Top-lista literatura
Ova novela prvo je djelo kirgiskog pisca Džingisa Ajtmatova, koji je pisao najvećim dijelom na ruskom jeziku. Ona je postigla veliki uspjeh i bila kamen-temeljac njegove uspješne književne karijere. Knjigu čitam u njemačkom prevodu, pošto naš prevod još nisam našao (od Ajtmatova zasada imam u našem prevodu samo roman "Gubilište").
1. dio
Novela nije podjeljena na dijelove, ali ću je ja ipak ovdje predstaviti u nastavcima, pošto ima stotinjak stranica ...
Na početku priče, naš pripovjedač gleda sliku sa stepskim motivom svoga kraja i u sjećanju se vraća u vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije 1943. godinu. Njemu je tada bilo petnaest godina (to se poklapa s podacima o samome Ajtmatovu, on je rođen 1928. godine) i nije bio mobiliziran u Crvenu Armiju, pošto je bio premlad, ali on prekida školovanje i sudjeluje u radu u pozadini. Živi u kirgiskoj stepi, u kolektivnom gospodarstvu koje se sastoji od dvije srođene familije. O kući se brinu njegova majka i sestra, a tu je još i Džamilja, koja je snaha u drugoj familiji, žena Sadika, pripovjedačeva nećaka, koji je u vojsci na frontu. Lokalni oficir, zadužen za organizaciju rada u pozadini fronta i isporuku žita za vojne potrebe, dolazi u njihovo gospodarstvo (ail), da bi ih zamolio da Džamilju, zajedno sa Saidom (pripovjedačem), prepuste njima za prevoz žita s polja do sabirne stanice. Nakon kraćega natezanja i laskanja Saidu, koga predstavlja kao odraslog čovjeka koji će se brinuti za svoju snahu, oficir dobija pristanak.
Dirljiva je jednostavnost izraza, sjajni su opisi prirode, ali je stil malo drven i neuglađen. Sve u svemu, sasvim u redu - str. 13 - 22, ocjena - 7.3.
Nastavak, 2. dio
Nema komentara:
Objavi komentar