SÁBATO, Ernesto - "Tunel" (1)

Top-lista

Ernesto Sábato je jedan od najvećih argentinskih pisaca iz prvog razdoblja latinskoameričkog buma, kada se je ovaj region po prvi put našao u centru svjetske literarne pažnje. Napisao je tri romana, a "Tunel", napisan 1948. godine, prvi je u kronološkom nizu. Centralno njegovo djelo je roman "O junacima i grobovima". Roman čitam u srpskom prevodu, iz Radove edicije "Reč i misao."

1. poglavlje

U prvom poglavlju nam se glavni junak predstavlja imenom (roman je pisan u prvom licu) - ime mu je Juan Pablo Castel, slikar je i poznat po tome što je ubio Mariju Iribarne. Njegovo pričanje je mješavina pričanja fabule i razmišljanja o načelima - govori o zaboravu i zašto je on dobar i poželjan, o tome kako je za smrtnu kaznu i to pojašnjava anegdotom iz II svjetskog rata o pacovu, te kako mu je žao što nije, dok je još bio na slobodi, poubijao još nekoliko ljudi koji su to, po njegovom mišljenju, to i zaslužili.

Poglavlje je izuzetno kratko, tek nešto duže od jedne stranice, ali izuzetno intenzivno i koncentrirano. Str. 7, ocjena - 7.5.

2. poglavlje

Junak nam govori kako u romanu namjerava pričati o tome kako je ubio Mariju, te misli kako će većina čitatelja pomisliti kako mu je motiv taština. Taj motiv razrađuje dalje i utvrđuje kako nijedno ljudsko biće nije imuno na nju, pošto za njega postoji i taština skromnosti (štoviše, za njega je ta taština najgora od svih). Od ljudi i tako ne očekuje nešto dobro, a ne očekuje da ga razumiju. Jedina osoba, od koje je to mogao očekivati, bila je upravo Marija, osoba koju je ubio.

Polako se navikavam na ovu mješavinu eseja i priče, a najbolje je u svemu tome što to sve skupa djeluje uvjerljivo (iako je tu i tamo i pomalo melodramatično). Str. 8 - 9, ocjena - 7.7.

3. poglavlje

Pisac se sada vraća na početak priče i pripovjeda nam o tame kako se je upoznao s Marijom. Izlagao je jednu svoju sliku na salonu 1946. godine i tokom izložbe ugledao jednu mladu ženu kako je promatra, ali ne obraća pažnju, kao što su to radili svi drugi posjetioci, na glavni motiv, već neprestano posmatra sporedni motiv u uglu slike - usamljena plaža i žena koja gleda prema pučini. Kako je i njemu taj motiv bio bitan, on shvaća da je našao srodnu dušu, ali ne nalazi hrabrosti da joj priđe, zbog čega se kasnije kaje.

Kraj uvoda i početak fabule je fino utkano. Sigurno i neusiljeno vođenje radnje, knjigu je stvarno užitak čitati - str. 10, ocjena - 7.8.