Pesto od rukole

Jedan od načina upotrebe rukole je i pesto, tj. umak za pastu. Radi se slično onome od bosiljka, a ovo je prevod talijanskog recepta nađenog na internetu (ovo je više kao podsjetnik za mene, pošto to još nisam radio, pa zbog toga nema ni slika):

Kao prvo, sastojci:

• 1 česno bijelog luka
• 1 čaša hladno presanog maslinovog ulja
• 50 gr. parmezana
• 50 gr. pecorina
• 50 gr. pinjola
• 100 gr. rukole
• sol

Kod pripreme se prvo odvoji nekoliko listova rukole i nekoliko zrna pinjole za ukras. Rukola se dobro opere, posuši i stavi u mikser. nakon toga se dodaju svi ostali sastojci osim maslinovog ulja, koga se doda samo malo na početku. Sve se to usitnjava na maloj brzini, a pritom se postupno dodaje preostalo maslinovo ulje. Usitnjava se dok se ne dobije glatka i fino usitnjena krema. Ukoliko se pesto ne upotrebljava odmah, može ga se ostaviti u frižideru u povrivenoj posudi, s tim da se na površinu nalije tanak sloj maslinovog ulja. Kod upotrebe, prije miješanja s tijestom, u pesto treba prvo umiješati nekoliko kašika vrele vode od kuhanja, kako bi se omekšao.

Bazga

Evo jednoga posta iz aktuelnog povoda - vrijeme je cvjetanja bazge i samim tim pravljenja bazgovog soka. Evo nekoliko vezanih uz tu temu:

Grm bazge se u ovo doba može lako prepoznati po bijelim cvjetovima i jedinstvenom mirisu.

Ovo je cvijet koji ne trebate brati - beru se cvjetovi koji su procvali. Cvjetovi ne cvjetaju svi odjednom, već u roku od neka dva tjedna, tako da se na istom grmu svakoga dana može iznova brati.

Ovo je procvali cvijet - uz krasan izgled, tu je i jedinstveni miris, zbog koga se ovaj cvijet i koristi za izradu soka.

Sok se pravi na hladno, tj. cvijetovi se utope u vodu, ostave se stajati 1 dan (ja ih ostavljam malo duže). Nakon toga se voda ocijedi, doda se šećera i limuna po želji (količine šećera u receptu koji imam su tolike da se, po mom mišljenju, izgubi svaki okus, pa stavljam otprilike polovicu od toga - na neke 3 litre ocjeđenog soka nešto više od kile šećera). Sok nakon toga nije potrebno kuhati, ali se onda mora dodati konzervans ili držati na hladnom da se ne ukvari.

Rukola

Evo i prvog posta u novom nizu, posvećenom pojedinim korisnim namirnicama. Kako sam do sada uspio skupiti lijepa iskustva s rukolom, izbor teme mi nije teško pao.

Rukola (lat. rucola sativa) je biljka koja se prvenstveno koristi kao salata. Ima specifični okus, pomalo ljut i gorak, i taj okus sa starenjem biljke postaje sve intenzivniji, tako da se starije biljke zbog svog intenzivnog mirisa mogu koristiti čak i kao začin.

Rukola (po navodu iz njem. vikipedije) voli pjeskovito-glinasto zemljište, ali ja, iz svog iskustva, mogu reći da joj je i bogato nagnojena crnica bila sasvim u redu. Ono što svakako treba, to je dosta vode i sunca (mada je, kako ponegdje stoji, dovoljna i polusjena). Od sadnje do berbe trebalo je nekih 5 - 6 tjedana. Mada se preporučuje branje pojedinih listova, meni je to bila stvarno pretjerana gnjavaža, pa sam vrlo brzo prešao na branje čitavih biljki. Osim toga, i biljke su kod mene, zbog guste sadnje, bile nešto sitnije nego bi to bio slučaj pri normalnoj sadnji. Pri normalnoj sadnji preporuča se sadnja u redove s razmakom od nekih 15 cm.

Osim za salatu, rukola se može koristiti i za pizzu (kod pizze, koju u mome talijanskom restoranu zovu "dolce vita", a na koju na osnovu, uz rukolu, još dolaze parma-pršut i strugani parmezan, stavlja se na kraju, nakon što je pizza pečena), a našao sam i recept za pesto s rukolom.

Bitno je isto tako spomenuti da rukola sadrži i tvari zvane izotiocijanate, kojima se pripisuju antikancerogena svojstva (tj. suzbijaju rak).

Ljubičice (hrana )

Ovo je prvi od postova, koji će se baviti upotrebom raznih vrsta biljaka u liječenju i prehrani.

Ovdje je riječ o mirišljavim ljubičicama (viola odorata), koje danas isključivo služe kao ukrasno cvijeće. Iako nije uobičajeno, ljubičice se mogu koristiti u ishrani i liječenju na više načina:

- u srednjovjekovnoj engleskoj kuhinji ljubičice su bile korištene za juhe, umake, salate i deserte

- kandirane (kristalizirane) ljubičice se i danas koriste za ukrašavanje torti i deserta - za to se cvjetovi moraju premazati tučenim bijelankom, a nakon toga posuti sitnim šećerom. Nakon toga se cvjetovi moraju staviti dva dana na sušenje na finoj rešetci. Isto tako, svježi cvjetovi se mogu preliti vrućim sirupom i staviti na sušenje.

- proizvodnja likera (25 % - 30 % alkohola) - liker "Parfait Amour" je bio popularan početkom 20. st. i nakon 1. svj. rata, dok je danas gotovo potpuno zaboravljen. Liker je aromatiziran cvjetovima ljubičica, cvjetovima ruža, vanilije, limuna, korijandera, narandže, anisa i dr. Jedan od razloga njegove popularnosti bila je njegova ljubičasta boja, zbog čega je bio tražen za koktele, pošto je to bio jedini prirodni izvor te boje.

- po pitanju lijekovitih svojstava - na nekim našim stranicama našao sam informacije da je ljubičica takorekući univerzalno oružje za sve moguće tegobe, ali se ne govori koji dio biljke treba koristiti, ni kako to pripremati, pa sam suzdržan prema takvim savjetima. Na nekim drugim mjestima spominju se kao biljni čaj u kineskoj biljnoj medicini. Osim toga, čini se pouzdanim da lj. sadrže ciklotide, tvari koje imaju anti-tumorno i anti-HIV djelovanje.

Ovaj članak je početak i s vremenom će se proširivati. Za svaku informaciju, vlastito iskustvo i savjet bio bih Vam zahvalan ...