Rukola (lat. rucola sativa) je biljka koja se prvenstveno koristi kao salata. Ima specifični okus, pomalo ljut i gorak, i taj okus sa starenjem biljke postaje sve intenzivniji, tako da se starije biljke zbog svog intenzivnog mirisa mogu koristiti čak i kao začin.
Rukola (po navodu iz njem. vikipedije) voli pjeskovito-glinasto zemljište, ali ja, iz svog iskustva, mogu reći da joj je i bogato nagnojena crnica bila sasvim u redu. Ono što svakako treba, to je dosta vode i sunca (mada je, kako ponegdje stoji, dovoljna i polusjena). Od sadnje do berbe trebalo je nekih 5 - 6 tjedana. Mada se preporučuje branje pojedinih listova, meni je to bila stvarno pretjerana gnjavaža, pa sam vrlo brzo prešao na branje čitavih biljki. Osim toga, i biljke su kod mene, zbog guste sadnje, bile nešto sitnije nego bi to bio slučaj pri normalnoj sadnji. Pri normalnoj sadnji preporuča se sadnja u redove s razmakom od nekih 15 cm.
Osim za salatu, rukola se može koristiti i za pizzu (kod pizze, koju u mome talijanskom restoranu zovu "dolce vita", a na koju na osnovu, uz rukolu, još dolaze parma-pršut i strugani parmezan, stavlja se na kraju, nakon što je pizza pečena), a našao sam i recept za pesto s rukolom.
Bitno je isto tako spomenuti da rukola sadrži i tvari zvane izotiocijanate, kojima se pripisuju antikancerogena svojstva (tj. suzbijaju rak).
Nema komentara:
Objavi komentar