ATWOOD, Margaret - "Sluškinjina priča" ("The Handmaid’s Tale") (1)

Top-lista

Ovo je roman kanadske spisateljice Margaet Atwood iz 1985. godine. Roman je dobio nekoliko nagrada, između ostalih i Booker Prize 1986. godine. Čitam ga u srpskom prevodu, Lagunino izdanje.

1. poglavlje

Roman je pisan u prvom licu, a o našoj junakinji ne doznajemo mnogo - doznajemo da se je isprva bila smještena u jednoj sportskoj dvorani, u kojoj spavaju samo žene. Žene su u toj dvorani poput zatvorenica - njihovi kreveti su razdvojeni toliko da po noći ne mogu razgovarati, njihove čuvarice - koje zovu Tetkama - hodaju po spavaonici naoružane električnim štapovima za stoku, a čitava dvorana i rugby-igralište napolju (oko koga smiju, dvije po dvije, dvaput dnevno šetati) su ograđeni bodljikavom žicom, ispred koje su smješteni čuvari, specijalno odabrani vojnici (vojnike zovu Anđelima).

Samo dvije stranice, a gomila informacija - ove dvije stranice su poput uvoda u kakvom SF-filmu: daju se pravila igre, daje se kompletna slika koju je spisateljica razvila kao mjesto radnje, ali je to poprilično fragmentarno i tek će se s vremenom polako popunjavati poput slagalice s 1000 dijelova. Str. 11 - 12, ocjena - 7.8.

2. poglavlje

Mjesto radnje se mijenja - naša junakinja je sada u jednoj privatnoj kući. U njenoj sobi je uklonjeno sve čime bi ona eventualno mogla napraviti samoubistvo. Doznajemo da pripada kasti Služavki i da je njihova uniforma duga crvena haljina i bijela kapa. Osim njih, doznajemo da postoji i kasta Marti - Marte su sluškinje za grublje kućanske poslove i njihova odjeća je zelene boje. Marta u novoj kući naše junakinje se zove Rita. Indirektno doznajemo da Sluškinje imaju društvenu funkciju rađanja, te da zbog toga rade lakše kućanske poslove. Zbog tih njihovih privilegija, Marte izbjegavaju kontakte sa Sluškinjama, a naša junakinja žudi s razgovorom, pa je manje-više prisiljena prisluškivati razgovor Marti. Doznajemo da je ona nekada bila udana - njen muž se je zvao Luke. Jedan od poslova koje Sluškinje obavljaju je i kupovina, a to je u ovome društvu regulirano bonovima.

Slika postaje sve punija i jasnija, ali je čudno da jedan roman iz sredine 80-tih (Reganova era u SAD-u) budućnost te države vidi u planskoj ekonomiji socijalističkog tipa (bonovi). Str. 15 - 20, ocjena - 8.0.