Na početku romana upoznajemo našeg glavnog junaka - to je Cayetano Brulé, čileanski privatni detektiv kubanskog porijekla. Dan u koji počinje radnja romana je ljetni dan 2006. godine, mjesto radnje je Valparaiso, pomorski grad u Čileu, nedaleko od glavnog grada Santiaga. Cayetano je već više od trideset godina detektiv, zahvaljujući diplomi koju je dobio u Miamiju kad mu je bilo oko dvadeset godina.
Uz opis grada, koji je mješavina evropskog i južnoameričkog stila, pisac nam daje i presjek događaja koji su određivali sudbinu grada u zadnjih stotinjak godina - zemljotres iz 1906. godine prekinuo je duže razdoblje prosperiteta, izgradnje i rasta, a otvaranje Panamskog kanala 1914. godine je dalo smrtni udarac svim ambicijama grada da postane značajna pomorska luka i pretvorilo ga u zabačenu provinciju. Osim toga, tu su i sva previranja na nacionalnoj razini, koja su isto tako ostavila svoje tragove na gradu i Cayetanu - doba predsjednika Salvadora Allendea početkom 70-tih, doba kad je Cayetano došao u Čile i u Valparaisu upoznao svoju prvu ženu, vojni puč 1973. godine, nakon koga ju je izgubio, nakon što je ona pobjegla iz zemlje s novim ljubavnikom, a on ostao u Valparaisu.
Toga dana, 2006. godine, Cayetano je dobio poziv iz ugledne i moćne odvjetničke kancelarije Almagro, Ruggerio & Partner, koji žele naručiti njegove usluge. Na putu do njih, Cayetano zastaje u jednom kafiću i odlučuje uzeti sendvič za užinu. Na jelovniku kafića spazio je fotografiju Pabla Nerude, što ga u sjećanjima vraća u doba kad je počeo svoju detektivsku karijeru ...
Dio s lokalnim koloritom, kao i onaj s poviješću grada, sasvim su u redu i svakako bolji dio ovog poglavlja. Lošije je, nasuprot tome, vođenje priče - ona često tapka u mjestu, vrvi banalnostima, a najgori je prijelaz sa sadašnje radnje na radnju u prošlosti na kraju poglavlja, koji djeluje totalno iskonstruirano i nategnuto. Osim toga, nakon Antonija Skarmete i njegove zloupotrebe Nerude, ovo je već drugi poprilično dubiozni roman koji se koristi Nerudinim imenom, a da to jednostavno ne zaslužuje. Str. 11 - 20, ocjena 6.7.
Nema komentara:
Objavi komentar