Top-lista
Ovo je roman iz 1954. godine, i jedan je od najpoznatijih engleskih humorističkih romana. To je prvi roman Kingsleya Amisa i smatra se za njegov najbolji, a svakako je bio i najuspješniji. Na engleskom je roman doživio mnoštvo izdanja, a preveden je i na mnoge druge jezike. U nekoj čitanci sam nekad našao početak romana, ali cijeli prijevod nisam uspio naći (iskreno rečeno, zaista ni ne znam da li je objavljen u cijelosti).
1. poglavlje
Glavni (naslovni) junak romana je James "Jim" Dixon, mladi docent povjesti na nekom engleskom provincijskom sveučilištu. Na početku romana zatičemo ga u šetnji sa svojim nadređenim, profesorom Welchom. Ubrzo saznajemo da je Jimu potrebno da profesor o njemu ima dobro mišljenje, kako bi mogao zadržati svoje docentsko mjesto, i Jim pritom ne preza ni od ulagivanja, iako bi s profesorom najradije postupio i malo grublje, kako nam to uvidi u njegovu maštu odaju.
Prof. Welch i njegova žena drže muzički salon, u kome u svojoj kući preko vikenda često ugoštavaju lokalne umjetnike i muzičke entuzijaste, i s posljednjeg susreta profesor Jimu pripovjeda anegdote. Jima je toga dana profesor pozvao k sebi na popodnevni čaj, ali je to u međuvremenu zaboravio, pa ga Jim mora na to podsjetiti.
Jimu je to prilika da se nakon tri tjedna ponovno vidi s Margaret, svojom kolegicom s instituta, koja je nedavno pokušala samoubistvo tabletama zbog toga što je Catchpole, njen ljubavnik, s njom prekinuo vezu.
Nakon što je nesporazum oko poziva na čaj razjašnjen, prof. Welch i Jim se voze prema profesorovoj kući. Na putu tamo gotovo stradavaju zbog profesorovog vratolomnog preticanja, što u Jimu izaziva paniku. Profesor počinje razgovor s Jimom o njegovoj karijeri - on inzistira da Jim nađe časopis koji će objaviti, pošto "on nije kompetentan da ocjeni kvalitetu njegovog članka, ali objavljivanje će sigurno pridonijeti njegovoj reputaciji". Jimu je jasno da njegov članak nema neku naročitu kvalitetu, jer se zapravo radi o gomili suhoparnih činjenica, natrpanih u jedan neinspirirani članak, pošto je u srednjovjekovnu povjest, koju je specijalizirao, došao linijom najmanjeg otpora (bilo je najmanje posla i najmanja konkurencija).
Doznajemo ponešto i o Jimovom talentu za upadanje u neprilike, koji mu je tokom rada na institutu već donio dosta neprilika. Prof. Welch ga poziva na svoj slijedeći muzički salon, koji bi se trebao održati slijedećeg vikenda. Osim toga, moli ga da za univezitetski Dan otvorenih vrata, u ime Povjesnog instituta pripremi govor na temu "Merry England", što je Jimu poprilična gnjavaža, ali teško da takvu molbu može odbiti.
Prvo poglavlje ima 18 stranica, a ovaj poprilično dugo prepričavanje sadržaja je zaista neophodno kako bi se koliko-toliko pohvatali svi bitni konci radnje, koja je poprilično složena i izuzetno vickasta. Sve u svemu, zaista jako dobar početak romana - str. 33 - 50, ocjena - 7.8.
Nastavak - 2. dio
Nema komentara:
Objavi komentar