Još novosti iz maloga vrta ...

Kako sam već najavio, danas bi mogao biti dan bogat postovima iz vrta:

	Ovih nekoliko klasova žita u cvijetnjaku imaju za mene više sentimentalnu nego neku stvarnu vrijednost. Sjeme za sijanje pokupio sam tokom duže šetnje s posla na vlak. Tih nekoliko klasova mi je dugo stajalo u džepu, a u jednu veliku čašu od jogurta zasadio sam ih u zimu. Na proljeće, kad su izrasli, i kad je postalo jasno da će se čaša rasprsnuti, ukoliko oni i dalje ostanu u njoj, presadio sam ih u veliki cvijećnjak. Kako se može vidjeti na slici, ni žetva nije daleko.
	Ovo je boražina (Borago officinalis), jedna čudna biljka, koju zapravo i nisam namjeravao naveliko uzgajati, ali je onih nekoliko sadnica toliko naraslo, da mi već pomalo ide na živce (a i smeta ostalim biljkama). Na početku sam od informacija za upotrebu nalazio samo da se koristi pri kiseljenju krastavaca, ali u međuvremenu sam našao da se može koristiti i za kuhanje, da se može dodavati u salatu, te da se koristi i za pravljenje umaka (u Njemačkoj za tzv. "grüne Soße").
	Izdanci krastavaca su isto tako poprilično porasli i uskoro će biti presađivani. Budući da im treba dosta prostora i jako zemljište, oni neće ići u cvijetnjak, već su među prvim kandidatima za veliki vrt.
	Mrkva mi je dosada najveća gnjavaža - problem je jedostavno u tome da sam je zasijao na prevelikom prostoru i da rast traje već dosta dugo. Kako se vidi, list se je jako dobro razvio, dok je korijen još uvijek poprilično skroman. Vidi se, međutim, da i korijen napreduje, pa se nadam da će se era mrkve za ovu godinu uskoro privesti kraju.
	Za žalfiju je ovo prvo pojavljivanje u ovom blogu, što mi je čudno, jer su biljčice od samoga početka zapravo sasvim dobro napredovale, ali tako je ispalo. Zbog toga je i krajnje vrijeme da ih ovdje spomenem. Riječ je već od davnina poznatoj ljekovitoj biljci (sama riječ salvia dolazi od salvare, što znači "liječiti"). Koristi se protiv bolova u grlu, protiv želučanih i crijevnih tegoba, a može se koristiti i u ishrani kao začin.