nedjelja, 23. rujna 2012.

Novosti iz malog vrta - 2012-09-23

Sezona vrtlarenja na otvorenom je pri kraju, ili u najboljem slučaju ulazi u svoju mirniju fazu, pa sam se zbog toga danas pobrinuo da vijesti iz vrta bude i dalje:

Ovo je slika plastenika u totalu - zauzima mi otprilike polovicu balkona po dužini i skoro cijelu širinu, a prostora unutra ima sasvim dovoljno. Najvažnija njegova svrha će biti rasada u proljeće, a do tada će mi poslužiti kao sklonište za osjetljivije biljke kojima zima baš ne prija (bosiljak, narandže, nišpele i dr.), kao i za dozrijevanje onih biljaka koje sam kasno zasadio, pa nisu stigli dozrijeti (paprika, paradajz i sl.). Plastenik je koštao nekih 50 eura, sastavio sam ga za dvadesetak minuta. Sastoji se od čeličnih cijevi za kostur, plastičnih elemenata gdje se cijevi spajaju, kao i plastične folije, koja se nakon sastavljanja kostura od cijevi, navlači preko njih.

U plasteniku sam postavio regal sa četiri police, na koje je stao sav trenutni inventar biljaka. Na ostatku prostora je preostali inventar. Mjesta ima za još koji regal, a ti regali će mi i u idućoj sezoni na otvorenom dobro doći. Regal je od drveta, police su već bile sastavljene, potporne letve su bile su utorima za police i već probušenim rupama. U kompletu je bio i 6-kutni imbus-ključ za zavrtanje holc-šarafa, a sve za 25 eura.

Ovo je pogled na dio cvjetnjaka na kome još rastu mahune i krastavci. I jednog i drugog dolazi još pomalo,ali ne baš puno. Za kasnije sam već rasadio kupus i kelj, koji su još mali, ali dobro podnose mraz, pa će njihovo vrijeme doći kad odu krastavci i mahune.

Paprike ima ponešto, ali sam sa rasadom debelo zakasnio, pa dolaze tek sada. Nadam se da će iduće godine s plastenikom tajming biti puno bolji.

Paradajz fino napreduje, ali je i on u debelom zakašnjenju. Nadam se ipak da će se mraz strpiti još toliko da oni stignu sazriti. Kako bih ga koliko-toliko zaštitio, povio sam sve stabljike prema unutra, kako ih ne bi dohvatio mraz, ali je pitanje koliko će ih to sačuvati.

petak, 21. rujna 2012.

British Sea Power - "Valhalla Dancehall" (2011.)

Aktuelna top-lista

1. "Who’s In Control" - 3:14 - pjesma je napravljena za hit-liste, zvuči mi kao Billy Joel - 6.5

2. "We Are Sound" - 4:47 - klasični, fino izbalansirani zvuk, fina dinamika - 7.0

3. "Georgie Ray" - 3:48 - lagana, slatkasta stvar - 6.0

4. "Stunde Null" - 2:39 - žešća stvar, refren na njemačkom zvuči grozno, dosta elemenata elektronike - 5.5

5. "Mongk II" - 4:49 - rock-zvuk uz ponešto elektronike, solidna stvar - 6.5

6. "Luna" - 4:17 - lagana stvar, vuče na psihodeliju - 7.0

7. "Baby" - 5:47 - lagana, jednostavna, opuštena stvar - 6.5

8. "Living Is So Easy" - 4:01 - vuče na pop, poprilično slatkasto - 6.0

9. "Observe The Skies" - 3:23 - i ovo vuče na pop, ali fino zvuči - 7.0

10. "Cleaning Out The Rooms" - 7:11 - fina, lagana stvar - 7.5

11. "Thin Black Sail" - 1:46 - brža, otkačena stvar, fini zvuk gitara - 7.0

12. "Once More Now" - 11:14 - zvuči dosta jeftino, vuče na šlager; osim toga, monotono i razvučeno - 5.5

13. "Heavy Water" - 3:42 - zvuči dosta jeftino sa sintesajzerima - 6.0

Ocjena albuma - 6.46.

IBSEN, Henrik - "Nora ili Kuća lutaka" ("Et dukkehjem")

ADVOKAT HELMER.
NORA, hans hustru.
DOKTOR RANK.
FRU LINDE.
SAGFØRER KROGSTAD.
HELMERS TRE SMÅ BØRN.
ANNE-MARIE,barnepige hos Helmers.
STUEPIGEN sammesteds.
ET BYBUD
------------------
Helmer, Advokat
Nora, seine Frau
Doktor Rank
Frau Linde
Krogstad, Anwalt
Die drei kleinen Kinder Helmers
Anne-Marie, Kinderfrau
Ein Hausmädchen bei Helmers
Ein Dienstmann

Das Stück spielt in Helmers Wohnung.
------------------
Odvjetnik Helmer.
NORA, njegova supruga.
DR RANK.
Linde.
Krogstad.
Helmers troje male djece.
Anne-Marie, dadilja na Helmers.
Sluškinju isto mjesto.
glasnik
-------------------

===================
Første akt
(En hyggelig og smakfullt, men ikke kostbart innrettet stue. En dør til høyre i bakgrunnen fører ut til forstuen; en annen dør til venstre i bakgrunnen fører inn til Helmers arbeidsværelse. Mellem begge disse døre et pianoforte. Midt på veggen til venstre en dør og lenger fremme et vindu. Nær ved vinduet et rundt bord med lenestole og en liten sofa. På sideveggen til høyre, noe tilbake, en dør, og på samme vegg, nærmere mot forgrunnen en stentøysovn med et par lenestole og en gyngestol foran. Mellem ovnen og sidedøren et lite bord. Kobberstikk på veggene. En etagère med porselensgjenstande og andre små kunstsaker; et lite bokskap med bøker i praktbind. Teppe på gulvet; ild i ovnen. Vinterdag.)
------------------
Erster Akt
(Ein gemütlich und geschmackvoll, aber nicht luxuriös eingerichtetes Zimmer. Rechts im Hintergrund führt eine Tür in das Vorzimmer; eine zweite Tür links im Hintergrund führt in Helmers Arbeitszimmer. Zwischen diesen beiden Türen ein Pianino. Links in der Mitte der Wand eine Tür und weiter nach vorn ein Fenster. Nahe am Fenster ein runder Tisch mit Lehnstühlen und einem kleinen Sofa. Rechts an der Seitenwand weiter zurück eine Tür und an derselben Wand weiter nach vorn ein Kachelofen, vor dem ein paar Lehnstühle und ein Schaukelstuhl stehen. Zwischen Ofen und Seitentür ein kleiner Tisch. An den Wänden Kupferstiche. Eine Etagere mit Porzellan und anderen künstlerischen Nippessachen; ein kleiner Bücherschrank mit Büchern in Prachteinbänden; Teppich durchs ganze Zimmer. Im Ofen ein Feuer. Wintertag.)
------------------
Prvi čin
(Lijepo i ukusno, ali ne skupi orijentiran dnevni. Vrata na desno vodi van na hodnik, druga vrata lijevo dovodi do Helmer studiji. Između oba vrata klavir forte. Bliski od lijevog zida, vrata i izvan nje prozor. Blizu prozora su okrugli stol, aRM-stolice i mali kauč. na desnom zidu, nešto, vrata, a na istoj strani, bliže prvom planu stentøysovn s nekoliko jednostavnih stolica i ljuljanje stolica. Između . pećnica i vrata, mali stol Engravings na zidovima kabinet s Kinom napadački i drugih malih objekata: mali ormar s uvezane knjige tepih na podu, vatra u peći ..)..
----------------

================
(Der ringes ute i forstuen; litt efter hører man at der blir lukket opp. Nora kommer fornøyet nynnende inn i stuen; hun er kledd i yttertøy og bærer en hel del pakker, som hun legger fra seg på bordet til høyre. Hun lar døren til forstuen stå åpen efter seg, og man ser der ute et bybud, der bærer en julegran og en kurv, hvilket han gir til stuepiken, som har lukket opp for dem.)
---------------
(Im Vorzimmer klingelt es; gleich darauf hört man, wie geöffnet wird. Nora tritt vergnügt trällernd ins Zimmer; sie hat den Hut auf und den Mantel an und trägt eine Menge Pakete, die sie rechts auf den Tisch niederlegt. Sie läßt die Tür zum Vorzimmer hinter sich offen, und man gewahrt draußen einen Dienstmann, der einen Tannenbaum und einen Korb trägt; er übergibt beides dem Hausmädchen, das ihnen geöffnet hat.)
---------------
(Vi ste pozvani jama u dvorani;. Ubrzo nakon što smo čuli da dobiva zatvorena opp Nora dolazi fornøyet zuji gostionicu u dnevnoj sobi, ona je kledd u yttertøy i nosi dosta paketa koje je legger iz segmenta na stolu izborniku na desnoj Ona ostavlja vrata. u dvorani štandu će biti otvoren nakon segmentu, i vidjet ćete da Ute glasnika nosi božićno drvce i koš, što on daje da stuepiken koji su zatvoreni na njih.)
---------------
===============

četvrtak, 20. rujna 2012.

AHO, Juhani - "Sâm" ("Yksin")

I luku
Poglavlje I
Illallinen oli syöty, istuttiin salissa ja kello kävi jo kahtatoista. Oli ollut koko illan kankeata ja puheet ilman sisältöä.
Večera je jeo, a boravak smo sjedili u je već dvanaest. To je bila cijela večer biti težak i retorika bez sadržaja.
Keskustelu oli ujunut laihaksi ja uhkasi kokonaan katketa. Kun kadulla ajavan ajurin rattaat olivat lakanneet särkemästä hiljaisuutta, kuului vain lampun sydämen ynisevä laulu.
Rasprava je bila ujunut mršav i zaprijetio da će u potpunosti odsječeni. Pri vožnji na ulici kabine stala prekinuti šutnju, bio je samo svjetiljka pjesmu srca ynisevä.
Näin, että Anna kätki salaa haukotuksen kouraansa. Veli, joka loikoi nojatuolissa jalat suorina, haukotteli peittelemättä – sillä me olimme vanhat ystävät. En enää voinut jäädä pitemmälle istumaan, vaikka olisin vielä hetkisen tahtonut katsella häntä täältä lampun varjon puolipimeästä tuohon, jossa hän istui likellä valoa, kumartuneena kudoksensa yli. Nyt hän pani sen pois pöydälle ja aikoi nähtävästi nousta. Minä ehätin ennen, otin lakkini pianon päältä ja kumarsin äidille.
Vidio sam da je Anna potajno skrivali zijevanje svoje pandže u. Brat, koji loikoi fotelja noge ravno, zijevnuo otvoreno - kao što smo bili stari prijatelji. Ja više ne mogu ostati izvan sit, čak i ako sam još htjela gledati ga predstaviti ovdje žarulje hlad puolipimeästä na to, on je sjedio u svjetlu likellä, pogrbljen u tkivu. Sada, on ga je postavio na stol i očito je ići gore. Ja ehätin prije, JA je uzeo moj kapu na klaviru i poklonio ženi.




srijeda, 19. rujna 2012.

SCHNITZLER, Arthur - "Novela o snu" ("Traumnovelle")


1

»Vierundzwanzig braune Sklaven ruderten die prächtige Galeere, die den Prinzen Amgiad zu dem Palast des Kalifen bringen sollte. Der Prinz aber, in seinen Purpurmantel gehüllt, lag allein auf dem Verdeck unter dem dunkelblauen, sternbesäten Nachthimmel, und sein Blick –«
1

"Dvadeset i četiri smeđa robovi veslao klasni galija, koji je bio donijeti princa Amgiad na dvoru halife.Princ je, međutim, umotana u svojoj grimiznim plaštem, bio sam na palubi pod tamno plave, zvjezdano noćno nebo, i njegovim očima - "
Bis hierher hatte die Kleine laut gelesen; jetzt, beinahe plötzlich, fielen ihr die Augen zu. Die Eltern sahen einander lächelnd an, Fridolin beugte sich zu ihr nieder, küßte sie auf das blonde Haar und klappte das Buch zu, das auf dem noch nicht abgeräumten Tische lag. Das Kind sah auf wie ertappt.Do sada je djevojka čita, sada, gotovo odjednom, oči zatvorene. Roditelji gledali jedni na druge nasmijana, Fridolina sagnuo nad njom i poljubio joj plavu kosu i zatvorio knjigu, koja se nalazila na stolu još abgeräumten.Dijete pogleda kako je uhvaćen.
»Neun Uhr«, sagte der Vater, »es ist Zeit schlafen zu gehen.« Und da sich nun auch Albertine zu dem Kind herabgebeugt hatte, trafen sich die Hände der Eltern auf der geliebten Stirn, und mit zärtlichem Lächeln, das nun nicht mehr dem Kinde allein galt, begegneten sich ihre Blicke. Das Fräulein trat ein, mahnte die Kleine, den Eltern gute Nacht zu sagen; gehorsam erhob sie sich, reichte Vater und Mutter die Lippen zum Kuß und ließ sich von dem Fräulein ruhig aus dem Zimmer führen. ....."Devet sat", rekao je otac, "to ide spavati vremena." A sada također Albertine je nakrivio do djeteta na rukama roditelja upoznao na voljenu čelo, i nježnom osmijehu, više ne sadadijete bio sam, njihovi pogledi sreli.Mlada dama je došao u, upozorio je djevojčica roditeljima reći laku noć, poslušan je ustala, dao oca i majku da poljubi joj usne i zamolio da se smiri i mlada dama iz sobe. .....

»Vierundzwanzig braune Sklaven ruderten die prächtige Galeere, die den Prinzen Amgiad zu dem Palast des Kalifen bringen sollte. Der Prinz aber, in seinen Purpurmantel gehüllt, lag allein auf dem Verdeck unter dem dunkelblauen, sternbesäten Nachthimmel, und sein Blick –«

rudern = veslati
prächtig = raskošan
Prinz (m.) = princ
hüllen = pokriti; zamotati; oviti

"Dvadeset i četiri crna roba veslali su raskošnu galiju, koja je princa Amgiada trebala dovesti do kalifove palače. Princ, međutim, umotan u svoj grimizni plašt, ležao je sam na palubi pod tamnoplavim, zvijezdama posutim nebom, i njegov pogled ... "

Bis hierher hatte die Kleine laut gelesen; jetzt, beinahe plötzlich, fielen ihr die Augen zu. Die Eltern sahen einander lächelnd an, Fridolin beugte sich zu ihr nieder, küßte sie auf das blonde Haar und klappte das Buch zu, das auf dem noch nicht abgeräumten Tische lag. Das Kind sah auf wie ertappt.

abräumen = pospremiti; počistiti
Kleine = mala; ovdje ipak prevedeno s "djevojčica"
(sich) niederbeugen = sagnuti (se)
Haar (n.) = kosa (f.)
Kind (n.) = dijete (n.)

Do tog trenutka je djevojčica glasno čitala; sad, gotovo iznenada, sklopiše joj se oči. Roditelji sa smiješkom pogledaše jedno drugo, Fridolin se sagnu prema njoj, poljubi je po plavoj kosi i sklopi knjigu, koja je ležala na još nepospremljenom stolu. Dijete podignu pogled kao da je zateknuta.

»Neun Uhr«, sagte der Vater, »es ist Zeit schlafen zu gehen.« Und da sich nun auch Albertine zu dem Kind herabgebeugt hatte, trafen sich die Hände der Eltern auf der geliebten Stirn, und mit zärtlichem Lächeln, das nun nicht mehr dem Kinde allein galt, begegneten sich ihre Blicke.

Vater (m.) = otac (m.)
Zeit (f.) = vrijeme
schlafen = spavati
Hand (f.) = ruka (f.)
Elter (m., n.) = roditelj; Eltern = roditelji
Stirn (f.) = čelo (anat.) (n.)
Blick (m.) = pogled

"Devet sati", reče otac, "vrijeme je za spavanje." I, pošto se je sad i Albertine sagnula prema djetetu, sastaše se ruke roditelja na voljenom čelu, i s nježnim osmijehom, koji sad više nije bio upućen samo djetetu, njihovi pogledi se sretoše.


utorak, 18. rujna 2012.

CLARIN (Leopoldo Alas) - "Regentica" ("La Regenta")

Capitulo I

La heroica ciudad dormía la siesta. El viento Sur, caliente y perezoso, empujaba las nubes blanquecinas que se rasgaban al correr hacia el Norte. En las calles no había más ruido que el rumor estridente de los remolinos de polvo, trapos, pajas y papeles que iban de arroyo en arroyo, de acera en acera, de esquina en esquina revolando y persiguiéndose, como mariposas que se buscan y huyen y que el aire envuelve en sus pliegues invisibles. Cual turbas de pilluelos, aquellas migajas de la basura, aquellas sobras de todo se juntaban en un montón, parábanse como dormidas un momento y brincaban de nuevo sobresaltadas, dispersándose, trepando unas por las paredes hasta los cristales temblorosos de los faroles, otras hasta los carteles de papel mal pegado a las esquinas, y había pluma que llegaba a un tercer piso, y arenilla que se incrustaba para días, o para años, en la vidriera de un escaparate, agarrada a un plomo.
Poglavlje I

Herojski grad napped.Južni vjetar, topla i lijen, pritom bijele oblake koji Tore trčanje sjever. Na ulicama je bilo više buke nego prodoran zvuk kovitla prašinu, krpe, slama i radova u rasponu od potoka tok ulični pločnik, od kutu kutu i jurnjava lepršavosti poput leptira i pobjeći i zatražiti da zrak zamotan u svojim naborima nevidljivim. Što gužve ježeva, one bilješke smeća, sve one bilješke okupili u gomili, kao uspavane parábanse trenutku i skočio natrag začudilo, raspršujući, penjući zidove oko prozora trese od lampiona, drugi loše papira plakati zaglavi na uglovima, te je olovka dosegla treći kat, te je ugrađen borbenost danima ili godinama, u prozoru izlogu, držeći u vodstvo.
Vetusta, la muy noble y leal ciudad, corte en lejano siglo, hacía la digestión del cocido y de la olla podrida, y descansaba oyendo entre sueños el monótono y familiar zumbido de la campana de coro, que retumbaba allá en lo alto de la esbelta torre en la Santa Basílica. .....Vetusta, vrlo plemenito i odani grad, izrezati u dalekoj stoljeća, probava se kuhala i trulo lonac, i odmarao njegov san je čuo jednolično brujanje poznate zvono zbor, odjekuje u vrhu vitka toranj u Svetoj bazilike. .....










ROTH, Joseph - "Radetzky-marš" ("Radetzkymarsch")


Erster Teil
I
Die Trottas waren ein junges Geschlecht. Ihr Ahnherr hatte nach der Schlacht bei Solferino den Adel bekommen. Er war Slowene. Sipolje – der Name des Dorfes, aus dem er stammte – wurde sein Adelsprädikat.

Teil (m.) = dio
jung = mlad (adj.)
Geschlecht (n.) = rod; spol
Ahnherr (m.) = predak(m.)
Schlacht (f.) = bitka (f.)
Dorf (n.) = selo (n.)
stammen = potjecati
werden = postati; glagol za tvorbu futura

Prvi dio
I
Trotte su bili jedan mladi plemićki rod. Njihov predak je dobio plemićku titulu nakon bitke kod Solferina. On je bio Slovenac. Sipolje - ime sela, iz koga je poticao - postalo je njegov plemićki predikat.

Zu einer besondern Tat hatte ihn das Schicksal ausersehn. Er aber sorgte dafür, daß ihn die späteren Zeiten aus dem Gedächtnis verloren. In der Schlacht bei Solferino befehligte er als Leutnant der Infanterie einen Zug.

Schicksal (n.) = sudbina


Sudbina ga je odabrala za jedan poseban podvig. On se je, međutim, pobrinuo za to, da ga kasnije generacije izgube iz sjećanja. U bici kod Solferina zapovjedao je kao poručnik pješadije jednim vodom vojnika.

Seit einer halben Stunde war das Gefecht im Gange. Drei Schritte vor sich sah er die weißen Rücken seiner Soldaten. Die erste Reihe seines Zuges kniete, die zweite stand. Heiter waren alle und sicher des Sieges.

Stunde = sat
Schritt = korak

Bitka je bila počela prije pola sata. Tri koraka ispred sebe vidio je bijela leđa svojih vojnika. Prvi red njegovog voda je klečao, drugi je stajao. Svi su bili vedri i uvjerni u pobjedu.

Sie hatten ausgiebig gegessen und Branntwein getrunken, auf Kosten und zu Ehren des Kaisers, der seit gestern im Felde war.

Obilno su jeli i pili rakiju, na trošak i u čast carevu, koji je od jučer bio na bojnom polju.
========
Hier und dort fiel einer aus der Reihe. Trotta sprang flugs in jede Lücke und schoß aus den verwaisten Gewehren der Toten und Verwundeten.
-------------
Tu i tamo je bio izvan linije. Trotta skočio na jednom u svakom rupu i pucao iz napuštene topove mrtvih i ranjenih.
------------
Tu i tamo bi poneki ispao iz stroja. Trotta je smjesta uskakao na svako prazno mjesto i pucao iz ostavljenih pušak mrtvih i ranjenih.
=========
Bald schloß er dichter die gelichtete Reihe, bald wieder dehnte er sie aus, nach vielen Richtungen spähend mit hundertfach geschärftem Auge, nach vielen Richtungen lauschend mit gespanntem Ohr.
-------------
Ubrzo se priključio stanjivanje gustu seriju, ubrzo ga je proširena, gledajući u mnogim smjerovima sa stotinama puta naoštrio oka, u mnogim smjerovima, slušanje s oduševljen ušima.
-----------
Čas je skupljao razrijeđene redove, čas potom ih je opet širio, izviđajući u svim smjerovima svojim okom sokolovim, te osluškujući svuda oko sebe napetim uhom.
============
Mitten durch das Knattern der Gewehre klaubte sein flinkes Gehör die seltenen, hellen Kommandos seines Hauptmanns. Sein scharfes Auge durchbrach den blaugrauen Nebel vor den Linien des Feindes. Niemals schoß er, ohne zu zielen, und jeder seiner Schüsse traf. Die Leute spürten seine Hand und seinen Blick, hörten seinen Ruf und fühlten sich sicher.
---------------
Pravo kroz zvečku oružja clawed Njegov spretan saslušanja rijetke, svijetle naredbe njegove kapetana. Njegov oduševljen oka probio plave sive crte maglu neprijatelja. On nikada nije ispalio bez cilju, i svaki od njegovih udaraca pogodio. Ljudi su osjećali njegovu ruku i oči, čuo njegov plač i osjećali sigurno.
---------------
Usred zveckanja oružja njegov je okretni sluh raspoznavao rijetke, odrešite naredbe njegovog kapetana. Njegovo oštro oko probijalo je plavosivu maglu ispred protivničkih redova. Nikad nije pucao bez ciljanja, i svaki od njegovih pucnjeva je pogađao metu. Ljudi su osjećali njegovu ruku i njegov pogled, čuli su njegov poziv i osjećali su se sigurno.
==================
Der Feind machte eine Pause. Durch die unabsehbar lange Reihe der Front lief das Kommando: »Feuer einstellen!« Hier und dort klapperte noch ein Ladestock, hier und dort knallte noch ein Schuß, verspätet und einsam. Der blaugraue Nebel zwischen den Fronten lichtete sich ein wenig. Man stand auf einmal in der mittäglichen Wärme der silbernen, verdeckten, gewitterlichen Sonne. Da erschien zwischen dem Leutnant und den Rücken der Soldaten der Kaiser mit zwei Offizieren des Generalstabs. Er wollte gerade einen Feldstecher, den ihm einer der Begleiter reichte, an die Augen führen. Trotta wußte, was das bedeutete: Selbst wenn man annahm, daß der Feind auf dem Rückzug begriffen war, so stand seine Nachhut gewiß gegen die Österreicher gewendet, und wer einen Feldstecher hob, gab ihr zu erkennen, daß er ein Ziel sei, würdig, getroffen zu werden. Und es war der junge Kaiser. Trotta fühlte sein Herz im Halse. Die Angst vor der unausdenkbaren, der grenzenlosen Katastrophe, die ihn selbst, das Regiment, die Armee, den Staat, die ganze Welt vernichten würde, jagte glühende Fröste durch seinen Körper. Seine Knie zitterten. Und der ewige Groll des subalternen Frontoffiziers gegen die hohen Herren des Generalstabs, die keine Ahnung von der bitteren Praxis hatten, diktierte dem Leutnant jene Handlung, die seinen Namen unauslöschlich in die Geschichte seines Regiments einprägte. Er griff mit beiden Händen nach den Schultern des Monarchen, um ihn niederzudrücken. Der Leutnant hatte wohl zu stark angefaßt. Der Kaiser fiel sofort um. Die Begleiter stürzten auf den Fallenden. In diesem Augenblick durchbohrte ein Schuß die linke Schulter des Leutnants, jener Schuß eben, der dem Herzen des Kaisers gegolten hatte. Während er sich erhob, sank der Leutnant nieder. Überall, die ganze Front entlang, erwachte das wirre und unregelmäßige Geknatter der erschrockenen und aus dem Schlummer gerissenen Gewehre. Der Kaiser, ungeduldig von seinen Begleitern gemahnt, die gefährliche Stelle zu verlassen, beugte sich dennoch über den liegenden Leutnant und fragte, eingedenk seiner kaiserlichen Pflicht, den Ohnmächtigen, der nichts mehr hörte, wie er denn heiße. Ein Regimentsarzt, ein Sanitätsunteroffizier und zwei Mann mit einer Tragbahre galoppierten herbei, die Rücken geduckt und die Köpfe gesenkt. Die Offiziere des Generalstabs rissen erst den Kaiser nieder und warfen sich dann selbst zu Boden. »Hier den Leutnant!« rief der Kaiser zum atemlosen Regimentsarzt empor.
----------------------

NIEVO, Ippolito - "Ispovjest jednog osamdesetogodišnjaka" ("LE CONFESSIONI D’UN OTTUAGENARIO")

CAPITOLO PRIMO

Ovvero breve introduzione sui motivi di queste mie Confessioni, sul famoso castello di Fratta dove passai la mia infanzia, sulla cucina del prelodato castello, non che sui padroni, sui servitori, sugli ospiti e sui gatti, che lo abitavano verso il 1780. — Prima invasione di personaggi; interrotta qua e là da molte savie considerazioni sulla Repubblica Veneta, sugli ordinamenti civili e militari d’allora, e sul significato che si dava in Italia alla parola patria allo scadere del secolo scorso.
PRVO POGLAVLJE

To kratak uvod o razlozima za ove moje Ispovijesti, poznati dvorac Fratta gdje sam proveo djetinjstvo na kuhinjskom prelodato dvorca, a ne da su majstori, sluge, vip i mačke, koji je živio oko 1780. - Prvo invazija likova, prekinuo tu i tamo po mnogim mudrim komentarima na Mletačke Republike, na nalogu zatim civilna i vojna, a što znači da je dao riječ kuće u Italiji krajem prošlog stoljeća.
Io nacqui veneziano ai 18 ottobre del 1775, giorno dell’Evangelista Luca; e morrò per la grazia di Dio italiano quando lo vorrà quella Provvidenza che governa misteriosamente il mondo.Ja sam rođen u Veneciji na 18. listopada 1775, dan u Evanđeliste Luke, i umrijeti milošću Božjom, kada će talijanski misteriozno da Providnosti koja upravlja svijetom.
Ecco la morale della mia vita. E siccome questa morale non fui io ma i tempi che l’hanno fatta, così mi venne in mente, che descrivere ingenuamente quest’azione dei tempi sopra la vita d’un uomo potesse recare qualche utilità a coloro, che da altri tempi son destinati a sentire le conseguenze meno imperfette di quei primi influssi attuati.Evo moralna mog života. A budući da je to moral nije bio sam, ali vremena su ga napravili, tako da mi palo na pamet da je ova akcija opisati naivno puta tijekom života čovjeka mogao podnijeti neke koristi za one koji su osuđeni na drugim vremenima osjetiti posljedice tih ranih utjecaja manje nesavršene provode.

D'ANNUNZIO, Gabriele - "Zadovoljstvo" ("Il piacere")

I.


L’anno moriva, assai dolcemente. Il sole di San Silvestro spandeva non so che tepor velato, mollissimo, aureo, quasi primaverile, nel ciel di Roma. Tutte le vie erano popolose come nelle domeniche di maggio. Su la Piazza Barberini, su la Piazza di Spagna una moltitudine di vetture passava in corsa traversando; e dalle due piazze il romorìo confuso e continuo, salendo alla Trinità de’ Monti, alla via Sistina, giungeva fin nelle stanze del palazzo Zuccari, attenuato.
I.


Godine umro, vrlo nježno. Sunčeva Eva nije proširila znam što TEPOR velom mollissimo, zlato, gotovo proljetno, na nebu Rimu. Sve ulice su naseljeni kao nedjeljom svibnja. Na Piazza Barberini, Španjolske stube mnoštvo automobila koji prolaze u utrci prijelaza, i dvostruko romorìo zbunjeni i kontinuirana, ide na Trinity de 'Monti, Via Sistina, došao iz dvorane Palazzo Zuccari, slabiju.
Le stanze andavansi empiendo a poco a poco del profumo ch’esalavan ne’ vasi i fiori freschi. Le rose folte e larghe stavano immerse in certe coppe di cristallo che si levavan sottili da una specie di stelo dorato slargandosi in guisa d’un giglio adamantino, a similitudine di quelle che sorgon dietro la Vergine nel tondo di Sandro Botticelli alla galleria Borghese. Nessuna altra forma di coppa eguaglia in eleganza tal forma: i fiori entro quella prigione diafana paion quasi spiritualizzarsi e meglio dare imagine di una religiosa o amorosa offerta.Sobe andavansi empiendo postupno parfema ch'esalavan to vaze svježeg cvijeća. Ruže debele i široke su uronjeni u određenim kristalima goblets da levavan tanka vrsta zlatnog štap širenje u maniri ljiljana nepopustljivi, u sličnosti s onima koji Sorgon iza Djevice u krugu Sandro [str. 2] Botticelli na Borghese galeriji. Niti jedan drugi oblik čaše jednaka eleganciju u ovom obliku: cvijeće unutar zatvora oni izgledaju gotovo prozračan produhovi i dati bolju sliku o vjerskoj ili ljubav žrtvu.

ponedjeljak, 17. rujna 2012.

CONRAD, Joseph - "Srce tame" ("Heart of Darkness")

I

The Nellie, a cruising yawl, swung to her anchor without a flutter of the sails, and was at rest. The flood had made, the wind was nearly calm, and being bound down the river, the only thing for it was to come to and wait for the turn of the tide.
I

Nellie, krstarenja šajka, zamahnuo joj sidro bez lepršanje jedra, i bio je u mirovanju.Poplava je napravio, vjetar je bio gotovo miran, a koji se obvezuju niz rijeku, jedina stvar za njega bio doći do te čekati prijelazu plime.
The sea–reach of the Thames stretched before us like the beginning of an interminable waterway. In the offing the sea and the sky were welded together without a joint, and in the luminous space the tanned sails of the barges drifting up with the tide seemed to stand still in red clusters of canvas sharply peaked, with gleams of varnished sprits. A haze rested on the low shores that ran out to sea in vanishing flatness. The air was dark above Gravesend, and farther back still seemed condensed into a mournful gloom, brooding motionless over the biggest, and the greatest, town on earth.More doseg Temze pružio pred nama kao početak nekog beskonačne plovnog puta. U pučina more i nebo su zavareni bez zgloba, au svijetao prostor i preplanula jedra na barže splavarenja s plimom činilo da i dalje stajati u crvenim klastera platnu oštro vrhunac, s sjaji u lakiranim sprits.Izmaglica odmarao na niskim obalama koja je tekla u more u nestajanja ravnosti.Zrak je bio taman iznad Gravesend, i dalje leđa još uvijek činilo kondenzira u mračan tami, razmišljajući nepomično preko najveća, a najveći, gradu na Zemlji.
The Director of Companies was our captain and our host. We four affectionately watched his back as he stood in the bows looking to seaward. On the whole river there was nothing that looked half so nautical. .....Direktor tvrtke je naš kapetan i naš domaćin. Mi četiri nježno gledali leđa dok je stajao u lukove u potrazi za morske. Na cijelom rijeke nije bilo ničega koja je izgledala upola nautički. .....