Pablo De Santis je jedan od mojih omiljenih suvremenih pisaca. Čitao sam dosta njegovih romana, zapravo sve što sam mogao naći na njemačkom, jer mi se nekako od početka svidjela gotička atmosfera njegovih romana s blagim surealnim štihom.
Uvod
Pisac kreće od samoga kraja priče - nakon što se je sve dogodilo (ono o čemu će pisati u romanu), on se nalazi među ruševinama bivše fakultetske zgrade - knjige se nalaze u kutijama i vrećama, sklonjene su u podrum. Pisac dolazi na mjesto na kojem se je sve desilo, kako bi ovdje počeo sa pisanjem priče. Doznajemo od njega da je za ulazak u zgradu potrebno nabaviti posebnu dozvolu, koju, međutim, pri ulasku u zgradu nitko ne kontrolira. Na prvom katu mogu se naći mrvice reda u potpunom kaosu (na pojedinim mjestima je pometena žbuka), a poglavlje završava time da naš junak (pisano je u prvom licu) počinje s pričanjem svoje priče ...
Interesantan moderni gothic-roman, u kome ulogu staroga dvorca preuzima fakultetska zgrada - str. 7 - 9, ocjena - 7.1.
1. poglavlje
U njemu nam pisac opisuje kako je došlo do toga da je počeo raditi na fakultetu. Nalazimo se u Buenos Airesu, u četvrti Bajo, u kome je već oronula fakultetska zgrada okružena modernim uredskim zgradama, u kojima su smještene banke i bolji restorani, što je čini još bijednijom. Našem junaku, ime mu je Esteban Miró, ne žuri se s profesionalnom karijerom - ima oko trideset godina, živi s majkom u njezinom stanu i ima time relativno osiguranu egzistenciju. Njegov plan je, međutim, naći posao i nakon toga vlastiti stan (majci govori samo o prvom dijelu svog plana, o zapošljavanju). Njegova majka je Estela Korales de Miró, bivša docentica za španjolski jezik i autorica školskih knjiga. Ona koristi svoje veze i nalazi sinu posao kod profesora Emiliana Cordea, direktoru instituta za nacionalnu književnost. Esteban dolazi na razgovor, ali na institutu nalazi samo bibliotekarku Celiju, koja ga moli da ponovno dođe za nekoliko dana. Taj drugi put profesor još uvijek nije prisutan, a ni treći put, ali ovaj put Esteban doznaje da je primljen na posao. Celia ga upoznaje s načinom rada na fakultetu, s rasporedom prostorija i sa hijerarhijom - postoje prostorije dostupne za sve studente, zatim jedna za one odabrane, te profesorova prostorija, u koju nitko osim Condea nema pristupa. Prvi dani rada na institutu za Estebana prolaze prilično mirno - on nema nikakvog posla i vrijeme si krati radom na svome doktoratu, riješavanjem križaljki i sličnim zanimacijama. Tema njegovog doktorata je rad liječnika po imenu Enzo Tacchi, koji je tokom 40-tih godina radio u bolnici za maloumne i iza sebe ostavio veliku kartoteku napisanu posebnim sistemom stenografije. Monotoni Estebanovi dani se završavaju dolaskom profesorice Selve Granados na katedru. Ona se predstavlja kao velika prijateljica profesora Condea i traži od Estebana ključ od Condeove kancelarje. Nakon što je dobila knjigu koju je tražila, profesorica nestaje. Ukratko nakon toga, strop u Estebanovoj sobi počinje propuštati vodu. On odlazi na kat iznad njega i vidi da tamo vlada kaos. Esteban odlazi do noćnog čuvara, koji ga odbija, pošto to nije njegov posao, a ni inače ga je za malo što uopće briga. Esteban se vraća u svoju sobu, katastrofa se nastavlja ...
Lijep uvod u priču - neki dijelovi su stvarno poprilično otkačeni. Str. 11 - 20, ocjena 7.4.
Nastavak
Nema komentara:
Objavi komentar