Jedan od novijih klasika, za svoje vrijeme, tamo poslije rata, poprilično hrabar i inovativan roman.
1. poglavlje
Beograd za vrijeme okupacije - Mića i njegovi drugovi Ljubo, Dimče i Kosta upadaju u razglasnu stanicu i onesposobljavaju je. Stanicu čuva njemački vojnik i nije sasvim jasno da li ga Mića ubija, ili pak ovaj odlazi sa straže sa svojom djevojkom (to je vjerojatnije, ali u slijedećem poglavlju se Mića pred Vekovićem hvali kako ga je ubio).
Poigravanje jezikom i stilskim sredstvima, praćenje Mićinog unutrašnjeg monologa - str. 19, ocjena 7.4.
2. poglavlje
I ovdje pratimo unutrašnji monolog jednoga junaka, ovoga puta je to pjesnik-akademik Veković. On se nalazi u svome beogradskom stanu (negdje blizu Kalemegdana, pošto s prozora gleda na njega), u kome je sve raspremljeno - ostao je tek jedan kofer, u kome se nalazi nešto odjeće. Veković je, naime, odlučio otići u partizane i sada razmišlja o smislu ili besmislu te svoje odluke. Prebacuje si kako je star, kako će drugima samo biti na teret. Motiv starosti ga vodi do Ane, djevojke/žene puno mlađe od njega, koja je, kako izgleda (puno detalja o tome ne doznajemo) odlučila prekinuti njihovu vezu. Ana je usto, kako se čini, rekla neku primjedbu o Mići, i Veković je uvjeren da se je ona zaljubila u Miću, što ga dovodi do ludila od ljubomore, a Vekovićevu ljubomoru Ana ne smiruje ni time što ga moli da Mići preda jedno njeno pismo. Na putu prema Mićinom stanu, na tavanu, Veković zatiče nasamo jednu pralju, ženu u srednjim godinama, na koju se odmah baca (ni tu nemamo neke konkretne činjenice, samo okvirno). Sve se je ovo desilo prije i sve te događaje pratimo kroz Vekovićevo prisjećanje.
Prelazak u sadašnjost (večer je) počinje Mićinim dolaskom Vekoviću. Mića se pred Vekovićem hvali kako je ubio njemačkog vojnika ("zato što nije znao reći 'zvezde'", kako on kaže), što je Vekoviću neshvatljivo. Mića počinje ispitivati Vekovića i uskoro postaje jasno da Mića zna za Vekovićev "incident" s praljom, zbog čega želi da se poništi odluka o Vekovićevom odlasku na slobodnu teritoriju, jer bi svojim ponašanjem samo osramotio prave borce.
Jako dobra proza, kompleksna, ali logično ispričana priča - str. 20 - 30, ocjena 7.8.
Nema komentara:
Objavi komentar