Izbori?

S vremena na vrijeme osjetim potrebu da progovorim o nekim "bitnim" stvarima, o nekim velikim stvarima, ali u većini takvih slučajeva postupim kao Crnogorac kad poželi nešto raditi - šjednem i sačêkam da me prôđe. Sad, međutim, s aktuelnim povodom, više mi se dana mota par misli po glavi i čini mi se, koliko god čekao, da mi neće izvjetriti iz glave, već se u njoj talože i pritišću ...

Ono što mi se vrti po glavi je pitanje izbora i koliko ga još zapravo imamo. Da li je politički izbor između dvije opcije zaista neki izbor ili samo privid izbora? Prateći američke izbore, dolazim nekako do spoznaje da izbor baš i nije veliki - ljudi tamo mogu birati između između jedne opcije, koja u ove četiri godine nije ispunila gotovo ništa od onoga što je obećavala, te one druge, koja je u svakom moralnom i etičkom pogledu prekardašila s otvorenom pljačkom i dovela tu bogatu državu do ruba bankrota. Nešto između (teško mi je, zapravo, i zamisliti da bi se netko mogao ugurati "između" dviju velikih stranaka po svome programu, toliko mi se čine blizu jedna drugoj) ili na jednoj ili drugoj strani i ne postoji, jer svaki glas dan nekome od preostalih kandidata je, kako je to u kampanjama velikih partija rečeno, je davanje glasa protivniku. Osim toga, tu su i pravila igre, po kojima "pobjednik uzima sve", pa za nešto više od ove dvije opcije mjesta i nema. Ali, dosta politike ...

Pogledajmo malo izbor koji nam se inače nudi - kod hrane, na primjer. Što se mene lično tiče, volio bih znati da li je povrće koje kupujem genetski manipulirano ili ne. Vic je, međutim, u tome da se ogromni novci daju za lobiranje i medijsko bombardiranje kako bi se to izbjeglo - a jedan od rezultata te kampanje je i ishod glasanja u Kaliforniji, u kome je većina glasala protiv takvog označavanja ...

I koja je pouka iz svega toga? Rezignacija mi se, bar za sada, ne čini prihvatljiva opcija. Za početak sam, na startu vikenda, odlučio ne uključiti TV i ne dati se bombardirati vakuumom koji dolazi iz njega, već sjesti i napisati par riječi. Nije puno, aliza početak nije loše. Odlučio sam bataliti igrice, iako mi u njima mrkva izraste za minutu, a u stvarnom životu joj za to treba dobra tri mjeseca. Nije lako, ali mi se moje mentalno zdravlje čini vrijedno toga ...