SIMENON, Georges - "Čovjek koji je gledao vlakove kako prolaze" ("L'Homme qui regardait passer les trains")

Top-lista

Evo još jednog romana Georgesa Simeona, ovoga puta bez komesara Maigreta, jedan od njegovih najpoznatijih.

1. poglavlje

Kees Popinga ima puno razloga da bude zadovoljan svojim životom, pošto je u njemu sve najbolje kvalitete - živi u kući koju je sâm projektirao i koja je, po njegovom skromnom mišljenju, jedna od najljepših u gradu; posao prokuriste u uglednoj firmi za opremanje brodova u Groningenu, koji mu donosi ugled i novac potreban za otplatu kredita za kuću; tu su i cigare od najboljeg javanskog duhana, kobasice iz najbolje mesnice u gradu, naravno i supruga - sve je u životu Keesa Popinge najbolje kvalitete. Povrh toga, tu je i osjećaj nadmoći naspram brata svoje žene, koji je izgubio namještenje i sada od svojih poznanika po gradu prosjači novac.

I tako, kasno naveče toga dana, 21. decembra, naš junak odlazi provjeriti da li je brod, koji je došao u luku i koji već istoga dana morao krenuti dalje, propisno opremljen po nalogu danom njegovoj firmi. Došavši u luku, on mora utvrditi da ništa od onog što je trebalo biti napravljeno nije napravljeno. Sav u panici, odlazi potražiti vlasnika firme Juliusa de Costera u njegovoj kući, ali ga ondje ne nalazi. Vraća se natrag u luku i ondje nalazi svoga šefa u jednoj krčmi, poprilično pijanog. Ovaj ga poziva k sebi i priča mu priču koju Kees Popinga teško može vjerovati - de Coster je firmu doveo do bankrota time što je iz nje izvukao novac (što, naravno, g. Popingi kao prokuristi ne služi na čast). De Coster mu nudi da se s njim napije i da se pomiri sa svojom sudbinom - izgubit će namještenje, a samim tim i kuću, pošto neće moći otplaćivati kredit banci, a samim tim će biti u istoj situaciji kao i brat njegove žene. Što se tiče de Costera, on će svoju odjeću ostaviti pored kanala, kako bi policiju naveo na krivi trag, dok će se on ušunjati u vagon treće klase i pobjeći iz grada. De Coster ostavlja Popingi nešto od novca, koji mu je još ostao, daje mu uputstvo kako ga može kontaktirati preko oglasa u novinama, i odlazi. Popinga se pijan vraća kući i liježe u krevet, ali mu san ne dolazi na oči ...

Pompozno-vickast stil, interesantna radnja - sve u svemu, fin početak. Str. 7 - 24, ocjena 7.2.

Izop (Hyssopus officinalis)

Izop (Hyssopus officinalis) je višegodišnja začinska i ljekovita biljka. Biljka raste u obliku manjega grma, do 60 cm visine. Najčešće iz horizontalnih, niskih, odrvenjelih grana izbijaju vertikalne grančice, na kojima se formiraju cvjetovi. Biljka uspjeva u južnoj i istočnoj Evropi, a može se kultivirati i sjevernije od toga. Biljka voli vapnenasto tlo, a često se sreće u prirodi na strmim, stjenovitim padinama. Riječ je o biljci koja se već dugo koristi od strane čovjeka, a nekoliko puta se njeno ime pojavljuje i u Bibliji (mada nije u potpunosti jasno da li se stvarno radi o ovom biljci ili o jednoj vrsti majorana ili oregana).

U jelu se mladi listovi koriste za začinjavanje salata, a svježi ili osušeni listovi se dodaju teškim jelima, pošto pospješuju probavu. Listovi imaju jak miris, sličan žalfiji i ružmarinu, te snažan, malo gorkast okus.

Kao ljekovita biljka pomaže, između ostalog, kod zubobolje, a eterično ulje kod plućnih tegoba i bolesti dišnih puteva. U te svrhe se koristi još od antičkog doba,

Osim toga, koristi se i u proizvodnji parfema. Izop sadrži u sebi eterična ulja, koja se mogu dobiti destilacijom (na njemačkom se to naziva "Dampfdestillation - destilacija parom", kod nas samo destilacija, možda se to svodi na isto, stvarno ne znam postoji li još kakva destilacija).

Neku bolju sliku iz vlastitog "arhiva" zasada nemam. Ovim izdancima je trebalo neko vrijeme da izađu, ali sada lijepo napreduju. Kako nisam siguran da biljka može pregurati jaku zimu, mislim da ću je morati presaditi u veću posudu i preko zime skloniti na toplo.

McCOY, Horace - "I konje ubijaju, zar ne?" ("They Shoot Horses, Don't They?") - 1. dio

Top-lista

Ovaj roman američkog pisca Horacea McCoya iz 1935. godine je njegovo najpoznatije djelo. Iako se zapravo ne radi o krimiću, uvršten je, npr. u antologiju kriminalističkih romana 30-tih i 40-tih godina u reprezentativnoj ediciji "Library of America". Roman čitam u našem prevodu.

1. poglavlje

Forma romana je neuobičajena - čitava radnja romana se dešava u glavi glavnog junaka tokom izricanja presude, kojom je on osuđen na smrtnu kaznu. Dio po dio, tekst presude se pojavljuje umetnut između dva poglavlja.

Prvo poglavlje je kratko i služi kao uvod - naš junak (pisano u prvom licu) se prisjeća Glorijine smrti, koju je on ubio pucnjem u slijepoočicu; iako je postupio po njenoj želji, njemu se sudi zbog ubistva.

Str. 7, ocjena - 7.4

2. poglavlje

Advokat optuženog u njegovo ime priznaje ubistvo i prepušta se milosti suda. Str. 11 - ocjena 7.2.

3. poglavlje

Glavni junak (imenom Robert Syverten, to doznajemo iz čitanja osude), opisuje nam kako je upoznao Gloriju - ona je trčala ulicom i mahala, a on je mislio da je mahala njemu (ustvari je trčala za autobusom koji je odlazio). Tako su ušli u razgovor i on se upoznao s njom - i ona je, poput njega, sanjala o glumačkoj karijeri, bezuspješno su oboje jurili uloge statista, pošto ni jedno ni drugo nisu bili registrirani u centralnoj aganciji, pa su im šanse za uloge statista bile minimalne. Glorija mu priča o svome djetinjstvu, koje je provela kod ujaka i ujne, dok se je on kao dijete vjerojatno povlačio po domovima, jer joj je i na takvom domu gotovo zavidan. Gloria razmišlja o samoubistvu, već ima iza sebe jedan pokušaj trovanjem, naprosto je opsjednuta smrću. Nedugo poslije toga, razgovor prelazi na plesni maraton. Gloria nagovara Roberta da zajedno sudjeluju na njemu, ali on isprva odbija, pošto je nedavno preležao gripu i još se nije oporavio od nje. Ipak, budući da svi sudionici maratona dobijaju tri obroka dnevno, on na kraju pristaje.

Sve u svemu, prelazak na priču je zanimljiv i originalan - str. 15 - 22, ocjena - 7.6.

Ova knjiga mi se čini najbolja za roman u originalnom izdanju - uz ovaj roman tu je još pet klasika krimi-literature.

Programiranje - SVG - 2. Jednostavni elementi - 2.1 Pravokutnici (rect)

Ovo je nastavak posta 1. Uvod.

Nakon što smo u uvodu pokazali neke osnovne mogućnosti, pozabavićemo se u ovom dijelu s mogućom sintaksom elementa već spomenutom u uvodu. Riječ je o elementu rect, kojim možemo crtati pravokutnike (eng. rectangle). 


1. jednostavan primjer s najosnovnijim parametrima ("x", "y", "width", "height"):

<?xml version="1.0" encoding="ISO-8859-1" standalone="no" ?>
<!DOCTYPE svg PUBLIC "-//W3C//DTD SVG 20010904//EN"
  "http://www.w3.org/TR/2001/REC-SVG-20010904/DTD/svg10.dtd">
<svg width="110" height="60" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg"
  xmlns:xlink="http://www.w3.org/1999/xlink">
<title>Element rect</title>  
<rect x="1" y="1" width="108" height="58" fill="white" stroke="green" />

<rect x="10" y="10" width="90" height="40" /> 

</svg>

Bitna sintaksa u gornjem primjeru je istaknuta crvenom bojom. 
Lijevo se vidi izgled rezultat - da bi se lakše snašli, cijela površina slike je uokvirena - gornji lijevi kut okvira ima koordinatu (0;0), a mjereno odande su varijablama "x" i "y" dane koordinate gornjeg lijevog kuta toga pravokutnika (10;10). Širina i visina pravokutnika je dana varijablama "width" i "height". Kako nije dana nikakva informacija o boji kojom će se ispuniti pravokutnik, uzeta je standardna vrijednost za tu varijablu, a to je crna boja.

2. uvođenje parametra "fill" i definiranje boja

<?xml version="1.0" encoding="ISO-8859-1" standalone="no" ?>
<!DOCTYPE svg PUBLIC "-//W3C//DTD SVG 20010904//EN"
  "http://www.w3.org/TR/2001/REC-SVG-20010904/DTD/svg10.dtd">
<svg width="110" height="60" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg"
  xmlns:xlink="http://www.w3.org/1999/xlink">
<title>Element rect</title>
<rect x="1" y="1" width="108" height="58" fill="white" stroke="green" />

<rect x="10" y="10" width="90" height="40" fill="#ff0000" />

</svg>

 Parametar "fill" definira boju kojom je ispunjen pravokutnik - u našem primjeru je to dano u RGB-formatu - RGB format ima uvijek kao prvi znak "#" za heksadecimalni format, a nakon toga dolazi 6 heksadecimalnih brojeva (brojke 0 - 9 i slova "a" do "f"). Po dva slova stoje za svaku od R, G ili B komponenti jedne boje, pri čemu je "R" red=crveno, "G" green=zeleno, "B" blue=plavo. Ova tri heksimalna broja imaju u decimalnom sistemu vrijednost između 0 i 255, čime se definira intenzitet pojedine komponente. Neke vrijednost RGB kombinacija:

000000 = crna
FF0000 = crvena
00FF00 = zelena
0000FF = plava
FFFF00 = žuta
FF00FF = ljubičasta
00FFFF = turkizna
FFFFFF = bijela




Neke boje su već definirane, pa se mogu dati i bez prefiksa "#" - ukoliko definiramo:

fill="white"

naš pravokutnik će biti ispunjen bijelom bojom. Moguće su i neke druge vrijednosti, ali jednu punu listu definiranih boja moraćete potražiti negdje drugdje. Ukoliko se definira:

fill="none"

pravokutnik neće biti nacrtan (tj. biće providan). Oko njega se još uvijek može, kako ćemo kasnije vidjeti, nacrtati okvir, kako bi ga se ocrtalo.


3. Parametri "stroke" i "stroke-width"

<?xml version="1.0" encoding="ISO-8859-1" standalone="no" ?>
<!DOCTYPE svg PUBLIC "-//W3C//DTD SVG 20010904//EN"
  "http://www.w3.org/TR/2001/REC-SVG-20010904/DTD/svg10.dtd">
<svg width="110" height="60" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg"
  xmlns:xlink="http://www.w3.org/1999/xlink">
<title>Element rect</title>
<rect x="1" y="1" width="108" height="58" fill="white" stroke="green" />

<rect x="10" y="10" width="90" height="40" fill="red" stroke="blue" stroke-width="4" /> 

</svg>

Ova dva parametra stvaraju okvir oko pravokutnika. Parametar "stroke" označava boju okvira, a "stroke-width" njegovu debljinu u pikselima. Sredina okvira je na rubu prethodno definiranog pravokutnika - u našem slučaju, ako je "stroke-width=4", to znači da su 2 piksela izvan ruba pravokutnika, a 2 piksela ulazi u pravokutnik.


4.Uvođenje parametara "rx" i "ry"

<?xml version="1.0" encoding="ISO-8859-1" standalone="no" ?>
<!DOCTYPE svg PUBLIC "-//W3C//DTD SVG 20010904//EN"
  "http://www.w3.org/TR/2001/REC-SVG-20010904/DTD/svg10.dtd">
<svg width="110" height="60" xmlns="http://www.w3.org/2000/svg"
  xmlns:xlink="http://www.w3.org/1999/xlink">
<title>Element rect</title>
<rect x="1" y="1" width="108" height="58" fill="white" stroke="green" />

<rect x="10" y="10" width="90" height="40" fill="red" stroke="blue" stroke-width="4" rx="30" ry="10" /> 

</svg>

S parametrima "rx" i "ry" možemo napraviti zaobljene rubove na pravokutnicima. Ukoliko su definirana oba parametra i imaju različite vrijednosti, zaobljenje će imati oblik dijela elipse; ukoliko je definiran samo jedan od ta dva parametra, zaobljenje će biti kružno.

Novosti iz malog vrta ...

U ovom današnjem javljanju bih vam želio predstaviti nekoliko biljaka iz svoga rasadnika koje do sada nisu bile predstavljene:

Na ovoj slici su izdanci krumpira. U cvijetnjak sam zatrpao nekoliko krumpira, koji su mi ostali neiskorišteni od jedne ranije kupovine. Kako su već bili smežurani i počeli tjerati klice, nisam ih mogao više koristiti za jelo, pa sam ih na brzinu zatrpao. Ovdje sam stavio samo dva veća; ostale sam, kad sam vidio da su ovi krenuli, zatrpao van zgrade, pa ću pratiti kako će se dalje razvijati. Ukoliko bude dobrih vijesti odande, napraviću koju fotografiju i tamo.

Na ovoj slici su jako rani flanci andskih bobica (Physalis peruviana), koje mislim da dosad nisam stavljao u ove preglede. Riječ je o penjačicama, koje mogu rasti i do 2 metra visoko, a plodovi su im bobice ovijene laticama. Bobice su kiselog okusa, bogata je vitaminom C, a i nekim drugim vitaminima, dok se latice ponegdje stavljaju na rane, dok se drugi dijelovi biljke mogu koristiti protiv proljeva (ako laže njemačka vikipedija, lažem i ja ...)

Izop (Hyssopus officinalis) je začinska i ljekovita biljka. U jelu se koristi kod salata, a kao ljekovita biljka pomaže, između ostalog, i kod zubobolje.

Nedavno sam počeo malo intenzivnije sijati u posudicama nekoliko vrsta kupusa i biljaka iz bliže familije, a jedna od njih je karfiol (cvjetača). Karticu sam raspodjelio na ovih 9 posudica, a različita veličina izdanaka u različitim posudama dolazi od toga što nisu sve bile posijane u isto vrijeme. Sve u svemu, fino napreduju, ali su još dosta daleko od presađivanja.

Evo još jedne iz familije "Kupus & Co." - kelj sam dosada i spomenuo pokoji put u ovim javljanjima, a ovaj put samo da bih dokumentirao napredak. I ovdje se je sijanje razvuklo preko nekoliko dana, pa su neki flanci fino uznapredovali, dok se drugi raspoznaju tek kao sitne točkice.

MUTIS, Álvaro - "Posljednje pristajanje starog teretnjaka" ("La última escala del Tramp Steamer") - 1. dio

Top-lista

Alvaro Mutis je, uz (bolje rečeno, nakon) G. Garciju Marqueza, najpoznatiji kolumbijanski pisac. Njegovo najpoznatije djelo je ciklus od sedam romana povezanih likom mornara-pustolova Gaviera Maqrolla, nastalih između 1986. i 1993. godine. Ovaj roman je četvrti u nizu i objavljen je u originalu 1989. godine.

Valja napomenuti da je naslov romana poprilično "slobodno" preveden - doslovni prijevod bi bio "posljednje putovanje lutajućeg parobroda".

Uvod

U uvodu nalazimo posvetu G. G. Marquezu i ispriku unaprijed zbog vlastitih skromnih sposobnosti - nije baš nešto originalno (čak ni u slučaju da je istina) ...

Str. 9 - 10, ocjena - 6.3.

1. poglavlje

Roman je pisan u prvom licu - naš junak nam opisuje prvi susret sa starim parobrodom. Pisac se nalazi u Finskoj, u Helsinkiju, gdje ga je doveo posao - on radi u jednoj naftnoj kompaniji kao stručnjak za pismenu komunikaciju (što je, prema podacima na internetu, zaista istina u slučaju Alvara Mutisa) i želi dolazak u Helsinki iskoristiti da bi s najisturenije točke poluotoka Vironniemi bacio pogled na Sankt Peterburg (koji je, ako mapa ne laže, udaljen nekih 150 - 200 km zračne linije). Naš junak uspjeva organizirati svoj izlet, pa čak i vidjeti zlatne kupole grada Petra Velikog, da bi mu se odmah potom pogled zakrio neki stari parobrod, koji samo što se nije raspao. Iz oznake domicilne luke pisac zaključuje da parobrod dolazi sa Kariba. To je prvi susret našeg junaka sa starim parobrodom.

Roman je sasvim OK, osim nekih detalja koje možda neće smetati najveći dio ljudi - već spomenuta nategnuta konstrukcija oko gledanja Peterburga (i pitanje zašto, ako mu je već toliko stalo do toga da ga vidi, i ne ode tamo), osim toga tu je i "kočijaš iz Kalevale" i još pokoji detalj, koji mi otkrivaju da autor nije imun na virus preseravanja. Str. 11 - 15, ocjena 6.6.

2. poglavlje, 1. dio

Naš junak je ovoga puta u Kostariki, opet poslom (gradnja naftovoda). Njegovi poslovni partneri organiziraju izlet jahtom. Posada se sastoji od kapetana jahte, pokojeg člana posade i žene kapetana, koja se brine oko hrane i osim toga sjajno izgleda. Tokom izleta naš junak doznaje da je brak kapetana i njegove žene pred raskidom, da je on pod potpunom kontrolom svog bogatog oca, da pije i da se kurva. Pred sâm kraj izleta, naš junak ponovno vidi isti onaj parobrod, koji je već vidio u Finskoj. To je njegov drugi susret s parobrodom.

Priča je, samim izostavljanjem kojekakvih dubioznih detalja, puno dobila na kvaliteti - str. 16 - 23, ocjena - 7.2.

Ovo izdanje je na njemačkom i sadrži svih sedam romana iz ovoga ciklusa. Knjiga je u tvrdom povezu i ima preko 800 stranica - ponuda je sasvim u redu - pojedinačni romani u mekom uvezu koštaju oko 7,90 eura, a posljednja dva romana iz ciklusa se mogu naći samo u ovome izdanju.

Nesbø, Jo - "Crvendać" ("Rødstrupe")

Top-lista

Jo Nesbø je jedan od novijih skandinavskih pisaca krimića, i zasigurno jedan od najuspješnijih među njima. Najveći broj njegovih romana je iz Harry-Hole-ciklusa - Harry Hole je po profesiji glavni komesar policije u Oslu, a u privatnom životu alkoholičar i samac. "Crvendać" je treći roman iz toga ciklusa i u originalu je izdan 2002. godine.

1. poglavlje - 1. 11. 1999.

Norveška, američki predsjednik je u posjeti Oslu. Harry i Ellen su u usiguranju te posjete i nalaze se negdje duž trase kojom će proći konvoj predsjednika. Oboje su frustrirani, pošto su u rivalitetu s tajnom službom i dobijaju, po njihovom mišljenju, samo sporedne uloge u velikim poslovima. Doznajemo da je Harriju zabranjeno nositi oružju, pošto, zbog kratkovidnosti, nije uspio položiti redovni ispit iz gađanja. Vrijeme prolaska na njihovom sektoru se približava, i kratko prije prolaska konvoja Harry i Ellen primjećuju nekog čovjeka u naplatnoj kućici. Čovjek je obučen poput pripadnika tajne službe, ali njih dvoje idu provjeriti stvar. Pred sami dolazak konvoja Harry puca.

Osrednji početak - malko nebulozne priče o crvendaćima (kao moto romana i nešto kasnije) - str. 3 - 10, ocjena - 6.6.

2. poglavlje - 05. 10. 1999.

Na početku poglavlja pratimo govor u tipičnom NS-stilu - tema su stranci, liberalizam i Jevreji, između ostalog. Nešto kasnije doznajemo da se radi o sudskom procesu i da je to govor optuženika pred sudom. Optuženi se zove Sverre Olsen i pripadnik je neo-nacističke grupe Valkyra. Tu je i branitelj optuženog advokat Johan Krohn Jr, te državni tužilac Herman Groth. Olsen je optužen za fizički napad na Vijetnamca, vlasnika imbisa, koga je Olsen nasmrt pretukao bezbol-palicom, ali je ovaj nekim čudom preživio. Tužilac otvoreno potiče Olsena da iznese svoju ideologiju, kako bi mu lakše mogao dokazati zločin iz rasne mržnje. Kao svjedok je tu i Harry Hole, inspektor iz odjela za ubistva. Slučaj mu je dodjeljen greškom (ne radi se o ubistvu, žrtva je preživjela) zbog toga što je bila ocjena da nema šanse da će Vijetnamac preživjeti.

Ovo nekako počinje imati veze sa stvarnošću - ono što je prvom poglavlju nedostajalo - str. 11 - 16, ocjena 7.1.



Link za njemačko izdanje knjige.

Pesto od rukole

Jedan od načina upotrebe rukole je i pesto, tj. umak za pastu. Radi se slično onome od bosiljka, a ovo je prevod talijanskog recepta nađenog na internetu (ovo je više kao podsjetnik za mene, pošto to još nisam radio, pa zbog toga nema ni slika):

Kao prvo, sastojci:

• 1 česno bijelog luka
• 1 čaša hladno presanog maslinovog ulja
• 50 gr. parmezana
• 50 gr. pecorina
• 50 gr. pinjola
• 100 gr. rukole
• sol

Kod pripreme se prvo odvoji nekoliko listova rukole i nekoliko zrna pinjole za ukras. Rukola se dobro opere, posuši i stavi u mikser. nakon toga se dodaju svi ostali sastojci osim maslinovog ulja, koga se doda samo malo na početku. Sve se to usitnjava na maloj brzini, a pritom se postupno dodaje preostalo maslinovo ulje. Usitnjava se dok se ne dobije glatka i fino usitnjena krema. Ukoliko se pesto ne upotrebljava odmah, može ga se ostaviti u frižideru u povrivenoj posudi, s tim da se na površinu nalije tanak sloj maslinovog ulja. Kod upotrebe, prije miješanja s tijestom, u pesto treba prvo umiješati nekoliko kašika vrele vode od kuhanja, kako bi se omekšao.

Tušt (Portulaca oleracea)

Tušt (Portulaca oleracea) je zeljasta biljka iz roda Portulaca.


Uspjeva u umjerenoj klimi i koristi se kao povrće i salata. Biljka se brzo razmnožava i izuzetno je otporna - izdanci mogu u roku od šest tjedana izrasti, cvjetati i ponovno stvoriti sjeme. Sjeme mu je izuzetno otporno - nakon 14 godina je klijavost sjemena još uvijek 50 %; sjeme se, osim toga, može prenositi i vodom, a otporno je čak i na morsku vodu. Zbog svega toga je tušt jedna od najraprostranjenijih biljaka uopće.

Što se tiče korisnosti, biljka se može koristiti u ishrani. Za to se koristi već nekoliko tisuća godina, iako je u novije vrijeme, kao divlje povrće, pao u zaborav. Kao ljekovita biljka, tušt se spominje već u jednom babilonskom spisu iz VIII st. pr. n. e. kao biljka koja se je nalazila u vrtu s ljekovitim biljkama babilonskog kralja. U XVI st. jedan savjetnik navodi da je biljka dobra protiv kiseline u želucu, kao i protiv ispadanja zubi.

Mladi listovi su kiselkasti, slankasti i imaju okus oraha. Stariji listovi su dosta gorki. Cvjetni pupoljci se mogu koristiti kao kapar. Biljka sadrži veće količine vitamina C i omega 3 masnih kiselina, kao i manje količine vitamina A, B i E. Za očuvanje vitamina najbolje je mlade grančice i listove koristiti svježe, i to u salatama i kao dodatak svježem siru u namazima. Ukoliko se koristi kao povrće, dovoljno ga je kratko uroniti u kipuću vodu ili nakratko ispržiti na putru.

Što se tiče mojih vlastitih iskustava, mogu stvarno reći da biljka klija u jako velikom procentu i da se dobro razvija u kratkom vremenu.

HIGHSMITH, Patricia - "Ta slatka mučnina" ("This Sweet Sickness")

Top-lista

Ovaj roman Patricije Highsmith je iz 1960. godine. Čitam ga u hrvatskom prevodu.


1. poglavlje

Na početku upoznajemo Davida Kelseya i doznajemo da ga muči ljubomora, ali bez daljnjih detalja. Ponoć je, on šeta. Prije odlaska kući, on navraća u Andyjev imbis, gdje mu Sam, poslužitelj, poslužuje kavu. Nakratko potom u isti imbis dolazi i Effie Brennan - to je djevojka koja je nedavno došla u taj grad i koja stanuje kod iste stanodavke kao i David. Ona se njega sjeća, ali je on zaboravio da su se upoznali. Tokom njihova razgovora doznajemo da David radi kao glavni inžinjer u tamošnjoj tvornici plastičnih proizvoda. Effie je, osim toga, doznala i da se David brine za svoju nepokretnu majku, koju svakog vikenda posjećuje. Njih dvoje zajedno odlaze kući. Tamo Davida sačekuje Wes, kolega s posla i prijatelj. Ovaj ga moli da pođe s njim i da posreduje u svađi koji je Wes imao sa svojom ženom Laurom. David mu čini uslugu, ali ne treba uskočiti, pošto je Laura, po njihovu dolasku, već otišla na spavanje. David razmišlja o tome kako će njegov brak s Annabelle izgledati puno ljepši od onoga koji vode Wes i Laura.

Da ne znam da je riječ o spisateljici kriminalističkih romana, bilo bi ovo prilično dosadno štivo. Str. 5 - 12, ocjena - 7.0.

2. poglavlje

Na početku ovog poglavlja doznajemo nešto više o odnosu Davida i Annabelle - ona je udata, a David je pokušava uvjeriti da je to greška i osvojiti je za sebe. Doznajemo da David izuzetno drži do čistoće, ponajviše zbog toga da mu stanodavka, znatiželjna gđa. McCartney, ne njuška po sobi. Petak je, i jedna od stanarki u pansionu gđe. McCartney, nepokretna gđa. Beecham, poklanja Davidu pulover koji je ona isplela za njegovu majku. Petkonm, naime, David odlazi svojoj majci u starački dom, gdje se brine o njoj. Tu navraća i Effie, koja gđi Beecham donosi kutiju za poklon Davidovoj majci (čitalac se ne može oteti utisku da starica želi skuplati Effie s Davidom). David uzima poklon i odlazi. On, međutim, ne odlazi svojoj majci, već odlazi u jedan drugi grad, gdje on živi svoju drugu egzistenciju. Ovdje se on zove William Neumeister, ima veliku kuću i u njoj je sve onako uređeno, kako bi to za jedan život i brak s Annabelle bilo potrebno. Dobijamo uvid u to što je David sve preduzeo kako bi njegov novi identitet ostao nezapažen. Davidova trenutna briga je, međutim, jedna sasvim druga - on želi odgovoriti Annabelle na njeno pismo i predložiti joj da se za Božić nađu u New Yorku.

Poprilični obrat situacije - nakon uspavanke u prvom, ovo je veliko razbuđivanje. Str. 13 - 24, ocjena - 7.4.

Ukupno do sada - 7.24.