četvrtak, 28. lipnja 2012.

Pula - Lungomare (1)

Kako me i danas, kao što je to većim dijelom ovih dana bio slučaj, vrijeme izuzetno služi, najviše slika koje sam snimio je sa pulskih plaža, pa evo još jedne serije s tom tematikom danas, s pulskog Lungomare-a:

Strogo gledano, Lungomare je malo širi pojam od ovoga koji se vidi na ovim slikama - radi se o neka dva kilometra plaže od Valkana, preko Gortanove uvale, pa tamo do slijedeće uvale, koja neki zovu "kod Mornara", a neki "kod Ferijalnog saveza" (nadam se da se oni pravi Puležani neće ovim mojim opisima smijati, a ako to ipak učine, da to neće biti onako javno). Na ovim slikama je upravo ta treća uvala, ovdje u jednoj lijepoj panormaskoj snimci.

Ova slika pokriva krajnji lijevi dio prethodne panorame. Sprijeda se vidi mol i vezovi za čamce, a iza je plaža kod Ferijalnog saveza, u kome, kako sam doznao, može jeftino ljetovati, i to direktno uz more (kao jedna od budućih destinacija svakako ulazi u uži izbor).
Slijedeći dio obale na suprotnoj strani je pomalo divlja i stjenovita obala (za razliku od uvale kod Ferijalca, koja je plitka prikladna za obitelji s malom djecom).
Malo dalje od ove plaže, na suprotnoj strani, nalaze se prvi hoteli (ako se ne varam, "Zlatne stijene"). Tamo sam bio samo jednom tokom svih ovih godina, i to čisto informativno, nakon čega me baš nešto i nije vuklo na tu stranu ...


Ova fotografija je snimljena malo dalje, na putu prema Gortanovoj uvali, tamo gdje obala gleda prema otvorenoj pučini. Za laküu orijentaciju, hotel na ovoj fotografiji sasvim lijevo je isti onaj na prvoj fotografiji sasvim lijevo. Iskreno rečeno, nije jedan od mojih prvih izbora prilikom biranja mjesta za kupanje - za sunčanih dana, sjene nigdje ni za lijek, a ukoliko je oblačno, najčešće ima i vjetra koji udara s pučine, pa valovi koji tada udaraju na stijene svaki pokušaj izlaženja na kopno čine skoro nemogućim ...

ponedjeljak, 25. lipnja 2012.

GARCIA MARQUEZ, Gabriel - "Lišće na vjetru" ("La Hojarasca")

Top-lista

Ovaj kratki roman je objavljen 1955. godine i prvi je roman kolumbijanskog nobelovca. U njemu je mnoštvo elemenata koji će se konačno kasnije povezati u velikom romanu "Sto godina samoće". Roman čitam u našem prevodu, u jednoj od knjizi iz sabranih djela G. Garcije Marqueza, objavljenih tamo negdje sredinom osamdesetih.

Moto romana uzet je iz "Antigone", a već u prvom poglavlju se vidi zašto je odabran baš taj motiv.

Uvod

Plantaža banana, izgrađena od strane američkog koncerna, dovodi u kolumbijansku džunglu ljude sa svih strana. Pisac ih opisuje s olujom, koja nosi sve pred sobom, pa čak i starosjedioce zemlje, koji postaju stranci na vlastitoj zemlji. Str. 71 - 72, ocjena - 8.2.

1. poglavlje

Pripovjedanje je u prvom licu, ali ono što je specifično za stil pripovjedanja je činjenica da se osoba koja pripovjeda tokom romana mijenja. Na početku je to dječak od 11 godina, koga je njegova majka povela na sprovod. Iz njegove perspektive ne doznajemo puno toga - doznajemo da je prvi put u svome životu na jednom sprovodu, da se na sprovodu nalazi sa svojom majkom i svojim djedom, da su, osim njih troje, samo četiri djedova radnika, te da je pokojnik doktor i da je on živio u kući za koju je dječak mislio da je nenastanjena, pošto nikoga nikada nije vidio da u nju ulazi ili izlazi. Na kraju svog pripovjedanja dječak čuje zviždanje vlaka - pola tri je popodne.

Nakon toga pripovjeda majka, i iz njenoga pripovjedanja doznajemo više o pozadini svega - pokojnik je doktor, koji je u gradiću Macondu živio zadnjih 25 godina, od kojih je 17 posljednjih proveo u potpunoj izolaciji od sela, koje ga je izopćilo. Njen otac ju je manje-više prisilio da dođe s njim na doktorov sprovod, a ona je, da bi se osjećala sigurnije, povela i svoga sina. Nju je strah, pošto oni rade protiv volje sela, koje je odlučno u tome da doktora ostavi da bi istrunuo u svojoj kući i da im smrad njihova tijela bude miris osvete, kojim će se naslađivati (tu je i paralela s "Antigonom"). Ona se, zbog toga što selu uskraćuju njegovu osvetu, boji da će se selo osvetiti njenom djedu, njoj i njenome djetetu na isti na¸in na koji su se htjeli osvetiti doktoru. Iz njenog pripovjedanja doznajemo još jedan detalj - doktor se je objesio.

Iza toga slijedi kratko dječakovo pripovjedanje, iza koga na daljnje događaje gledamo iz djedove perspektive. U doktorovu kuću, u kojoj se vrše pripreme za sprovod, dolaze policajac i seoski načelnik. Načelnik je odlučan spriječiti sprovod, a to opravdava time što nema nikoga tko bi mogao utvrditi smrt i potpisati posmrtnicu. I on sudjeluje u osveti sela, a razlog tome je odbijanje doktora prije deset godina da zbrine ranjenike i otada se nalazi u izolaciji - ne pije vodu iz sela, jer strahuje da ga žele otrovati, hrani se samo povrćem iz vlastitoga vrta. Djed uspjeva (plaćanjem mita) navesti načelnika da promjeni svoje mišljenje, ali nakon toga probleme pravi svećenik - pokojnik je počinio smrtni grijeh (samoubistvo), a bio je i bezbožnik. Doznajemo da je djed pukovnik, da je poštovan u selu - on u organiziranju doktorova sprovoda vidi djelo milosrđa, svoju moralnu obavezu prema pokojniku, iako se ovaj tokom života ni prema njemu nije ponašao s poštovanjem (to doznajemo kasnije).

Na kraju poglavlja su poslagani, poput podsjetnika, još jednom svi značajni datumi - vrijeme događanja je 12. 9. 1928. godine; doktor je došao u Macondo 1903. godine, na preporuku pukovnika Aurelijana Buendije (koje je jedan od glavnih junaka u kasnijem romanu "Sto godina samoće").

Jako lijepa proza, naročito je fascinantno to postepeno podizanje razine pripovjedanja promjenom lika pripovjedača, čime sve dublje ulazimo u sve okolnosti radnje. Str. 73 - 87, ocjena - 8.5.

nedjelja, 24. lipnja 2012.

AMIS, Kingsley - "Sretni Jim" ("Lucky Jim")

Top-lista

Ovo je roman iz 1954. godine, i jedan je od najpoznatijih engleskih humorističkih romana. To je prvi roman Kingsleya Amisa i smatra se za njegov najbolji, a svakako je bio i najuspješniji. Na engleskom je roman doživio mnoštvo izdanja, a preveden je i na mnoge druge jezike. U nekoj čitanci sam nekad našao  početak romana, ali cijeli prijevod nisam uspio naći (iskreno rečeno, zaista ni ne znam da li je objavljen u cijelosti).

1. poglavlje

Glavni (naslovni) junak romana je James "Jim" Dixon, mladi docent povjesti na nekom engleskom provincijskom sveučilištu. Na početku romana zatičemo ga u šetnji sa svojim nadređenim, profesorom Welchom. Ubrzo saznajemo da je Jimu potrebno da profesor o njemu ima dobro mišljenje, kako bi mogao zadržati svoje docentsko mjesto, i Jim pritom ne preza ni od ulagivanja, iako bi s profesorom najradije postupio i malo grublje, kako nam to uvidi u njegovu maštu odaju.

Prof. Welch i njegova žena drže muzički salon, u kome u svojoj kući preko vikenda često ugoštavaju lokalne umjetnike i muzičke entuzijaste, i s posljednjeg susreta profesor Jimu pripovjeda anegdote. Jima je toga dana profesor pozvao k sebi na popodnevni čaj, ali je to u međuvremenu zaboravio, pa ga Jim mora na to podsjetiti.

Jimu je to prilika da se nakon tri tjedna ponovno vidi s Margaret, svojom kolegicom s instituta, koja je nedavno pokušala samoubistvo tabletama zbog toga što je Catchpole, njen ljubavnik, s njom prekinuo vezu.

Nakon što je nesporazum oko poziva na čaj razjašnjen, prof. Welch i Jim se voze prema profesorovoj kući. Na putu tamo gotovo stradavaju zbog profesorovog vratolomnog preticanja, što u Jimu izaziva paniku. Profesor počinje razgovor s Jimom o njegovoj karijeri - on inzistira da Jim nađe časopis koji će objaviti, pošto "on nije kompetentan da ocjeni kvalitetu njegovog članka, ali objavljivanje će sigurno pridonijeti njegovoj reputaciji". Jimu je jasno da njegov članak nema neku naročitu kvalitetu, jer se zapravo radi o gomili suhoparnih činjenica, natrpanih u jedan neinspirirani članak, pošto je u srednjovjekovnu povjest, koju je specijalizirao, došao linijom najmanjeg otpora (bilo je najmanje posla i najmanja konkurencija).

Doznajemo ponešto i o Jimovom talentu za upadanje u neprilike, koji mu je tokom rada na institutu već donio dosta neprilika. Prof. Welch ga poziva na svoj slijedeći muzički salon, koji bi se trebao održati slijedećeg vikenda. Osim toga, moli ga da za univezitetski Dan otvorenih vrata, u ime Povjesnog instituta pripremi govor na temu "Merry England", što je Jimu poprilična gnjavaža, ali teško da takvu molbu može odbiti.

Prvo poglavlje ima 18 stranica, a ovaj poprilično dugo prepričavanje sadržaja je zaista neophodno kako bi se koliko-toliko pohvatali svi bitni konci radnje, koja je poprilično složena i izuzetno vickasta. Sve u svemu, zaista jako dobar početak romana - str. 33 - 50, ocjena - 7.8.

Nastavak - 2. dio

subota, 23. lipnja 2012.

Pula - Forum (1)

Nakon što smo se smucali okolo po periferiji, red je da vam predstavim i sam centar Pule - Forum:

Za početak, jedna panorama; kako to obično biva, ona prikazuje samo pola kruga, tako da će mi za ovu destinaciju definitivno trebati barem još jedan nastavak. Ovo je, turistički gledano, zanimljiviji dio trga, jer se na njemu zadržava najveći dio turista.

Tu je, prije svega, Augustov hram, koji je tu još od doba Rimljana. Izgelda prilično impozantno i vječito je pun turista, koji ga slikaju ili poziraju pred njim. Za ovu fotografiju sam imao sreće, jer sam bio tu negdje oko podneva, bila je paklena vrućina, pa su i oni najluđi odustali od obilaska pulskog kulturnog blaga ...

Odmah do hrama nalazi se i gradska vijećnica, koja dio svojih zidova (sprijeda se to ne vidi, ali sa strane) ima isto tako iz rimskoga doba. Ovaj sadašnji izgled je, ako se ne varam, tamo negdje renesansni ...

Ovaj dio, strogo gledano, ne spada u Forum, nalazi se malo iza njega (lijevo je zid gradske vijećnice), ali mi ova kuća, koliko god bila oronula, sjajno odgovara u ovaj ambijent ...

Ovaj dio (na panoramskoj slici sasvim desno) je dosta noviji - turistički gledano i nije nešto, ali izgleda impozantno i uklapa se fino u trg. Nekad je tu bio turistički ured, a sada je tu, sudeći po suncobranima, kavana ...

Pula - Buvljak u Ciscuttijevoj

Ovo je jedan od mojih obaveznih termina svake subote u Puli - buvljak u Ciscuttijevoj:

Kao i obično, na početku je big picture (iako je velika kao i sve ostale, ako ćemo pravo ...). U totalu to izgleda nekako kao na slici. Snimljeno je rano ujutro, oko 10, kasnije kad sunce zažari, više nije veliko zadovoljstvo cunjati između štandova i prevrtati po starim stvarima ...

Odmah na početku je moj omiljeni štand - onaj s knjigama. Rijetko kad sam mogao naći tako dobar izbor knjiga po tako dobrim cijenama, i to ide tako već godinama. Danas sam, na primjer, našao komplet G. G. Marqueza, 5 knjiga, 200 kuna ...

Većina drugih štandova mi je manje-više dio lokalnog kolorita - obiđem, ali rijetko, jako rijetko što kupujem. Iskreno rečeno, s velikom većinom stvari s ovoga štanda stvarno ne znam što bih i mogao raditi (kazetofon nisam vidio već sto godina ...)


Ovo je štand jednog specijaliste - ovdje se mogu naći stare novčanice. Svakako jedan od boljih štandova, pošto ih je dobar dio pretrpan svim i svačim, a i to isključivo poprilično loše kvalitete ...

Još jedan od boljih štandova - ovdje ima svakojakog ordenja; meni, nažalost, apsolutno nezanimljivo ...

petak, 22. lipnja 2012.

Pula - Mornarička crkva

Evo danas i slijedećeg koraka u ovome vodiču kroz Pulu, koji je, moram priznati, poprilično podešen na moje dosadašnje rute po Puli. Nedaleko od Valkana, na putu prema gradu, nalazi se Mornarička crkva:

Kao prvo, kako je i red, crkva u totalu. Nisam gledao da li je crkva u funkciji, u principu me to baš nešto ni ne zanima, ali je sasvim sigurno da se svojim pročeljem od bijelog kamena sjajno uklapa u ambijent.


Zvonik je malo neuobičajen, pošto nema na njemu križa, već ženski kip s mačem, koji bi bio prigodniji na kakvom ratnom spomeniku ...

Cijela crkva je puna slika poput ove. Crkva, kao ni slike na pročelju, nisu stare ni vrijedne, ali su sjajno izrađene jako ukusne ...

Evo još jedne slike na pročelju. Na svim vanjskim zidovima crkve ih ima barem desetak.

Ovo je pogled na crkvu u totalu s druge strane. Priznajem, išao sam linijom manjeg otpora, pa crkvu nisam slikao sprijeda, već s one strane koja gleda prema cesti.

Pula - Valkane

Ove godine namjeravam sistematski predstaviti Pulu u ovome blogu, pošto mislim da nakon svih ovih godina, u kojima sam ljetovao ovdje, polako postajem kao domaći. Prve na redu su Valkane, jedna od gradskih plaža:
Ovo je pogled s vidikovca na početku Lungomarea - lijevo gore su hoteli na Verudeli, a ostalo je plaža i more ...

Ovo je pogled na drugu stranu. Na desnoj strani, u daljini, je Stoja, a ostalo je genijalna plaža i genijalno more ...

Na ovoj fotki nema, priznajem, ništa specifično za Valkane, ali mislim da je ipak dobro uspjela i da zaslužuje da se nađe ovdje ...

Pogled na Stoju i nemilosrdni zvjezdan odozgo ...

utorak, 19. lipnja 2012.

Novosti iz velikog vrta ...

Danas sam bio u velikom vrtu, u koji sam prenio i zasadio dobar dio flanci uzgojenih na balkonu.

Danas sam zasadio paradajz i papriku, koju se može vidjeti ovdje na slici. Zasađeni su u četiri reda, sa po nekih 5 - 6 kućica paprike i paradajza u svakom redu. Paradajza je 2 - 3 biljčice u svakoj kućici, paprike po 4 - 5 biljčica. Stavljao sam ih po nekoliko zato što ih je bilo puno (pogotovo paprike), a i zato što je veće vjerojatnost da će posvuda barem jedna fino napredovati.

Ovdje se vidi cijela nova gredica. Kako sam već rekao, četiri su reda i nekih 12 kućica u svakom redu. Sve je na razmaku 15 - 20 cm.

Ovo je posuda sa sadnicama paradajza, jutros prije polaska u daleki bijeli svijet. U posljednjih nekoliko dana bilo je jako sunčano, fino je bilo zalijevano, pa je u roku od samo nekoliko dana sjajno i brzo izletio, zbog čega sam ga i ponio za rasađivanje.

Rukola i rotkvice su izašle, ali ne onako brzo kako sam se nadao. Ipak, obzirom na to da vrijeme nije bilo optimalno, lijepo je vidjeti da se stvar pokrenula s mrtve točke.

Bob je prije nekoliko dana isto tako izišao, a slijedećih dana bi trebao, ukoliko bude kao i ovdje u cvjetnjaku, brzo izrasti (ovdje je u roku nekoliko dana izrastao pola metra).

nedjelja, 17. lipnja 2012.

Novosti iz malog vrta ...

Danas se javljam ponovno s nekoliko novosti iz moga balkonskog vrta

Bob sjajno napreduje i u neka tri tjedna je izrastao skoro nekih pola metra. Budući da će se situacija oko njega uskoro raščistiti, pred njim je lijepa budućnost.

Bosiljak uskoro dobija onu prepoznatljivu formu, neke biljčice već imaju i više od jednog para listova. Kako izgleda, pesto postaje sve vjerojatnija opcija ...
Na jagodama su skoro svakog dana novi zreli plodovi, pa mi se na tom dijelu uvijek isplati pogledati. Tako je već nekoliko tjedana, a po plodovima koji dolaze čini mi se da će njihova sezona još dosta dugo potrajati.
Krumpir isto tako sjajno raste. Kako sam potpuno siguran da sam stavio samo dva krumpira, stvarno mi nije jasno otkuda su se stvorili toliki izdanci.
Ribizli sve više izlaze, i sve je više izdanaka, tako da ću morati polako početi razmišljati kud ću s njima. U cijelom ovom cvijetnjaku bila su četiri velika grma, koji su zauzimali skoro cijelu površinu. Prošle zime smo morali iščistiti cvijetnjak zbog radova, pa sam sve grane s grmova posjekao i cijelu zimu ih držao u stanu u vodi. Dosta njih je brzo pustilo žile, pa čak i prolistalo tokom zime. Kad sam u rano proljeće počeo raditi u cvijetnjaku, grane ribizla su se među prvima našle u njemu. Uhvatili su ih mrazevi, pa sam mislio da će se dosta njih osušiti, ali oporavili su se i sad listaju sve više i više ...

Knjige - katalog


Autor Naslov Naslov originala Jezik Orig. Str. Format ISBN Godina God. Orig. Knjige
ACHEBE,
Chinua
Anthills of the Savannah Anthills of the Savannah EN EN 221 215 x 150 0-385-01664-6 1987. 1987. 0
ALBAHARI,
David
Snežni čovek Snežni čovek SR SR 163 160 x 130 86-7979-213-2 1995. 1995. 0
ALBAHARI,
David
Svetski putnik Svetski putnik SR SR 243 165 x 125 86-7966-055-8 2001. 2001. 0
ALBAHARI,
David
Brat Brat SR SR 202 160 x 130 86-7979-240-2 2008. 2008. 0
ALBAHARI,
David
Ćerka Ćerka SR SR 213 160 x 120 86-7979-307-2 2010. 2010. 0
ALBAHARI,
David
Ljudi, gradovi i štošta drugo Ljudi, gradovi i štošta drugo SR SR 204 200 x 130 86-7966-055-8 x x 0
ALEŠKOVSKI,
Petr
Stargorod Старгород DE RU 141 175 x 115 3-518-39701-X 2001. 1995. 0
ALLENDE,
Isabel
Die Stadt der wilden Götter La ciudad de las bestias DE ES 328 210 x 120 3-518-41350-3 2002. 2002. 0
AMPUERO,
Roberto
Der Fall Neruda El caso Neruda DE ES 376 210 x 130 3-8270-0866-4 2009. 2008. 0
ANDERSCH,
Alfred
Sansibar oder der letzte Grund Sansibar oder der letzte Grund DE DE 159 180 x 120 3-257-20055-3 1957. 1957. 0
ATWOOD,
Margaret
Sluškinjina priča The Handmaid's Tale SR EN 319 200 x 135 86-7436-523-X 2006. 1985. 0
ATWOOD,
Margaret
Die Penelopiade The Penelopiad DE EN 172 185 x 115 3-423-13612-9 2005. 2005. 0
BAJANI,
Andrea
Mit herzlichen Grüßen Cordiali saluti DE IT 141 210 x 140 3-423-24793-1 2005. 2010. 0
BASSANI,
Giorgio
Ferrareser Geschichten Cinque storie ferraresi DE IT 245 185 x 115 3-492-20430-9 1964. 1956. 0
BAYEN,
Bruno
Die Verärgerten Lex Excédés DE FR 138 175 x 115 3-518-22411-3 1999. 1998. 0
BESSON,
Philippe
L'arrière-saison L'arrière-saison FR FR 186 200 x 130 2-260-01610-3 2003. 2003. 0
BESSON,
Philippe
Nachsaison L'arrière-saison DE FR 151 205 x 135 3-423-24597-5 2007. 2003. 0
BESSON,
Philippe
Einen Augenblick allein Un instant d’abondon DE FR 171 210 x 140 3-423-24663-7 2008. 2005. 0
BESSON,
Philippe
Ein Abschied Se résoudre aux adieux DE FR 150 210 x 135 3-423-24750-4 2010. 2007. 0
BJØRNSTAD,
Ketil
Der Fluss Elven DE NO 383 185 x 120 3-518-46171-6 2009. 2007. 0
BOILEAU,
Pierre
Gesichter des Schattens Les visages d'ombre DE FR 285 185 x 115 3-499-42963-2 1972. 1953. 0
BOILEAU,
Pierre
Die Gleichung geht nicht auf L'ingénieur aimait trop les
chiffres
DE FR 285 185 x 115 3-499-42963-2 1983. 1958. 0
BOLAÑO,
Roberto
Estrella distante Estrella distante ES ES 154 190 x 130 84-339-1040-X 1996. 1996. 0
BOLAÑO,
Roberto
Stern in der Ferne Estrella distante DE ES 175 185 x 125 3-596-18731-7 2000. 1996. 0
BOWEN,
Elizabeth
Collected Stories Collected Stories EN EN 778 190 x 120 0-14-018297-7 1980. 1980. 0
BOYLE,
T. C.
Budding Prospects Budding Prospects EN EN 330 195 x 130 0-14-029996-0 1984. 1984. 0
BRIXY,
Nenad
Mrtvacima ulaz zabranjen Mrtvacima ulaz zabranjen HR HR 214 200 x 120 x 1960. 1960. 0
BULGAKOVA,
Elena
Margarita und der Meister Дневник
Елены
Булгаковой
DE RU 591 210 x 125 3-353-00958-2 1993. 1990. 0
BUZZATI,
Doni
Il deserto dei Tartari Il deserto dei Tartari IT IT 248 190 x 125 88-04-32703-0 1940. 1940. 0
CAIN,
James M.
Postman Always Rings Twice Postman Always Rings Twice EN EN 123 195 x 130 1-4072-3396-3 1934. 1934. 0
CALASSO,
Roberto
Die neunundvierzig Stufen I quarantanove gradini DE IT 378 200 x 130 3-446-20567-5 2005. 1991. 0
NARCEJAC,
Thomas
Gesichter des Schattens Les visages d'ombre DE FR 285 185 x 115 3-499-42963-2 1972. 1953. 0
NARCEJAC,
Thomas
Die Gleichung geht nicht auf L'ingénieur aimait trop les
chiffres
DE FR 285 185 x 115 3-499-42963-2 1983. 1958. 0

četvrtak, 14. lipnja 2012.

DAVIČO, Oskar - "Pesma" - 1. dio

Top-lista

Jedan od novijih klasika, za svoje vrijeme, tamo poslije rata, poprilično hrabar i inovativan roman.


1. poglavlje

Beograd za vrijeme okupacije - Mića i njegovi drugovi Ljubo, Dimče i Kosta upadaju u razglasnu stanicu i onesposobljavaju je. Stanicu čuva njemački vojnik i nije sasvim jasno da li ga Mića ubija, ili pak ovaj odlazi sa straže sa svojom djevojkom (to je vjerojatnije, ali u slijedećem poglavlju se Mića pred Vekovićem hvali kako ga je ubio).

Poigravanje jezikom i stilskim sredstvima, praćenje Mićinog unutrašnjeg monologa - str. 19, ocjena 7.4.

2. poglavlje

I ovdje pratimo unutrašnji monolog jednoga junaka, ovoga puta je to pjesnik-akademik Veković. On se nalazi u svome beogradskom stanu (negdje blizu Kalemegdana, pošto s prozora gleda na njega), u kome je sve raspremljeno - ostao je tek jedan kofer, u kome se nalazi nešto odjeće. Veković je, naime, odlučio otići u partizane i sada razmišlja o smislu ili besmislu te svoje odluke. Prebacuje si kako je star, kako će drugima samo biti na teret. Motiv starosti ga vodi do Ane, djevojke/žene puno mlađe od njega, koja je, kako izgleda (puno detalja o tome ne doznajemo) odlučila prekinuti njihovu vezu. Ana je usto, kako se čini, rekla neku primjedbu o Mići, i Veković je uvjeren da se je ona zaljubila u Miću, što ga dovodi do ludila od ljubomore, a Vekovićevu ljubomoru Ana ne smiruje ni time što ga moli da Mići preda jedno njeno pismo. Na putu prema Mićinom stanu, na tavanu, Veković zatiče nasamo jednu pralju, ženu u srednjim godinama, na koju se odmah baca (ni tu nemamo neke konkretne činjenice, samo okvirno). Sve se je ovo desilo prije i sve te događaje pratimo kroz Vekovićevo prisjećanje.

Prelazak u sadašnjost (večer je) počinje Mićinim dolaskom Vekoviću. Mića se pred Vekovićem hvali kako je ubio njemačkog vojnika ("zato što nije znao reći 'zvezde'", kako on kaže), što je Vekoviću neshvatljivo. Mića počinje ispitivati Vekovića i uskoro postaje jasno da Mića zna za Vekovićev "incident" s praljom, zbog čega želi da se poništi odluka o Vekovićevom odlasku na slobodnu teritoriju, jer bi svojim ponašanjem samo osramotio prave borce.

Jako dobra proza, kompleksna, ali logično ispričana priča - str. 20 - 30, ocjena 7.8.

Novosti iz maloga vrta ...

Posljednjih nekoliko dana bilo je jako puno kiše, tako da nekog velikog posla oko zalijevanja nisam imao, pa sam bio lijen i sa snimanjem. Osim toga, nisam pravio neke velike akcije sađenja, pa se novosti za danas svode na rast onoga šro je već bilo zasađeno:

Poriluk se je počeo pokazivati. Iako je put do onih velikih biljaka, kakve se mogu vidjeti u supermarketima, još dalek, prva faza je gotova ...

Kelju je, kako izgleda, ovo kišno vrijeme odgovaralo, pošto je za ovih kišnih i hladnijih dana poprilično izrastao. U ovoj posudici su najbolji primjerci, ali ni ostali ne zaostaju puno ...

Još jedna vrsta kelja (naborani kelj, njem. Grünkohl) - zasada fino napreduje. Ovo je snimljeno prije nekoliko dana, u međuvremenu je i on lijepo porastao.

Kelj-pupčar je po prvi put u ovom pregledu. Nije dosad nešto puno porastao, ali red je da se i on nađe u vijestima ...

Po prvi put je i oregano u "vijestima". Izdanci su se tek počeli pojavljivati, ali budući da se radi o začinskoj biljci, koja je usto i višegodišnja, vremena za rast je dovoljno ...

srijeda, 13. lipnja 2012.

PASTERNAK, Boris - "Doktor Živago" (" Доктор Живаго")

Top-lista

Jedini roman ruskog pisca (zapravo pjesnika) Borisa Pasternaka objavljen je najprije 1957. god. u talijanskom prevodu, da bi se 1958. god. pojavio i na ruskom (u inozemstvu). Za ovaj roman Pasternak je te iste, 1958. god., dobio Nobelovu nagradu. Roman čitam u srpskom prevodu.


1. poglavlje

1903. godina - roman počinje sprovodom gđe. Živago, majke 10-godišnjeg Jurija. Kako je njegov otac već prije dugo vremena napustio njega i majku, Jurij je siroče. O njemu se brine njegov ujak Nikolaj Nikolajevič Vedenjopin. O Jurijevom ocu doznajemo da je proćerdao veliki imetak, te da je majka oboljela od sušice. Obitelj Živagovih je posjedovala banku, manufakturu i još mnogo toga, ali od toga svega nije ostalo više ništa.

Te, 1903. godine, počinju previranja u Rusiji, a Jurij se sa svojim ujakom nalazi u posjeti naprednom liberalnom piscu Voskobojnikovu. Jurijev ujak radi u jednoj izdavačkoj firmi i s Voskobojnikovim radi na korekturama njegove nove knjige. Oni razgovaraju o aktualnoj književnoj situaciji u Rusiji, o tome kako se svi skupljaju u gomile, što je za Jurijevog ujaka siguran znak nedostatka talenta. O Vedenjopinu doznajemo da se je raspopio i da vjeruje u napredak na temelju Evanđelja. Njih dvojica primjećuju da je vlak u nizini ispod njih zastao, i oni pretpostavljaju da se je ondje nešto desilo.

U nizini se je u vlaku doista nešto desilo - jedan pijanac je skočio s vlaka, i vlak je zbog toga morao stati. U tom dijelu radnje upoznajemo 11-godišnjeg dječaka Mišu Gordona, kome je budući samoubica neprestano kupovao neke poklone. Uzgred doznajemo da je Miša Gordon jevrejskog porijekla i da se on stalno pita zašto je svima zbog toga kriv.

Jura se je radovao ovoj posjeti zbog ponovnog viđenja s Nikom Dudurovim, dječakom nekoliko godina starijem od njega. Nika stanuje kod Voskobojnikova, koji ga je posvojio, pošto je Nikin otac terorista i nalazi se u doživotnom zatvoru. Kako je Nika nekoliko godina stariji od Jurija, ne želi se igrati s njim, već sam traži društvo Nađe, djevojke godinu dana starije od njega (njoj je 15 godina), koja opet njega zadirkuje da je klinac. Toga dana, međutim, Nađa i Nika se zbližuju tokom zajedničkog izleta čamcem po rijeci.

Roman počinje jednom niti radnje, da bi se potom razgranalo na mnoštvo paralelnih tokova. Neki djelovi su mi pomalo melodramatični (samoubica u vlaku bi mogao biti otac Jurija, Jurij pada u nesvjest nekako u trenutku kad se eventualno njegov otac baca s vlaka), ali stil i način na koji je napisana priča je sasvim u redu.

Str. 11 - 27, ocjena - 7.5.

Belle & Sebastian - "If You're Feeling Sinister" (1996.)

Aktuelna top-lista

Kratki opisi pojedinih pjesama se već mogu naći dolje, pa ovom prilikom samo nove ocjene:

1. "The Stars of Track and Field" - 4:48 - 7.5

2. "Seeing Other People" - 3:48 - 8.5

3. "Me and the Major" - 3:51 - 9.0 - ovo mi zvuči bolje nego pri prvom slušanju, ali je prethodna slabija nego prije

4. "Like Dylan in the Movies" - 4:14 - 8.0

5. "The Fox in the Snow" - 4:11 - 8.5

6. "Get Me Away from Here, I'm Dying" - 3:25 - 7.5

7. "If You're Feeling Sinister" - 5:21 - 7.0

8. "Mayfly" - 3:42 - 6.0

9. "The Boy Done Wrong Again" - 4:17 - 5.5

10. "Judy and the Dream of Horses" - 3:40 - 7.0

Ocjena albuma - 7.45.

Top-lista 2012. godine

Prvi objavljeni album (a zapravo drugi, jer je prvi bio objavljen u mini-tiraži, samo za familiju i prijatelje) škotskog banda važi sve do danas za njihov najbolji.



1. "The Stars of Track and Field" - 4:48 - prilično netipična pjesma za prvu stvar na albumu - polagana, malo razvučena stvar, interesantni stihovi - 8.2
2. "Seeing Other People" - 3:48 - sjajni stihovi, muzika nešto kao mješavina popa i psihodelije (ksilofon), jako dobra stvar - 8.9
3. "Me and the Major" - 3:51 - zvuči (jednim dijelom, inače je kod njih dominantan pop-zvuk) kao kakva r'n'r stvar tamo s kraja 50-tih, stihovi kao i obično jako dobri - 8.7
4. "Like Dylan in the Movies" - 4:14 - ovo opet vuče na Pixies, pogotovo zezanje s ekstremnom promjenom ritma, tj. stankama. Inače, ovo je malo dalje od njihovog uobičajenog pop-zvuka - 8.5
5. "The Fox in the Snow" - 4:11 - sjajna lagana stvar, akustična gitara jako lijepo zvuči - 8.6
6. "Get Me Away from Here, I'm Dying" - 3:25 - čudna stvar - jasno mi je da je stvar slatkasta, ali je svejedno dosta lijepa - 8.5
7. "If You're Feeling Sinister" - 5:21 - dugi, minimalistički uvod, igranje sa šumovima, lijep ugođaj, ali razvučeno - 8.3
8. "Mayfly" - 3:42 - pjesma ima beat-zvuk s početka 60-tih - 8.1
9. "The Boy Done Wrong Again" - 4:17 - lagana stvar, ali mi je slabija od ostatka - 7.8
10. "Judy and the Dream of Horses" - 3:40 - fina, lagana stvar, paše za kraj albuma - 8.3

Sve u svemu, dosta lijep album. Zvuči dijelom kao Simon & Garfunkel, vuče na folk, ali ima i dosta drugih uticaja. Ocjena - 8.39.