stigne do cilja. Slovenija sigurno napreduje prema kvoti, ali bez velike lavine prije cilja. Osim toga, krenula je i Švedska, koja je po mom mišljenju ionako bila jako nisko, obzirom na svoju povjest u pogledu socijalnih pitanja. Velika Britanija isto tako nekoliko dana sakuplja sve veći broj potpisa, što je bitno, pošto je riječ o velikoj zemlji, čije bi potpise teško bilo nadoknaditi od strane malih zemalja.

Ponedjeljak je isto donio oko 1100 potpisa, što je jako dobro, obzirom da je vikend gotov. Slovenija je pred ciljem, za koji dan će ispuniti kvotu, što će možda dovesti do novog momenta kod drugih zemalja. Švedska ima i dalje sjajni moment, a i Belgija je u zadnjih nekoliko dana jako dobro napredovala.

Peticija za TBD (analiza - 2013-10-19)

Prije nekoliko dana počeo sam s praćenjem peticije za Temeljni Bezuvjetni Dohodak (ubuduće "TBD") - sa skidanjem podataka jednom dnevno (točno u 20:00) i praćenjem trendova.

Prije svega, o svrsi ove peticije pisao sam u prijašnjem postu, pa o tome ne bih dalje ovdje. Ovdje ću se više baviti praćenjem samih rezultata.

U tom pogledu, prvo nekoliko okvirnih informacija - kako bi peticija uspjela, potrebno je da se kvota ispuni u najmanje sedam zemalja EU-a. Osim toga, potrebno je i ukupno okruglo milion potpisa. Peticija je pokrenuta 14. 01. 2013. godina i traje točno godinu dana, dakle završava se 14. 01. 2014. godine.

Prema tome, do isteka peticije ostalo je još nešto manje od 3 mjeseca, a za to vrijeme jedna zemlja (Hrvatska) je došla do praga, a ukupno je sakupljeno nešto preko 10 % potrebnih potpisa. Obzirom na okolnosti, reklo bi se da je stvar nema velikih izgleda na uspjeh ...

Po pitanju same tablice na slici, slijeva su imena zemalja, poredanih po postotku skupljenih glasova u poređenju s kvotom danom za svaku zemlju. Kolona za ispunjenost kvote je limitirana na 100 %, pošto je potrebno da 7 zemalja ispuni kvotu i jedna zemlja ne može nadoknaditi neispunjavanje drugih.

Kako bih pratio napredovanje pojedinih zemalja, zemlje su podjeljene na 4 grupe od po 7 zemalja. Pritom naročitu pažnju valja obratiti na gornju četvrtinu, pošto 7 zemalja mora ovdje biti na 100 %. Osim toga, vide se ponegdje i pomaci pri prelazu jedne zemlje iz jedne grupe u drugu (npr. Austrija u zadnjim danima). Osim toga, za svaki dan je dodan i prirast za taj dan u procentima kvote. Za orijentaciju, uz trajanje peticije od 365 dana,potreban je (uz pretpostavljeni linearni prirast, tj. svakoga dana dolazi isti broj potpisa) prirast od 0,27 % po danu.

I još samo jedan tehnički detalj za danas - u zadnjoj koloni je dana preračunata kvota za svaku zemlju za postizanje cilja od 1.000.000 potpisa, a u predzadnjoj procenat ispunjenja te kvote po zemljama.

Po pitanju aktuelnih trendova, za očekivati je da Slovenija za koji dan dođe do svojih 100 %, što bi svakako dalo dodatni impuls cijeloj kampanji. Ono što me donekle čudi je činjenica da sada u Sloveniji ne dolazi do "efekta lavine", tj. da se kratko prije ispunjenja cilja ubrza ritam potpisivanja. U slučaju Hrvatske je u jednom danu, kratko pred ciljem, došlo preko 1000 potpisa, ali ovdje to još nije slučaj. Biće interesantno vidjeti kako će se situacija razvijati sutra ...

Temeljni bezuvjetni dohodak

Kako sam se zadnjih nekoliko mjeseci fikusirao svoje slobodno vrijeme na neke druge blogove / aktivitete, ovaj mi se je blog nekako potpuno umrtvio. Ostavio sam ga za neke važne / načelne teme, a s njima nikako da se počnem baviti, ali sad mislim da je tome došao kraj ...

Kako sam uopće došao na ovo? Iskreno rečeno, nedavno sam na Facebook-u našao veliku vijest po internet-portalima o tome kako je Hrvatska prva (i zasad jedina) EU-zemlja, koja je prešla prag u skupljanju potpisa za podršku EU-peticiji za poticanje rasprave o "temeljnom bezuvjetnom dohotku" (engl. Unconditional Basic Income (UBI)) (mislim / nadam se da ovdje dajem ispravne informacije o tome, pravo mi nije jača strana), pa sam na tom tragu došao i do stranice gdje se prati napredak te peticije po EU-zemljama.

Nakon što sam čisto tehnički, pomoću Excell-tabele, do besvjesti obradio sve moguće aspekte i uvidio da peticija nema velike šanse da ispuni zahtjeve da sakupi dovoljan broj potpisa u zadanom roku, odlučio sam se pozabaviti suštinom stvari i za početak odlučio ovdje na blog staviti par činjenica ...

Kao prvo, o čemu se radi? UBI je (za sada) teoretski ekonomski model, po kome se država obavezuje svakom svome građaninu isplaćivati određenu svotu novca, koja nije vezana ni uz kakvu protu-uslugu od strane toga građanina (zbog toga ono "bezuvjetno"). Ta svota, koja je za sve građane ista (i za bogate i za siromašne), trebala bi - u idealnom slučaju - pokriti osnovne životne troškove. Toliko, u najkraćim crtama, o teoriji.

Na prvi pogled ideja zvuči suludo, ali kad čovjek malo bolje razmisli, brzo dolazi do zaključka da ona možda nije realistična (naravno, osnovno pitanje je "Tko će sve to platiti?"), ali svakako nije suluda. Ukoliko se provede u djelo, ona bi trebala drastično smanjiti siromaštvo, pošto bi svatko imao dovoljno za preživjeti, a za sve ostalo bi čovjek, kao i do sada, morao raditi.

Tema je izuzetno kompleksna, pa ne mogu sada staviti ovdje gotov članak sa svim posljedicma i zaključcima, ali mislim da je ideja vrijedna da je se razradi. Zbog toga zasada na ovom mjestu samo lista "pro" i "contra" argumenata, koji mi zasada padaju na pamet:

Pro:

- smanjenje siromaštva
- oslobađanje kreativne energije, koje će dovesti do ideja, koje će društvo možda dovesti do većeg blagostanja
- nestajanje ucjenjivačkog odnosa poslodavaca prema svojim radnicima (nitko nije prisiljen raditi po svaku cijenu, jer mu je egzistencija osigurana)
- povećanje socijalne pravde zbog ravnomjernije podjele naciolnog bogatstva
- veće materijalno vrednovanje onih aktivnosti, koje se ne uklapaju u tržišnu ekonomiju (odgoj djece, briga za stare i nemoćne ... )
- većina inovacija u proizvodnji ide u pravcu smanjenja udjela ljudskog rada, pa se tim i produktivnost povećava, što ostavlja dovoljno prostora za ovakva razmišljanja

Contra:

- pitanje financiranja
- ovakvim modelom se potiče nerad
- pitanje tko će obavljati nužne, ali dosadne / prljave poslove, ako svi slijede neke svoje ideje
- nepoznanice oko trajnog modela funkcioniranja države u takvim uslovima
- pitanje regulacije statusa starih i invalida (tj. svih onih, koji nisu u stanju zaraditi dodatni novac u ovakovom sistemu)

Toliko za sada ... Nadam se da ću se ovoj temi uskoro vratiti, a nadam se da će na nju biti i koji komentar ...

Puno pozdrava - Zoran.