All in the golden afternoon
Full leisurely we glide;
For both our oars, with little skill,
By little arms are plied;
While little hands make vain pretence
Our wanderings to guide.
--------------
Sve u zlatno poslijepodne
Cijeli ležerno mi klize;
Za obje naše vesla, s malo vještine,
Do malim rukama su nanosila;
Iako malo ruke da uzalud glumiti
Naši lutanja voditi.
-----------------
=============
Ah, cruel Three! In such an hour,
Beneath such dreamy weather,
To beg a tale of breath too weak
To stir the tiniest feather!
Yet what can one poor voice avail
Against three tongues together?
Imperious Prima flashes forth
Her edict "to begin it":
In gentler tones Secunda hopes
"There will be nonsense in it."
While Tertia interrupts the tale
Not more than once a minute.
Anon, to sudden silence won,
In fancy they pursue
The dream-child moving through a land
Of wonders wild and new,
In friendly chat with bird or beast-
And half believe it true.
And ever, as the story drained
The wells of fancy dry,
And faintly strove that weary one
To put the subject by,
"The rest next time-" "It is next time!"
The happy voices cry.
Thus grew the tale of Wonderland:
Thus slowly, one by one,
Its quaint events were hammered out-
And now the tale is done,
And home we steer, a merry crew,
Beneath the setting sun.
Alice! A childish story take,
And with a gentle hand
Lay it where Childhood's dreams are twined
In Memory's mystic band,
Like pilgrim's withered wreath of flowers
Pluck'd in a far-off land.
------------------
Ah, okrutno tri! U takvom satu,
Ispod takvog bajkovitog vremena,
Za beg priču o daha previše slabe
Za promiješati tiniest pero!
Ipak, ono što može jedna loša glas dostupni
Protiv tri jezika zajedno?
Prijeko Prima treperi naprijed
Njezin edikt "da ga početi":
U umjerenijih tonova Secunda nada
"Tu će biti gluposti u njemu."
Dok Tertia prekida priča
Ne više od jednom minuta.
Anon, do iznenadne tišine osvojio,
U Sviđaju oni nastaviti
San-dijete kreće kroz zemlju
Od pita divlja i novi,
U prijateljskoj chatu s pticom ili zvijer-
A polovine vjeruju da istina.
I uvijek, kao u priči drenirani
U bunari elegantna suha,
I blago nastojao da umoran jedan
Da bi se predmet po,
"Ostatak sljedeći put" "To je idući put!"
Sretni glasovi plač.
Tako je rastao priču o zemlji čudesa:
Tako polako, jedan po jedan,
Njegova čudan događaji su hammered out-
I sad priča je učinio,
A doma smo kormilariti, sretan posadu,
Ispod zalaska sunca.
Alice!Djetinjasta priča se,
I s nježnim rukom
Ga stavi gdje djetinjstva snovi su prepredenog
U spomen na mističnoj benda,
Poput hodočasnika usahlom vijenac cvijeća
Pluck'd u dalekoj zemlji.
---------------
===================
Chapter I
DOWN THE RABBIT HOLE
Alice was beginning to get very tired of sitting by her sister on the bank, and of having nothing to do: once or twice she had peeped into the book her sister was reading, but it had no pictures or conversations in it, “and what is the use of a book,” thought Alice, “without pictures or conversations?”
----------
Poglavlje I
Dolje Rabbit Hole
Alice je na početku dobili jako umorna od sjedenja njezina sestra na obali, i da nema veze: jednom ili dvaput je ona proviri u knjizi njezina sestra je čitao, ali je imao nema slika ili razgovora u njemu ", a što je korištenje knjige, "mislio Alice," bez slika ili razgovora? "
---------------
Prvo poglavlje
Niz zečju ruou
Alice se je počela jako umarati od sjedenja pored svoje sestre na klupi i od dosade: jednom-dvaput je zavirila u knjigu koju je njena sestra čitala, ali u njoj nije bilo nikakvih slika niti razgovora, "a kakva je korist od knjige", pomisli Alice, "bez slika i razgovora?"
===============
So she was considering, in her own mind (as well as she could, for the hot day made her feel very sleepy and stupid), whether the pleasure of making a daisy-chain would be worth the trouble of getting up and picking the daisies, when suddenly a White Rabbit with pink eyes ran close by her.
----------------
Dakle, ona je s obzirom na, u svom umu (kao i ona mogla, za vrućeg dana napravio da se osjeća vrlo pospana i glupa), da li zadovoljstvo što daisy-lanac bi biti vrijedan nevolje ustajanja i branje tratinčica , kad odjednom White Rabbit s ružičastim očima trčao u blizini nje.
----------------
I tako je ona u glavi premišljala (onoliko koliko je mogla, pošto se je od vrućine osjećala jako pospana i glupa), da li bi zadovoljstvo pravljenja vijenca od tratinčica bilo vrijedno napora ustajanja s klupe i branja tratinčica, kad odjednom Bijeli Zec s ružičastim očima projuri blizu nje.
===============
There was nothing so very remarkable in that; nor did Alice think it so very much out of the way to hear the Rabbit say to itself "Oh dear! Oh dear! I shall be too late!" (when she thought it over afterwards, it occurred to her that she ought to have wondered at this, but at the time it all seemed quite natural); but when the Rabbit actually took a watch out of its waistcoat-pocket, and looked at it, and then hurried on, Alice started to her feet, for it flashed across her mind that she had never before seen a rabbit with either a waistcoat-pocket, or a watch to take out of it, and, burning with curiosity, she ran across the field after it, and was just in time to see it pop down a large rabbit-hole under the hedge.
---------------
Nije bilo ništa tako jako izvanredan u da, niti Alice ga mislim tako jako zabit da čuje Zec reći sebi: "Oh draga! Oh, dragi! Ja ću biti prekasno "(kad ga je mislio preko toga, ona se dogodila joj se da ona treba da su pitali na to, ali u vrijeme kad se sve to činilo sasvim prirodno);! Ali kad Zec zapravo uzeo sat od njezinih prsluk-džep, i pogledala ga, a zatim požurio na, Alice počela na noge, za to bljeskale po njenom umu da ona nikada prije nije vidio zeca s bilo prsluka-džep, ili gledati da se iz nje, i, gori od znatiželje, potrčala je preko polja nakon njega, a bila je upravo na vrijeme da vidimo to pop dolje veliki zec-rupu pod živicom.
--------------------
U tome nije bilo niša neobično; Alice se nije učinilo ni tako čudno kad je Zec rekao u sebi: "O, ne! O, ne! Zakasniću!" (kad je kasnije razmišljala o tome, učinilo joj se da se je trebala začuditi tome, ali u tom trenutku joj je to izgledalo savršeno normalno); međutim, kad je Zec zaista uzeo sat iz svog džepa na prsluku, pogledao na njega i potom ubrzao, Alice je skočila na noge, pošto joj je u glavi odjednom sinulo da nikad prije niti je vidjela zeca sa džepom na prsluku, niti sa satom kojega izvlači iz džepa, i, goreći od znatiželje, ona otrča preko polja za njim i to baš u posljednji čas da ga vidi kako uskače u veliku zečju rupu ispod živice.
===================
In another moment down went Alice after it, never once considering how in the world she was to get out again.
------------------
U drugom trenutku dolje otišao Alice nakon što je, nikad jednom s obzirom kako je u svijetu bila je da se opet.
----------
Već slijedećeg časa je Alice ušla za njim, ni na trenutak ne pomišljajući na to kako će se zaboga ponovno izvući odatle.
=============
The rabbit-hole went straight on like a tunnel for some way, and then dipped suddenly down, so suddenly that Alice had not a moment to think about stopping herself before she found herself falling down what seemed to be a very deep well.
----------------
Zec rupa otišao ravno na poput tunela za neki način, a zatim umočen iznenada dolje, tako naglo da Alice nije imao trenutak za razmišljanje o sebi zaustavljanje prije našla pada ono što se činilo da se vrlo duboko dobro.
------------------------
Zečja rupa je neko vrijeme, poput tunela, išla ravno, a potom je iznenada uranjala u zemlju, tako iznenadno da Alice nije imala ni časka da razmisli i zaustavi se prije nego što je primjetila da pada u nešto što je ličilo na jako duboki bunar.
========================
Either the well was very deep, or she fell very slowly, for she had plenty of time as she went down to look about her, and to wonder what was going to happen next. First, she tried to look down and make out what she was coming to, but it was too dark to see anything: then she looked at the sides of the well, and noticed that they were filled with cupboards and book-shelves: here and there she saw maps and pictures hung upon pegs. She took down a jar from one of the shelves as she passed: it was labelled “ORANGE MARMALADE,” but to her great disappointment it was empty; she did not like to drop the jar, for fear of killing somebody underneath, so managed to put it into one of the cupboards as she fell past it.
----------------------
Ili dobro je jako duboko, ili ona pala vrlo sporo, jer je imao dosta vremena dok je išla prema dolje da izgleda o njoj, i da se pitaju što će se dogoditi sljedeći. Prvo, ona je pokušala pogledati dolje i napraviti ono što je ona dolazi, ali to je bio pretaman vidjeti ništa: zatim je pogledao strane dobro, i primijetio da su ispunjeni ormarima i policama za knjige: ovdje i tamo vidjela karte i slike obješen na klinova. Uzela dolje staklenku od jedne od polica kao i ona prošla: to je bio označen "ORANGE marmelada", ali da njezin veliki razočaranje je bio prazan, a ona nije željela ispustiti staklenku, zbog straha od ubijanja netko ispod, tako da je uspio staviti ga u jedan od ormarića kao i ona pala mimo njega.
--------------------
=================
Nema komentara:
Objavi komentar