Efekt staklenika je efekt koji nastaje uslijed prisustva nekih plinova u atmosferi, koji dovodi do toga da se Sunčeva svjetlost propušta kroz atmosferu, ali se, nakon što prouzrokuje zagrijavanje Zemljine površine, to isto zračenje ne odasijava natrag u svemir, već ostaje prisutno na Zemlji. Plinovi koji ponajviše uzrokuju efekt staklenika su vodena para (36 - 70 %), ugljični dioksid CO2 (9 - 26 %), metan (4 - 9 %) i ozon (3 - 7 %).
Efekt staklenika povećava temperaturu na Zemlji - umjesto -18°C, kolika bi bila temperatura bez ovog efekta, prosječna temperatura na Zemlji je +14°C.
Sunce odasijava elektromagnetsko zračenje u širokom spektru frekvencija, a maksimum toga zračenja je u zelenom dijelu vidljivog spektra, tj. pri valnoj duljini od nekih 500 nm. Time je, po Wienovom zakonu pomaka, temperatura Sunca na nekih 5800 K. Površina Zemlje se uslije toga zračenja zagrijava na nekih 30°C (303 K), što je otprilike 20 puta manje od temperature Sunca. Zbog toga Zemlja isijava zračenje čija je maksimalna valna duljina 20 puta manja od valne duljine maksimuma Sunca, tj. na nekih 10 um. To zračenje se, zbog stakleničkih plinova, odbija i ostaje u atmosferi.
Ovaj efekt u atmosferi istovjetan je efektu koji se može promatrati u staklenicima. I staklo ima svojstvo da propušta zračenje vidljivog svjetla i zračenja niže valne duljine, a da ne propušta one više valne duljine, kakve nastaju prilikom odsijavanja u stakleniku. Ovaj koncept se može koristiti za grijanje prostorija.
Osim toga, ovaj efekt objašnjava i jednu misteriju, koja me je dugo mučila - zašto je za vedrih noći hladnije negoli za oblačnih? Imamo li na umu ulogu vodene pare (oblaka) pri isijavalnju topline s površine Zemlje, stvar postaje jasna - oblaci sprečavaju isijavanje topline sa Zemle u svemir, i zbog toga doprinosi povećanju temerature.
Nema komentara:
Objavi komentar