Top-lista
Prethodni dio
Sve što Vergilije vidi na licima tih ljudi je gramzivost za hranom, novcima, probitkom. On ima potrebu da napiše spjev o toj njihovoj pohlepi i da ih prikaže onakvima kakvi jesu. Shvaća, međutim, da to nije moguće. On može samo dati ono što oni, koji ga plaćaju, žele od njega vidjeti. Vjeruje da će i u Enejidi vidjeti samo ono što veliča njih i njihove pretke, a sve drugo potisnuti. On shvaća da ni od onih gore niti od onih dolje ne može očekivati ništa. Brodovi dolaze u luku kad je već pala noć. U luci je velika vreva i gužva zbog Cezareva dolaska, Oktavijan August će za dva dana u Rimu proslaviti svoj 43. rođendan. Pozdrav vojske je svečan, vojnički, poprilično trezven. Vergilije osjeća da se je otrgnuo moru i da oko sebe osjeća miris zemlje. Žali što njegova seljačka ruka nikad više neće zaorati zemlju i rukom osjetiti njeno disanje.
Neposredan nastavak prethodnog teksta, koji postaje sve kompeksniji. Ocjena - 8.5.
Nema komentara:
Objavi komentar