Kako sam se zadnjih nekoliko mjeseci fikusirao svoje slobodno vrijeme na neke druge blogove / aktivitete, ovaj mi se je blog nekako potpuno umrtvio. Ostavio sam ga za neke važne / načelne teme, a s njima nikako da se počnem baviti, ali sad mislim da je tome došao kraj ...
Kako sam uopće došao na ovo? Iskreno rečeno, nedavno sam na Facebook-u našao veliku vijest po internet-portalima o tome kako je Hrvatska prva (i zasad jedina) EU-zemlja, koja je prešla prag u skupljanju potpisa za podršku EU-peticiji za poticanje rasprave o "temeljnom bezuvjetnom dohotku" (engl. Unconditional Basic Income (UBI)) (mislim / nadam se da ovdje dajem ispravne informacije o tome, pravo mi nije jača strana), pa sam na tom tragu došao i do stranice gdje se prati napredak te peticije po EU-zemljama.
Nakon što sam čisto tehnički, pomoću Excell-tabele, do besvjesti obradio sve moguće aspekte i uvidio da peticija nema velike šanse da ispuni zahtjeve da sakupi dovoljan broj potpisa u zadanom roku, odlučio sam se pozabaviti suštinom stvari i za početak odlučio ovdje na blog staviti par činjenica ...
Kao prvo, o čemu se radi? UBI je (za sada) teoretski ekonomski model, po kome se država obavezuje svakom svome građaninu isplaćivati određenu svotu novca, koja nije vezana ni uz kakvu protu-uslugu od strane toga građanina (zbog toga ono "bezuvjetno"). Ta svota, koja je za sve građane ista (i za bogate i za siromašne), trebala bi - u idealnom slučaju - pokriti osnovne životne troškove. Toliko, u najkraćim crtama, o teoriji.
Na prvi pogled ideja zvuči suludo, ali kad čovjek malo bolje razmisli, brzo dolazi do zaključka da ona možda nije realistična (naravno, osnovno pitanje je "Tko će sve to platiti?"), ali svakako nije suluda. Ukoliko se provede u djelo, ona bi trebala drastično smanjiti siromaštvo, pošto bi svatko imao dovoljno za preživjeti, a za sve ostalo bi čovjek, kao i do sada, morao raditi.
Tema je izuzetno kompleksna, pa ne mogu sada staviti ovdje gotov članak sa svim posljedicma i zaključcima, ali mislim da je ideja vrijedna da je se razradi. Zbog toga zasada na ovom mjestu samo lista "pro" i "contra" argumenata, koji mi zasada padaju na pamet:
Pro:
- smanjenje siromaštva
- oslobađanje kreativne energije, koje će dovesti do ideja, koje će društvo možda dovesti do većeg blagostanja
- nestajanje ucjenjivačkog odnosa poslodavaca prema svojim radnicima (nitko nije prisiljen raditi po svaku cijenu, jer mu je egzistencija osigurana)
- povećanje socijalne pravde zbog ravnomjernije podjele naciolnog bogatstva
- veće materijalno vrednovanje onih aktivnosti, koje se ne uklapaju u tržišnu ekonomiju (odgoj djece, briga za stare i nemoćne ... )
- većina inovacija u proizvodnji ide u pravcu smanjenja udjela ljudskog rada, pa se tim i produktivnost povećava, što ostavlja dovoljno prostora za ovakva razmišljanja
Contra:
- pitanje financiranja
- ovakvim modelom se potiče nerad
- pitanje tko će obavljati nužne, ali dosadne / prljave poslove, ako svi slijede neke svoje ideje
- nepoznanice oko trajnog modela funkcioniranja države u takvim uslovima
- pitanje regulacije statusa starih i invalida (tj. svih onih, koji nisu u stanju zaraditi dodatni novac u ovakovom sistemu)
Toliko za sada ... Nadam se da ću se ovoj temi uskoro vratiti, a nadam se da će na nju biti i koji komentar ...
Puno pozdrava - Zoran.
Nema komentara:
Objavi komentar