PASTERNAK, Boris - "Doktor Živago" (" Доктор Живаго")

Top-lista

Jedini roman ruskog pisca (zapravo pjesnika) Borisa Pasternaka objavljen je najprije 1957. god. u talijanskom prevodu, da bi se 1958. god. pojavio i na ruskom (u inozemstvu). Za ovaj roman Pasternak je te iste, 1958. god., dobio Nobelovu nagradu. Roman čitam u srpskom prevodu.


1. poglavlje

1903. godina - roman počinje sprovodom gđe. Živago, majke 10-godišnjeg Jurija. Kako je njegov otac već prije dugo vremena napustio njega i majku, Jurij je siroče. O njemu se brine njegov ujak Nikolaj Nikolajevič Vedenjopin. O Jurijevom ocu doznajemo da je proćerdao veliki imetak, te da je majka oboljela od sušice. Obitelj Živagovih je posjedovala banku, manufakturu i još mnogo toga, ali od toga svega nije ostalo više ništa.

Te, 1903. godine, počinju previranja u Rusiji, a Jurij se sa svojim ujakom nalazi u posjeti naprednom liberalnom piscu Voskobojnikovu. Jurijev ujak radi u jednoj izdavačkoj firmi i s Voskobojnikovim radi na korekturama njegove nove knjige. Oni razgovaraju o aktualnoj književnoj situaciji u Rusiji, o tome kako se svi skupljaju u gomile, što je za Jurijevog ujaka siguran znak nedostatka talenta. O Vedenjopinu doznajemo da se je raspopio i da vjeruje u napredak na temelju Evanđelja. Njih dvojica primjećuju da je vlak u nizini ispod njih zastao, i oni pretpostavljaju da se je ondje nešto desilo.

U nizini se je u vlaku doista nešto desilo - jedan pijanac je skočio s vlaka, i vlak je zbog toga morao stati. U tom dijelu radnje upoznajemo 11-godišnjeg dječaka Mišu Gordona, kome je budući samoubica neprestano kupovao neke poklone. Uzgred doznajemo da je Miša Gordon jevrejskog porijekla i da se on stalno pita zašto je svima zbog toga kriv.

Jura se je radovao ovoj posjeti zbog ponovnog viđenja s Nikom Dudurovim, dječakom nekoliko godina starijem od njega. Nika stanuje kod Voskobojnikova, koji ga je posvojio, pošto je Nikin otac terorista i nalazi se u doživotnom zatvoru. Kako je Nika nekoliko godina stariji od Jurija, ne želi se igrati s njim, već sam traži društvo Nađe, djevojke godinu dana starije od njega (njoj je 15 godina), koja opet njega zadirkuje da je klinac. Toga dana, međutim, Nađa i Nika se zbližuju tokom zajedničkog izleta čamcem po rijeci.

Roman počinje jednom niti radnje, da bi se potom razgranalo na mnoštvo paralelnih tokova. Neki djelovi su mi pomalo melodramatični (samoubica u vlaku bi mogao biti otac Jurija, Jurij pada u nesvjest nekako u trenutku kad se eventualno njegov otac baca s vlaka), ali stil i način na koji je napisana priča je sasvim u redu.

Str. 11 - 27, ocjena - 7.5.