subota, 12. siječnja 2013.

GARCIA MARQUEZ, Gabriel - "Pukovniku nema tko da piše" (4)

Top-lista

Prethodni dio

Financijska situacija pukovnika i njegove žene postaje sve kritičnija. Od smrti svoga sina žive od novca koji su dobili prodajom njegove šivaće mašine, i taj novac je sad pri kraju. Od posljednjih centava žena želi da pukovnik kupi hranu za njih, ali se je predomislila nakon što je pukovnik moli da kupe kukuruz za pijetla.

Kišno razdoblje je gotovo i pukovnik i njegova žena su živnuli. Međutim, nakon kratkotrajne euforije vraća se svakodnevna briga za preživljavanje. Muči ih neimaština, a u kući nemaju ništa što bi mogli prodati osim jednog sata na navijanje i uokvirene slike. Dolazi i petak i pukovnik odlazi dočekati poštu. S liječnikom pretresa politička pitanja, a pritom neprestano promatra poštanskog službenika koji razvrstava poštu. Ni ovoga puta za njega ne dolazi ništa. Kod kuće sa ženom pretresa cijeli slučaj - zakon je donesen prije devetnaest godina, nakon toga osam godina dokaznog postupka, potom šest godina čekanja da bude uvršten na listu, i onda petnaest godina čekanja (zapravo 29 godina, ne 19?). Kasno naveče njih dvoje odlučuju da bi pukovnik trebao potražiti drugoga advokata. Slijedećeg dana, u subotu popodne, pukovnik odlazi svome advokatu i nalazi ga izvaljenog u ležaljci.
Ritam polako opada i ovaj dio nije tako zanimljiv kao prethodni. Ocjena - 8.5.

Slijedeći dio

VARGAS LLOSA, Mario - "Jarčevo slavlje" (4)

Top-lista

Prethodni dio

Pri kraju ovog Trujillovog monologa doznajemo da se je Simon Gittleman čak i doselio u Dominikansku Republiku i da toga dana treba primiti odlikovanje. Četiri su sata, Trujillo ustaje i oblači se. Osjeća se starim i umornim, nema više onu izdržljivost i snagu koja je uvijek bila dio njegove karizme i o kojoj su se pričale legende. Dok počinje svoj dnevni trening na sobnom biciklu, u mislima se razračunava sa svojom ženom, koja je stilizirana kao velika pjesnikinja i moralistkinja, te kao pokroviteljica umjetnosti, iako se u stvarnosti jedva zna i potpisati. Nakon što je njegov mozak iscrpio tu temu, on se bavi bolnijim mislima - prije nekoliko dana spavao je s djevojkom koju mu je podveo neki od njegovih povjerenika (ime mu ne doznajemo, spominje se samo kao "kurvin sin") i očito da pritom nije sve išlo željenim tokom, pošto samo sjećanje na tu epizodu Trujilla dovodi do bijesa. Za dugo razmišljanje, međutim, nema vremena u Trujillovom životu, pošto je njegov dnevni raspored izuzetno precizan, a i bioritam cijele države je podređen njemu, tako da je čak i državni radio (koga vodi jedan od njegove braće) pomjerio termin za vijesti unaprijed kako bi ih njihov predsjednik mogao poslušati za vrijeme jutarnjeg brijanja.

Lik diktatora Trujilla dobija sve više nijansi, sve jasnije se pred nama pokazuje psihički profil jednog čudovišta. Ocjena - 8.4.

Nastavak

VARGAS LLOSA, Mario - "Jarčevo slavlje" (3)

Top-lista

Prethodni dio

Urania se prisjeća kako je za Majčin dan bila izabrana da pred Trujillovom majkom, majkom nacije, izrecitira svoju vlastitu pjesmu, kako je zbog treme zaboravila tekst i kako se je, premda ga se je odmah potom sjetila i odrecitirala ga, zbog toga osjećala posramljeno. Nakon ovog izleta u sjećanju, Urania postaje svjesna da se nalazi blizu kuće svojih roditelja. Osjeća uzbuđenje i kako joj srce sve jače kuca, ali ne odustaje. Na kraju zvoni na vratima; otvara joj nepoznata žena i Urania joj se predstavlja.

Drugo poglavlje nam na početku predstavlja svijet iz perspektive dominikanskog diktatora Trujilla. Pratimo njegov unutrašnji monolog rano ujutro, neposredno prije ustajanja u četiri ujutro. Kao odlučujuću točku u svome životu on vidi svoju obuku kod američkih marinaca, koja ga je naučila željeznoj disciplini. Njegov tadašnji narednik, Simon Gittleman, koji ga je drilao na obuci, pokazao se kasnije kao prijatelj, kad su se SAD, usprkos tome što je njihove političare neprestano "podmazivao", okrenule protiv njega i Dominikanskoj Republici okrenule leđa i uvele sankcije. Simon Gittleman je - bez ikakve naknade - pokrenuo političku kampanju i lobirao za Trujilla u SAD-u.

Kraj prvog poglavlja je nekako zbrzan i gubi na brzini, početak drugog poglavlja otvara nove perspektive, ali mi je slabije od prvog poglavlja. Ocjena - 8.1.

Slijedeći dio

SIMENON, Georges - "Maigret i usamljeni čovjek" (8)

Top-lista

Prethodni dio

Nakon odlaska Hugona, Maigret se vraća rutinskim poslovima - slike žrtve s obrijanom bradom i brkovima se šalju dnevnim novinama, a Hugon gleda nove fotografije i potvrđuje da je riječ o Marcelu Vivienu. Maigret odlučuje s insp. Torrenceom odmah otići u ulicu u kojoj Hugon živi i raspitati se ondje. Portirka odmah izjavljuje da je i ona prepoznala g. Viviena. Ona potvrđuje da je on jednoga dana jednostavno nestao i više se nije pojavio. Njegovu ženu je ona, međutim, cijelo vrijeme viđala na tržnici, posljednji put prije nekoliko mjeseci. Portirka zna i gdje je Marcel Vivien stanovao. Maigret nakon toga ispituje bravara, koji sada ima radnju koju je nekad imao Marcel Vivien. On prenosi Maigretu da stariji ljudi mnogo pričaju o Marcelu i da ne mogu vjerovati da je postao klošar. Savjetuje mu da ode do bistroa i tamo se raspita, što Maigret i čini.

Postaje sve interesantnije. Ocjena - 6.9.

Slijedeći dio

SIMENON, Georges - "Maigret i usamljeni čovjek" (7)

Top-lista

Prethodni dio

Emile Hugon je bivši oficir sa sklonošću ka epskom izražavanju. Po njegovu sjećanju, preminuli se zove Marcel Vivien, bio je stolar po zanimanju i 1945. godine je imao svoju radnju u dvorištu kuće u kojoj je Hugon stanovao. Vivien je imao i ženu, koju Hugon još uvijek povremeno vidi na obližnjoj tržnici, a imao je i kćerku. Hugon je, osim toga, vidio kako je Marcelu na glavu pao cvijetnjak sa cvijećem, od čega je vjerojatno dobio ožiljak. Hugon se sjeća da je Marcel nestao krajem '45. ili početkom '46. godine i da ga nakon toga više nije vidio. Maigret je zadovoljan, jer napokon ima nekoliko činjenica u rukama, koje mu omogućuju da nešto i započne.

Daljnji razvoj radnje, zaplet je na vidiku. Ocjena - 6.8.

Slijedeći dio

četvrtak, 10. siječnja 2013.

nedjelja, 6. siječnja 2013.

DOSTOJEVSKI, Fjodor M. - "Idiot" (6)

Top-lista

Prethodni dio

Gavril Ardalionovič se čak sjeća i pisma koji je knez generalici poslao iz Švicarske i prema njemu je izuzetno ljubazan. Nekoliko minuta iza toga knez ulazi u generalovu radnu sobu.

Treće poglavlje počinje razgovorom generala Jepančina i Miškina. Knez uvjerava generala kako nema nikakvu molbu, već da se je samo želio upoznati s njim. Osim toga, istiće kako njegova rodbinska veza s generalovom ženom nije velika, pa se već polako sprema na odlazak, ali general ipak odlučuje da ga predstavi svojoj ženi. Polako se smekšava i uzima malo vremena da se raspita za Miškinove planove. Ovaj nema ni novca, ni nekih sposobnosti, a ni planova za budućnost. Miškin mu pripovjeda svoju životnu priču - već kao dijete ostao je bez roditelja, njegov staratelj Pavliščev ga je zbog bolesti poslao u sanatorij u Švicarsku, gdje ga je profesor Schneider liječio u svom sanatoriju.

Roman ponovno dobija zamah, u razgovoru s generalom dobijamo po prvi put izuzetno oštru i lijepu sliku o liku Miškina i njegovom neiskvarenom karakteru. Ocjena - 9.1.

Slijedeći dio

DOSTOJEVSKI, Fjodor M. - "Idiot" (5)

Top-lista

Prethodni dio

Unatoč tome što ga smatra čudakom, lakaj ne može odoljeti razgovoru s knezom, i tako njih dvojica pretresaju par tema, prije svega zimu, kakva je ona u Evropi, a kakva u Rusiji, ali i političke teme poput smrtne kazne. Knez je u Francuskoj posmatrao smaknuće giljotinom i to ga je duboko potreslo, čak je zbog toga imao i noćne more. Njemu je to nehumanije od razbojničkog ubistva zbog svijesti osuđenoga o neminovnosti onoga što dolazi. Nakon ovog razgovora lakaj se je smekšao i rekao knezu gdje može popušiti cigaretu (ovo ga je on ranije zamolio). Ipak, prije nego što je stigao otići, dolazi Gavril Ardalionovič, generalov sekretar, kome lakaj predstavlja kneza. Knez i njemu, kao što je to ispričao i lakaju, govori o svome slučaju.

Mali predah u radnji u kome je pisac utkao neka svoja vlastita iskustva - on je kao mladić sudjelovao u uroti dekabrista i nakon njenog otkrivanja bio zatvoren, osuđen na smrtnu kaznu streljanjem, čak je bio i izveden pred streljački stroj, da bi mu se tada, kad su mu već bile povezane oči, pročitala odluka o pomilovanju i pretvaranju smrtne kazne u višegodišnju robiju. To je, naravno, bio jedan od prelomnih događaja u životu Dostojevskog. Ocjena - 8.9.

Slijedeći dio

FAULKNER, William - "Abšalome, sine moj!" (4)

Top-lista

Prethodni dio

Priča Rose se nastavlja - molba Ellen na samrti, da Rose zaštiti Judith, bila je nakon što se je tragedija desila, koja je njenog sina napravila ubicom, a njenu kćer udovicom još prije vjenčanja. Nakon toga njeno sjećanje se vraća na trenutak kad je prvi put vidjela svoju sestru - Rose su tada bile tri godine i Sutpen je napokon pristao da Ellen i djeci dozvoli dolazak u crkvu. Međutim, i to je pretvorio u predstavu - put od farme do crkve bio je nalik na trku, ali Ellen to nije smetalo niti ju je izbacilo iz takta - ona i njena djeca su dostojanstveno sjedili na kočiji kao da je sve u najboljem redu. Nakon toga, zbog svećenikove opomene radi utrke, Sutpen više ne dolazi u crkvu, ali Ellen i djeca i dalje dolaze. Rose spominje i razgovore u vlastitoj kući, koje su vodili njen otac i tetka, u kome ona njemu zamjera što ne zaštićuje Ellen, a on njoj odgovara da to može učiniti tek kad ga Ellen za to zamoli. Osim toga, ispostavlja se da Sutpen nije bio taj koji je poticao kočijaša crnca na trku, već da je to bila mala Judith, što je za Rose dokaz tvrdnji kako je kod njene nećake prevladala divlja Sutpenova krv. Judith je tada (ili kasnije, to iz teksta nije jasno) oboljela, a Rose je sa svojim ocem i tetkom posjetila Ellen na Sutpenovoj farmi.

Sjajna i kompleksna psihološka analiza, kakva se u literaturi rijetko nalazi; tekst je sve bolji. Ocjena - 8.8.