Top-lista
Prethodni dio
Sve misli i dileme u njemu toliko ga uzbuđuju da je požalio što poštaru nije vratio pismo. Čudi ga i to što njegov brat iz Buenos Airesa dopada ravno u oronuli bircuz, a i Borges mu postaje sumnjiv. Junak u Filipovom romanu postaje autor Don Quijotea time što ga prepisuje, pa se boji da bi Borges mogao prisvojiti i njegovu knjigu. Borges je, doduše, mrtav, ali kako je on besmrtan, valja mu biti na oprezu. Borgesu su mladići čitali knjige (on je bio gotovo slijep), a to je Filipu čudno, pošto se njemu, kad sluša nekoga kako čita, odmah počinje spavati, a kad sam čita, čak i prije spavanja, nikako mu se ne spava. Igra asocijacija ide dalje, Filipove misli prelaze na majku, koja ga je kao dijete uspavljivala jednom pjesmom na nepoznatom jeziku, ali on nikad nije stigao da je pita koji je to jezik. Nakon toga opet na "Brione" i godine pijančevanja, koje bi najradije zaboravio i izbrisao iz svog života. Činjenica da ga brat pozvao baš tamo navodi ga na pomisao da tu uopće nije riječ o njegovom bratu, već o nekom varalici, koji želi da mu otme njegov novac. Problem u toj varijanti je činjenica da Filip ne posjeduje gotovo ništa ...
Par izleta u iracionalne vode i otkačena priča su osvježavajući, ali čovjek ima osjećaj da neprestano čita varijante jedne te iste priče, a to sad pomalo i zamara. Ocjena - 7.5.
Nema komentara:
Objavi komentar