Stranglers - "La Folie" (1981.)

Top-lista 2012.

Stranglersi su bili, po komercijalnim mjerilima, najuspješniji new wave band krajem 70-tih i početkom 80-tih. Ovim albumom su trebali ići još dalje, pošto im je njihov label osigurao za tako nešto pravoga producenta, ali ...

1. "Non Stop" - 2:29 - čudna kombinacija - glas kao Lou Reed, naglašene klavijature, ništa posebno - 7.7
2. "Everybody Loves You When You're Dead" - 2:41 - ovo zvuči dosta bolje od prethodne stvari, ali tek osrednje - 8.1
3. "Tramp" - 3:04 - cijeli paket (glas, ritam, klavijature) mi je nekako, blago rečeno, tako-tako ... - 7.8
4. "Let Me Introduce You to the Family" - 3:07 - u osnovi zvuči kao pop, usprkos svim gitarama i nabrijanom zvuku - 7.9
5. "Ain't Nothin' to It" - 3:56 - pola pjevano, pola izgovoreni tekst, ritam monoton, klavijature koje živciraju - 7.5
6. "The Man They Love to Hate" - 4:22 - napokon stvarno fina stvar - 8.4
7. "Pin Up" - 2:46 - tanka je crta na ovome albumu između genijalštine i popa, ovo je definitivno pop - 7.4
8. "It Only Takes Two to Tango" - 3:37 - definitivno dno, polifono pjevanje ne paše uz njihov zvuk - 7.2
9. "Golden Brown" - 3:28 - genijalna stvar, bez diskusije - 9.6
10. "How to Find True Love and Happiness in the Present Day" - 3:04 - solidna stvar - 8.3
11. "La Folie" - 6:04 - recitiranje na francuskom, laganica, tako-tako ... - 8.1

Sve u svemu, jedna genijalna stvar, par solidnih i nekoliko dosta slabih ...

Ocjena - 8.00.