Jedan od velikih malih (kratkih) romana svjetske književnosti, kojeg je 1961. godine napisao kolumbijski nobelovac Gabriel Garcia Marquez. Roman čitam u našem prevodu, u izdanju "Znanja", HIT-biblioteka.
1. poglavlje - str. 5-17
Jutro je, pukovnik kuha kavu; kad vidi da nema dovoljno za dvije kave, on odnosi ženi kavu i laže joj da je on svoju već popio. U selu je toga dana sprovod, umrli je rođen 1922. godine, baš kao i njihov pokojni sin. Doznajemo, osim toga, da pukovnik 56 godina čeka (za sada bez daljnjih detalja). Za radnju (tj. za raspoloženje našeg junaka) je bitno i doba godine, u kome se početak radnje odvija - mjesec je oktobar, u tome kraju očito zimski mjesec. Nakon toga se upoznajemo i sa pijetlom za borbu, koji je nekada bio vlasništvo pukovnikovog sina. Tu je i opis njegove kuće - pod je od utabane zemlje, u kuhinji se nalazi glinena kuhinjska peć, a u dnevnoj sobi se nalazi i nekoliko luksuznih predmeta (zidni sat, slika, gipsana mačka). S druge strane, međutim, neke osnovne stvari nedostaju - svileni kišobran izjeli su moljci, a pukovnik se brije napamet, bez ogledala, jer ni ogledalo nemaju. Sve to siromaštvo, međutim, ne može pokolebati pukovnika u njegovom optimizmu - on čak i u današnjem sprovodu nalazi razlog za optimizam, jer je današnji pokojnik prvi nakon dugo vremena, koji je umro prirodnom smrću.
Pukovnik potom kreće u selo na sprovod. Dobijamo opis pukovnikove kuće - nalazi se na kraju sela, krov je od palmina lišća. Morao je obući crno odijelo (bijelo mu je zgužvano), što je tamo, kako izgleda, neuobičajeno, pošto su drugi došli u bijelim odijelima. Pukovnik odlazi izraziti saučešće pokojnikovoj majci, ali upada pritom u gužvu prilikom iznošenja tijela. K sebi ga, pod kišobran (pukovnik nema kišobran), poziva don Sabas. On je bio u istoj stranci kao nekada i pukovnik (sada je ta stranka u ilegali i njeni pripadnici, kako kasnije saznajemo, potajno raspačavaju letke, pri čemu je prije devet mjeseci poginuo i pukovnikov sin), ali se je aranžirao s pobjednicima nakon primirja i jedini od onih koji su se našli na poraženoj strani nije bio proganjan. Sprovod kreće prema groblju, ali biva zaustavljen kod policijske stanice. Policajci ne dozvoljavaju da sprovod prođe otuda, jer u zemlji još vlada opsadno stanje. Na putu sa sprovoda pukovnik i don Sabas dolaze do kuće dona Sabasa, i tom prilikom nam pisac daje njen opis - nova dvokatnica s rešetkama od kovanog željeza na prozorima. Odatle pukovnik svraća još u trgovinu, gdje od ono malo svog novca kupuje kavu i kukuruz za pijetla, ali ništa sebi i ženi za jelo.
Sjajna proza, sa sjajno zamaskiranom porukom, tako da npr. opis pukovnikove kuće sam po sebi ne znači puno, ali nam usporedni opis kuće don Sabasa daje sjajan kontrast. Tu je i gomila detalja, nenametljivo stavljenih u kontekst radnje, koje ovo djelo čine zaista sjajnim. Ocjena - 8.7.
Nastavlja se u drugom dijelu.
Nema komentara:
Objavi komentar