ponedjeljak, 16. srpnja 2012.

KENNEDY TOOLE, John - "Zavjera glupanâ" ("A Confederacy of Dunces")

Top-lista

John Kennedy Toole je jedna od najtragičnijih figura svjetske književnosti. Kako za svoj prvi (i jedini) roman, nakon nekoliko godina traženja, nije mogao naći izdavača, ubio se je u 32. godini, 1969. godine. Roman je jedanaest godina kasnije (1980. godine) bio objavljen kod jednog malog izdavača i nedugo nakon toga postao kultni roman, a 1981. godine je Kennedy Toole za njega (posthumno) dobio i Pulitzerovu nagradu.

1.1

Moto romana (i njegov naslov) uzet je od Jonathana Swifta.

Junak romana, Ignatius J. Reilly, živi u New Orleansu i poprilično originalan lik po mnogim mjerilima - njegova debljina je kolosalna i donosi mu pri iole većim naporima opasnost od srčanog udara; njegova odjeća je priča za sebe - od zelene lovačke kape s uškama, preko karirane flanelske košulje, pa do hlača od debelog tvida - sve je podređeno praktičnosti. Pritom, doduše, estetski utisak poprilično trpi, ali u njegovim moralnim predodžbama je nova odjeća samo znak nedostatka bogobojaznosti i skromnosti.

Njegova odjeća dovodi i do zapleta na početku romana - Ignatius je u trgovačkom centru, obavio je svoje kupovine i sad čeka na svoju mati, kako bi se s njom odvezao kući, kad mu prilazi policajac i traži od njega isprave, pošto mu Ignatius u svojoj odjeći liči na skitnicu. Ignatius počinje dreku o maltretiranju od strane policije, i oko njih dvojice se počinje skupljati svjetina, od kojih je naročito aktivan jedan starac, koji se strastveno svađa s policajcem i brani Ignatiusa. Uskoro dolazi i Ignatiusova mati, i njih dvoje koriste gužvu i odlučuju zbrisati u trenutku kad je starac policajca nazvao komunistom i time zaokupio svu njegovu pažnju. Nakon nekoliko pretrčanih metara Ignatius ostaje bez daha i boji se da će ga strefiti srčani udar, pa mati i on svraćaju u obližnji buffet. Lokal je pust i njih dvoje naručuju po pivo. Ignaz po tko zna koji put pripovjeda majci priču o svome putovanju u Baton Rouge, gdje je išao zbog intervjua za posao, a vratio se s - po njegovim riječima - s trajnim duševnim poremećajima, nakon čega jednostavno nije u stanju otputovati bilo gdje iz New Orleansa.

Malo je romana koji od samoga početka, od prve rečenice (roman počinje opisom Ignatiusove odjeće i pojave) čitatelja nasmije i drži ga konstantno nasmijanog čitavih 15 stranica ovog prvog poglavlja. Zaista sjajna proza ... Str. 7 - 21, ocjena - 8.6.

Nema komentara:

Objavi komentar