Ovo je posthumno objavljeni roman njemačkog pisca Ericha Marie Remarque-a, koji je pisao pred smrt (roman je ostao nedovršen). Roman čitam u njemačkom originalu.
Roman je pisan u prvom licu - godina je 1944., naš junak se zove Ludwig Sommer, nalazi se na Ellis Islandu i čeka odobrenje za boravak u SAD-u. Priča nam o brodovima s izbjeglicama, koji plove od luke do luke, i nitko ih ne želi primiti, o živčanim slomovima izbjeglica, o samoubistvima. Početak gotovo i ne zvuči kao proza, već više kao reportaža. Sommer nam govori i o svojoj odiseji - njegovi dokumenti su lažni, njegov pasoš zapravo je pripadao drugom, sada mrtvom čovjeku (Židovu), a čovjek (izbjeglica kao i on), koji mu je pomogao oko tih lažnih dokumenata, i sâm je zaglavio negdje u Francuskoj nakon dolaska nacista. Nakon toga slije opis Via Dolorose (ital. put patnje), kojim su izbjeglice po Evropi bježale od nacista, opisuje glad izbjeglica, njihov strah od policije i vječno bježanje.
Na Ellis Islandu našeg junaka posjećuje advokat Levin, koga je poslao jedan od Sommerovih bivših supatnika sa Vie Dolorose. Levin s njim raspravlja pitanja oko ulazne dozvole i govori mu kako bi sve oko toga trebalo biti u redu. Sommer nakon sastanka s advokatom susreće jednu ženu, koja je tu sa svojim maloumnim djetetom. Ona je očajna, jer joj dijete ne žele pustiti u zemlju. Sommer je uvjerava kako će sve proći u najboljem redu, daje joj nadu, ali je kasnije ljut na samoga sebe, jer joj je lagao i obmanjivao je.
Početak je potresan, emocionalan, ali nema jasnu liniju radnje - od svega pomalo, dosta rastrzano.
Ocjena - str. 9 - 22 - ocjena - 7,1.
Nema komentara:
Objavi komentar