Top-lista literatura
Roman Hermanna Brocha je iz 1945. godine, a na njemu je radio od 1936. godine.
1. poglavlje
Na početku romana pratimo dolazak flote rimskih brodova u luku Brindizi na jadranskoj obali. Samo dva broda iz te flote su ratni brodovi, dok su ostalih pet brodovi augustovskog dvora. Na jednom od njih nalazi se i rimski pjesnik Vergilije. On pati od morske bolesti, a usto ga još, uslijed slabog općeg zdravstenog stanja, muče i druge tegobe. Na nagovor Augusta, on se vraća iz Atene, u kojoj se nadao završiti svoj spjev "Enejidu". Razmišlja o svom životnom putu i žali za jednostavnošću okoline u kojoj je rođen i u kojoj je odrastao. Na palubi osluškuje cviljenje vesala i zamišlja sve robove zatvorene u utrobama brodova. Brodovi sa sobom ne nose robu, već dvorsku kamarilu, koja se na njima prežderava. Riječ je o gomili izjelica koji se gotovo tuku za mjesto za trpezom, za kojom ih poslužuje odabrana posluga lijepih mladića, od kojih se očekuje da svojim gostima budu u svakom pogledu na usluzi. On osjeća želju da opiše tu požudu, tu lakomost i proždrljivost, ali je svjestan da bi to bilo uzalud, jer to nitko ne bi želio čuti. Sve što se traži od jednoga pjesnika je laskanje i veličanje. Pjesnik shvaća da je i njegova "Enejida" samo nešto poput tributa onima koji ga izdržavaju, te da ga ni oni gore ni oni dole (galioti) ne razumjevaju niti prihvaćaju. Trupe pozdravljaju Augusta, za dva dana je njegov 43. rođendan, koji će on proslaviti u Rimu. Sumrak je, svjetlo i zemlja se u pjesnikovoj percepciji stapaju u jedno, i on čezne za prirodom, čezne za tim da svojim rukama dodirne lišće i zemlju. Jedan dječak-rob pjeva na palubi pjesmu koja Vergilija očarava i potiče na razmišljanje. Pjesmu prekida dolazak u luku - u njoj je sve osvjetljeno, putom kojim treba proći cezareva povorka su se poredali vojnici. Čuju se povici mase za koje cezar živi. Povicima cezaru, masa istovremeno slavi i sebe, svoje uspjehe i osvajanja. Vergilije shvaća da on i sam pridonosi tome svojim epom. On toga trenutka savršeno jasno spoznaje činjenicu koju je već dugo naslućivao u sebi - čovjek se, kao dio mase, udaljava od svoje uzvišene prirode. Brodovi pristaju uz obalu i putnici i roba se s njih prenose na obalu. Vergilija iznose četiri nosača, još dvojica iznose škrinju s rukopisom "Enejide", a tu je i jedan dječak, koji podiže njegov plašt, a nakon toga ga često pogledava i gotovo pokušava očijukati s njim. On se sjeća svoje prošlosti i shvaća da je doba putenosti zauvjek iza njega i da mu se ona sad gadi. Shvaća da on kao nemoćan, "ležeći", od onih zdravih, "uspravnih", može očekivati samo prezir. Pri iskrcavanju gleda kako nadzornici bez ikakvog razloga bičuju robove koji iznose robu s broda. Pritom osjeća gađenje i pita se kakvoga smisla život još uopće ima.
Izuzetno kompleksan i složen tekst, kako po svome sadržaju, tako i stilski - dugi nizovi rečenica i bogat i inovativan riječnik čine ga izuzetno teškim za čitanje, ali se trud svakako isplati - str. 11 - 26, ocjena - 8.5.
Nema komentara:
Objavi komentar