Top-lista
Prethodni dio
Osim toga, ni njeno oduševljenje Archimboldijem nije toliko kao kod ostale trojice, i ponajviše zahvaljujući upornosti njezinog njemačkog momka, koji joj šalje Archimboldijeve knjige, ona počinje voljeti pisčeva djela.
Nakon ovog pojedinačnog upoznavanja svih četvero junaka, u slijedećem dijelu pratimo kroniku njihovog međusobnog upoznavanja i ponovnog susretanja na raznoraznim literarnim kongresima po Njemačkoj i drugdje. U razdoblju od 1990. do 1993. godine se Pelletier, Morini i Espinoza upoznaju i sklapaju profesionalno savezništvo, a i privatno se sprijateljuju. U jednom broju jednog berlinskog literarnog časopisa, potpuno posvećenom Archimboldiju, uz njihove članke i članke jedne grupe njihovih njemačkih rivala, nalazi se i članak Liz Norton, koji je po svojim stavovima blizak njima.
Ovaj dio se pomalo gubi u nekim banalnim detaljima. Ocjena - 7.7.
nedjelja, 8. rujna 2013.
BOLAÑO, Roberto - "2666" (2)
Top-lista
Prethodni dio
Morini, zbog toga, osim samoga prevoda, šalje u vatru i nekoliko popratnih članakao Archimboldiju, koji naknadno od pisca stvaraju miljenika talijanske čitalačke publike, a Moriniju do 1991. gidne donose mjesto profesora njemačke literature u Torinu. Moriniju je u to vrijeme dijagnosticirana multipla skleroza, koja ga je zauvjek vezala za invalidska kolica.
Manuel Espinoza je Španjolac i treći u ovom ekskluzivnom krugu vatrenih archimboldijanaca. Espinozine muke na putu nalaženja svoga poslanja bile su daleko veće negoli kod prve dvojice junaka. Njemački nije govorio niti studirao njemačku književnost, a nije ga zanimalo ni prevođenje, već je sanjao o tome da postane pisac. Neko vrijeme se je kretao u krugovima obožavatelja Ernsta Jüngera, ali s njima raskida kad mu ovi, zbog toga što ne govori njemački, ne dozvoljavaju da bude u piščevoj pratnji tokom njegove posjete Madridu. Espinoza dolazi do spoznaje da nikad neće postati veliki pisac i posvećuje se studijima, a 1990. promovira s radom o Archimboldiju.
Četvrta, i posljednja, članica ovog ekskluzivnog kruga je Liz Norton, koja se u jednom pogledu razlikuje od ostale trojice - njoj nedostaje željezna volja da svoje planove sprovede u djelo.
I dalje izuzetno zabavan tekst, naročito dio o Manuelu Espinozi, koji pomalo podsjeća na "Divlje detektive". Ocjena - 7.9.
Nastavak
Prethodni dio
Morini, zbog toga, osim samoga prevoda, šalje u vatru i nekoliko popratnih članakao Archimboldiju, koji naknadno od pisca stvaraju miljenika talijanske čitalačke publike, a Moriniju do 1991. gidne donose mjesto profesora njemačke literature u Torinu. Moriniju je u to vrijeme dijagnosticirana multipla skleroza, koja ga je zauvjek vezala za invalidska kolica.
Manuel Espinoza je Španjolac i treći u ovom ekskluzivnom krugu vatrenih archimboldijanaca. Espinozine muke na putu nalaženja svoga poslanja bile su daleko veće negoli kod prve dvojice junaka. Njemački nije govorio niti studirao njemačku književnost, a nije ga zanimalo ni prevođenje, već je sanjao o tome da postane pisac. Neko vrijeme se je kretao u krugovima obožavatelja Ernsta Jüngera, ali s njima raskida kad mu ovi, zbog toga što ne govori njemački, ne dozvoljavaju da bude u piščevoj pratnji tokom njegove posjete Madridu. Espinoza dolazi do spoznaje da nikad neće postati veliki pisac i posvećuje se studijima, a 1990. promovira s radom o Archimboldiju.
Četvrta, i posljednja, članica ovog ekskluzivnog kruga je Liz Norton, koja se u jednom pogledu razlikuje od ostale trojice - njoj nedostaje željezna volja da svoje planove sprovede u djelo.
I dalje izuzetno zabavan tekst, naročito dio o Manuelu Espinozi, koji pomalo podsjeća na "Divlje detektive". Ocjena - 7.9.
Nastavak
BOLAÑO, Roberto - "2666" (1)
Top-lista
Na početku (izuzetno dugog) romana pratimo Jean-Claudea Pelletiera, studenta njemačke literature u Parizu, u njegovim mladim danima, u zimu 1980., kada se u njegovom životu dešava jedan sudbonosan događaj - on nailazi na jedan roman njemu (a i velikoj većini drugih) dotada nepoznatog njemačkog pisca Benna von Archimboldija. Ne ispušta ga iz ruku dok ga nije pročitao, a zatim se baca u potragu za daljnjim djelima toga pisca. U Münchenu uspjeva naći još dva romana, nakon čega odlučuje prevesti jedan od romana. Prevod je gotov 1984., na jedvite jade za njega se je našao i jedan izdavač, a knjiga doživljava trijumfalni uspjeh i omogućava Pelletieru jednu sjajnu akademsku karijeru i mjesto profesora za njemačku književnost u Parizu 1986. godine, sa samo 25 godina.
Piero Morini je talijanski stručnjak za proučavanje lika i djela Benna von Archimboldija. Ovdje je situacija drugačija nego u Francuskoj - Archimboldi nije nepoznat pisac, već nekoliko njegovih djela je prevedeno na talijanski, ali bez ikakvog uspjeha kod publike.
Zanimljiv i vickast početak. Ocjena - 7.8.
Nastavak
Na početku (izuzetno dugog) romana pratimo Jean-Claudea Pelletiera, studenta njemačke literature u Parizu, u njegovim mladim danima, u zimu 1980., kada se u njegovom životu dešava jedan sudbonosan događaj - on nailazi na jedan roman njemu (a i velikoj većini drugih) dotada nepoznatog njemačkog pisca Benna von Archimboldija. Ne ispušta ga iz ruku dok ga nije pročitao, a zatim se baca u potragu za daljnjim djelima toga pisca. U Münchenu uspjeva naći još dva romana, nakon čega odlučuje prevesti jedan od romana. Prevod je gotov 1984., na jedvite jade za njega se je našao i jedan izdavač, a knjiga doživljava trijumfalni uspjeh i omogućava Pelletieru jednu sjajnu akademsku karijeru i mjesto profesora za njemačku književnost u Parizu 1986. godine, sa samo 25 godina.
Piero Morini je talijanski stručnjak za proučavanje lika i djela Benna von Archimboldija. Ovdje je situacija drugačija nego u Francuskoj - Archimboldi nije nepoznat pisac, već nekoliko njegovih djela je prevedeno na talijanski, ali bez ikakvog uspjeha kod publike.
Zanimljiv i vickast početak. Ocjena - 7.8.
Nastavak
Pretplati se na:
Postovi (Atom)