Roman sam već dvaput pročitao, odgledao svih 10 epizoda ruske ekranizacije iz 2000. i koje, ali mislim da će i ovaj ponovni susret ponovno biti užitak.
Knjigu čitam u hrvatskom prevodu, jeftino izdanje iz biblioteke Jutarnjeg lista.
Proljetni je dan, suton, periferija Moskve (Patrijarški ribnjaci) - dvojica pisaca, Mihail A. Berlioz i Ivan N. Ponirjov (pseudonim "Bezdomni") razgovaraju o književnim temama - Bezdomni je isporučio Berliozu, glavnom uredniku jednog od moskovskih književnih časopisa, naručenu poemu o Kristu. U njoj je Krista opisao u negativnom svjetlu, ali za Berliozov ukus isuviše živo, što mu se čini nedopustivo, pošto je on uvjerenja da je Isus obična obmana i izmišljotina, a nipošto povjesna ličnost. Berlioz povremeno osjeća slabost, bockanje u predjelu srca i čini mu se da ima halucinacije, pošto vidi nekog mršavog, neobično odjevenog čovjeka kako lebdi. Bol uskoro nestaje, a u njihovoj blizini se uskoro pojavljuje neki stranac, koji se uključuje u njihovu diskusiju. Stranac je oduševljen ateizmom ljudi, koji oni smiju otvoreno iskazivati. Razgovor uskoro skreće na postojanje Boga, te na Kantove dokaze po tom pitanju - stranac uvjerava Berlioza da je Kant vjerovao u postojanje Boga, pošto ga je "osobno za doručkom" čuo kako to govori. Bezdomni izjavljuje kako bi on "toga Kanta strpao na tri godine u zatvor", dok Berliozu ništa više nije jasno. Stranac je izuzetno zagonetna osoba, koja ih po mnogim pitanjima zapanjuje - odgovara im na pitanja, koja oni još nisu stigli ni pitati, nudi im baš onu marku cigareta koju oni žele, očito je da je stranac, a govori ruski bez akcenta. Osim toga, stranac proriče i kako će Berlioz umrijeti - biće mu odrubljena glava, "zato što je komsomolka Anuška razbila bocu s uljem". Berlioz i Bezdomni su poprilično preplašeni i otvoreno pitaju stranca što on radi u Moskvi. On im se predstavlja kao stručnjak za crnu magiju, koji se u Moskvi nalazi kako bi procjenio neke stare rukopise iz X stoljeća. Na samom kraju poglavlja, stranac uvjerava Berlioza kako je Isus postojao i počinje pričati priču ...
Sjajna, gotovo savršena proza, kakvu sam zaista izuzetno rijetko čitao. Str. 7 - 17, ocjena 9,1.
Nastavak - 2. poglavlje
Nema komentara:
Objavi komentar