Top-lista
Prethodni dio
Tokom jutarnjeg jogginga Uraniji se vraćaju sjećanja na trenutke njene mladosti - na ulicama vidi Haićane i sjeća se kako je Trujillo počinio masakar nad njima u cilju očuvanja dominikanskih kulturnih vrijednosti pred afričkom kulturom Haićana, te patetične oduševljenosti svoga oca tom odlučnošću diktatora. Sjeća se i Trujillovih šetnji uz obalu, pri čemu ga je pratila čitava njegova dvorska kamarila, a među njima i August Cabral, njen otac. Svi su drugi hodali iza Trujilla, udaljeni nekoliko koraka, a prilazili bi mu samo na njegov poziv. Za Uranijinog oca veća je kazna bila nepozivanje i zanemarivanje od strane Trujilla negoli njegov prijekor, i s gađenjem se je ona sjećala kako je njen otac zbog toga očajavao. Nakon prolaska obalom, Urania se bliži kući svojih roditelja i prisjeća se da je njenom ocu bilo otprilike isto onoliko godina kad je ona otišla koliko je i njoj sada. Pita se što misli o njoj i o tome da joj se sve ove godine nije javljala. Urania primjećuje drske poglede muškaraca, koji je otvoreno mjerkaju i zagledaju njenoo tijelo, i ona shvaća da je to nešto na što u New Yorku nije navikla. Sjeća se svoga kolege Dicka Litneya, koji je znao pocrveniti i pri puno bezazlenijoj primjedbi. U svojoj daljnjoj šetnji ona otkriva mirise na ulici, koji je vraćaju u njeno djetinjstvo.
Slika postaje sve kompleksnija, sjajan tekst. Ocjena - 8.4.
Slijedeći dio
Nema komentara:
Objavi komentar