Evo jedne teme o kojoj svi osjećamo da bi trebali nešto reći, pošto se svih nas tiče, ali smo nakon nekoga vremena jednostavno toliko frustrirani i razočarani, da dižemo ruke od toga, što je, po mome mišljenju, ono najgore što čovjek može učiniti.
Riječ je, naravno, o politici. Riječ je o tome koliko znamo o svijetu oko nas, koliko smo svjesni svega toga, koliko smo o tome informirani i koliku važnost pridajemo svojoj informiranosti i koliko činimo u tome pogledu.
Sve filozofiranje i uvodi ovdje ne pomažu mnogo, inače ću i sam sebi početi zvučati kao političar, i zato jedan primjer - povodom trke F1 ovoga vikenda u Bahrainu, njemački "Spiegel" je u svome online-izdanju (napokon) donio članak o stanju u toj zemlji. Članak iznosi činjenice, po mom mišljenju poprilično korektno, što je u redu i poprilični pomak u odnosu na ono što je dosad bilo prešućivano, a to je činjenica da se ondje odigrava isto previranje kao i u mnogim drugim arapskim zemljama, samo se o tome manje piše negoli o, recimo, Siriji ili svojevremeno Libiji (o tome što se sada tamo dešava nema, naravno, više ni riječi).
Ono što mi je u svemu tome najviše upalo u oči i iritiralo me, bio je jedan komentar u forumu, u kome jedan član diskutant - uz, kako on navodi - sav dužni respekt prema demonstrantima i njihovom pravu na demonstracije - ne razumije što oni rade i zašto ne protestiraju preostalo vrijeme, već to rade samo onda kad je fokus strane javnosti uperen na Bahrain. Mislim da je svako komentar suvišan.
Komentar (na njemačkom)
Druga stvar, koja mi ovdje u Njemačkoj upada u oči, je poprilično jako filtriranje svega i svačega. Da to nije posvuda tako, uvjerio sam se jučer, kad sam na 3sat-u (bio je to zapravo prijenos austrijskih vijesti) vidio reportažu o stanju zdravstva u SAD-u. Reporteri su bili negdje u Tennessee-ju, gdje su pokazali kako ljudi, koji nemaju zdravstveno osiguranje, mogu doći do liječničkog pregleda.
Sve se dešava na nekom ogromnom kompleksu, gdje se inače voze auto-utrke. Nekoliko hiljada auta su vani na parkiralištu, i tamo prenoćuju, da bi slijedećeg dana (ali samo ako dođu na red, tj. ukoliko su došli dovoljno rano i dobili broj) ušli u kompleks trkališta i obavili svoj liječnički pregled. I tu je, zapravo, riječ o nekoj dobrotvornoj inicijativi, a njen začetnik je rekao da je pri osnivanju te udruge namjera bila ići u zemlje trećeg svijeta, ali da je potreba u SAD-u tolika, da taj svoj primarni cilj nisu u stanju ispuniti.
Sve u svemu, čini mi se da bi se o ovome moglo još puno toga pisati - bitno je početi ...
Nema komentara:
Objavi komentar