srijeda, 19. prosinca 2012.

GARCIA MARQUEZ, Gabriel - "Pukovniku nema tko da piše" (2)

Top-lista

Prethodni dio

Nakon što se je izvukao iz prostorije u kojoj se je nalazio leš pokojnika, pukovnik se nađe na ulici, gdje ga je dočekao don Sabas. On je nekada pripadao vodstvu pukovnikove stranke, ali se je aranžirao s vlastima i nesmetano živio u selu. Na prolazu pored policijske stanice sprovod je zaustavljen, jer sprovodima nije dozvoljeno proći pored policijske stanice (izvanredno stanje u zemlji). Pri kraju prvog poglavlja dobijamo i opis kuće don Sabasa - tvrdo zidana dvokatnica s prozorskim rešetkama odkovanog željeza. Na samom kraju poglavlja pukovnik odlazi u kupovinu - kupuje kavu i kukuruz za pijetla.

Pijetao za borbu u prvom je poglavlju bio spominjan samo usputno, a sada stupa u centar pažnje. Pijetao je pripadao njegovom pokojnom sinu i svi njegovi bivši kolege, koji su krojački pomoćnici kao što je bio i on, štede novce kako bi se mogli kladiti na pijetla. Zbog raspačavanja političkih letaka tokom borbe pijetlova pukovnikov sin je bio ubijen, i pukovniku zbog toga taj pijetao ima puno veće značenje i želi ga po svaku cijenu zadržati, jedna strast koju njegova žena ne dijeli s njim. Toga dana je petak i pukovnik odlazi do rijeke sačekati poštu, pošto očekuje važnu poštu s riješenjem o davno obećanoj penziji. Ondje sreće seoskog liječnika, s kojim si na pošti krati vrijeme. Za pukovnika ne dolazi nikakva pošta, pa se kući s liječnikom vraća praznih ruku.

Slagalica ovoga romana se polako popunjava, centralni motiv pijetla se prvi put pojavljuje, a tu je i opis don Sabasove kuće, koja je potpuni kontrast pukovnikovoj. Ocjena - 8.5.

Slijedeći dio

Nema komentara:

Objavi komentar