Novosti iz malog vrta - 2012-07-28

Nekog velikog sađenja i radova nema, ali ipak dosta novosti:

Bosiljak se pokazao dobro, imao sam dosada i dvije berbe za pesto, ali ne od ove vrste. Nisam to dosada znao, ali sasvim sam siguran da i bosiljka ima više vrsta, pošto ova ovdje ima manje listove i svjetliju boju.

Ovo je jedna od sadnica krastavaca, koje dosta dobro izlaze iz sjemena, ali nakon izvjesnog vremena jednostavno stanu s rastom. Ovaj je dogurao do cvjetova, pa bi trebalo od njega još nešto i biti.

Mahune rastu brzo, za tri tjedna su izrasle skoro do pune veličine, ali ova slika nije posvećena njima. Na ovoj slici je starija biljka, iz koje je već izraslo nešto plodova,a ovi mali plodovi, koji jedva da se i vide, su došli naknadno i potpuno neočekivano.

Ovo je miloduh, sjajan začin fantastičnoga mirisa. Koliko znam, to je višegodišnja biljka, koje izrastu do manjih grmova, i nadam se da će ovo biti "početak jednoga divnog prijateljstva".

Mišpele (nušpele kažu za njih u Istri, koliko znam) su jedno drvo srodno mušmulama, ali između plodova nema velike sličnosti - ovi ovdje su kiselkasti i mesnati. Posadio sam ih iz koštica iz plodova voća koje sam kupio u trgovini. Radi se o mediteranskom voću, pa ću morati vidjeti kuda s njima.

KIŠ, Danilo - "Grobnica za Borisa Davidoviča" (2)

Top-lista

1. dio

2. Krmača koja proždire svoj okot

Gould Verskojls (prenosim fonetsko pisanje iz teksta, jer stvarno ne znam kako bi ga napisao kao u originalu) je Irac iz Dublina, koji prema svojoj domovinine osjeća neku veliku ljubav i zbog toga 1936. godine odlazi, nakon što je s odvratnošću o njoj napisao da je "krmača koja proždire svoj okot". Iste godine dolazi u Španjolsku i ondje se bori na strani Republike. Tokom rata radi kao telegrafista, a iz toga vremena ostale su samo dvije fotografije - na jednom se on vidi s jednim ratnim drugom, dok je druga grupna fotografija. Do maja '37. godine on se potuca po ratištima građanskog rata i dobija pritom raznorazne bolesti. Tada, kod Barcelone, svome komandantu povjerljivo, na uho, podnosi prijavu, čiji sadržaj isprva ne doznajemo. Nekoliko dana kasnije, Gould dobija naređenje da ode popraviti telegraf na nekom brodu u luci. To je, međutim, zamka - Goulda hvataju i zatvaraju na brodu. Nakon nekog vremena mu se pridružuju dvojica Rusa. Nakon osam dana puta, koje provode u političkim diskusijama (Verskojls je, pretpostavljam na osnovu diskusije, anarhista), brod dolazi u Lenjingrad. Tada Verskojls doznaje da se je doznalo što je rekao svome komandantu u Španjolskoj (iako on to poriče) - on je rekao kako sumnja da sovjetska tajna služba želi dograbiti vodeće položaje u Republikanskoj armiji. To je komandant kao vic prenio svome pomoćniku. Dvojica Rusa, koji su bili s njim tokom putovanja, umiru u zimu 1942. godine u Murmansku, a Verskojls umire u Karagandi, tokom novembra 1945. godine, pri pokušaju bijega. Njegov zaleđeni leš je, naglavačke obješen, žicom zavezan na ulazu u logor, kako bi služio za opomenu ostalim logorašima. U knjigama o španjolskom građanskom ratu, on se vodi kao poginuo jula '38. u Španjolskoj.

Ironična, gotovo sarkastična priča, ali i pomalo fatalistička - pobjeći od jedne sudbine, da bi se dospjelo u jednu drugu ... Ipak, malo slabija od prve priče. Str. 21 - 32, ocjena - 8.2.

DOSTOJEVSKI, Fjodor M. - "Bjesovi" ("Бесы") (2)

Top-lista

1. dio

I - 1.5

Varvara Petrovna se brine o Stepanu Trofomiču, kupuje mu odjeću, stilizira ga kao jednog mladog pjesnika, junaka svoje mladosti. S njim putuje u Moskvu da bi Stepanu Trofomiču povratili staru slavu, bacaju se u progresivna strujanja. Stepan Trofomič se ponaša oholo - on je zaboravljen od svih i uvrijeđen zbog toga. Iz Moskve odlaze u Petrograd. Ondje Stepan Trofomič želi pokazati što može, a Varvara Petrovna mu, obnavljanjem svojim društvenih veza u Petrogradu, želi u tome pomoći. Str. 21 - 23, ocjena - 8.1.

I - 1.6

Pokušaj obnavljanja veza u Petrogradu propada. Književnici dolaze, stare veličine su tihe kao bubice, novi i mladi su oholi i nadmeni. Stepan Trofomič dobija ispočetka mjesto u njihovom društvu i pljesak na svome prvom nastupu pred publikom, iako mu je i samome jasno da nitko iz te publike ne zna zapravo tko je on. Osjećaju se posvuda zalaganja za reforme i liberalna strujanja, svi su kao u nekom transu. Varvara Petrovna želi pokrenuti list u kome će se promovirati liberalna mišljenja. Stari prijatelji Varvare Petrovne se teško snalaze u novom društvu, pa tako dolazi do svađe i skandala - jedan od bivših prijatelja njenoga pokojnog muža, i sam general kao što je bio i on, zakačio se s nekim mladim galamdžijom. Novo društvo Varvare Petrovne traži od nje da izbaci generala, što ona odbija. Zbog toga ovi potpisuju peticiju protiv nje, a u novinama se pojavljuje njena karikatura. Zbog toga su prisiljeni otići iz Petrograda. Stepan Trofomič se počeo angažirati, ali ga okolina ismijava, što njega tako strahovito pogađa da je čak počeo i plakati. Pisci, koje je Varvara pozvala da pišu za njene buduće novine, dolaze k njoj kako bi joj rekli da žele list, ali da ona u njemu može samo dati novac, a da nipošto ne može sudjelovati u njegovom radu. Varvara Petrovna i Stepan Trofomič bježe iz Petrograda glavom bez obzira.

Izuzetno kompleksan i zgusnut tekst, strahovito dinamičan. Str. 24 - 27, ocjena - 8.4.

AMIS, Kingsley - "Sretni Jim" ("Lucky Jim") (2)

Top-lista

1. dio

2. poglavlje

Jim se je s profesorom Welchom dovezao na čaj i tu se našao s Margaret, prvi put nakon njenog pokušaja samoubistva. On razgovara s njom o tome, ona mu govori kako je preboljela tu aferu. Doznajemo da je Jim toga dana trebao svratiti kod Margaret na kavu, ali na kraju ipak to nije učinio. Jim je često pasivan u njihovom odnosu, a Margaret mu je na tome ovaj put zahvalna, pošto nije bila voljna odgovarati na znatiželjna pitanja drugih ljudi. Nakon toga razgovaraju o predstojećem vikendu i muzičkom salonu kod profesora Welcha. Jim po prvi puta sudjeluje na njemu, dok Margaret po tom pitanju već ima izvjesnog iskustva. Margaret želi vezu sa Jimom i manje-više mu se nabacuje i laska mu, a Jim se zbog toga osjeća nelagodno.

Radnja romana u ovome poglavlju nije tako bogata kao u prvome, pa i ocjena ide malo prema dolje - str. 51 - 64, ocjena - 7.6.

GARCIA MARQUEZ, Gabriel - "Pukovniku nema tko da piše" ("El coronel no tiene quien le escriba") - (3)

Top-lista

Prethodni, 2. dio

3. poglavlje

Dolazi ljepši dani, pa je i pukovniku i njegovoj ženi bolje. Ostali su bez prebijene pare, pukovnik se tješi da će uskoro poštom doći njegovo rješenje o penziji. Dolazi i novi petak, novi odlazak u luku. Ondje sreće liječnika, ostaje s njim na kavi i ponovno se razočarava zato što nikakvo pismo nije došlo. Dobijamo podatke oko njegove penzije - devetnaest godina je prošlo kako je donesen zakon, osam godina je trajao dokazni postupak, da bi šest godina nakon toga bio stavljen na listu. Otada je petnaest godina proveo u čekanju (brojevi godina se nekako ne poklapaju?). Nakon što je sa ženom prošao sve činjenice, odlučuje otići svome advokatu i uzeti svoje akte. Zatiče ga u njegovoj kancelariji i moli ga da mu preda njegove dokumente. Ovaj mu ih daje, ali mu ne može dati originalne dokumente, jer su oni odavno nestali u raljama birokracije. Među dokumentima je bila i potvrda primitka revolucionarne kase, koju je pukovnik predao Aurelijanu Buendiji (on je jedan od glavnih likova u romanu "Sto godina samoće").

Priča se lagano vuče i nije na razini prethodnih poglavlja, ali je još uvijek sjajno - str. 34 - 47, ocjena 8.5

SANTIS, Pablo De - "Fakultet" ("Filosofia y letras") (2)

Top-lista

1. dio

1.2. Kripta

Naš junak spašava knjige na institutu, koje su nastradale od prokišnjavanja. Na institut dolazi i profesor Conde - o njemu doznajemo da je bio violinist, ali je bio izbačen iz orkestra zbog navodnog sudjelovanja u pobuni protiv dirigenta, nakon čega više nije nigdje mogao dobiti namještenje. Doznajemo da je Esteban preselio u vlastiti apartman, zbog čega njegovu mati muče noćne more. Conde poziva Estebana na razgovor u Kriptu, sobu od koje samo on ima ključ. Kripta je oronula kao i ostatak instituta - soba se ljušti sa zidova, vlaga je posvuda. Conde se raspituje kako Esteban napreduje s doktorskim radom. Ovaj mu govori čime se bavi u svom radu, a Conde smatra da je Esteban izabrao pogrešnu temu i da se treba baviti prominentnim piscima, o kojima se uvijek nešto novo može napisati. Nakon toga spominje da se on bavi radom Homera Brocce. Esteban spominje kako je na institutu bila Selva Granados, kako je rekla da je profesorova poznanica i da se i ona bavi Homerom Broccom. Conde govori Estebanu da je Selva Granados obična luda, koja mu pokušava preoteti njegova istraživanja. O Brocci govori kako je izdao pet knjiga u vlastitom izdanju, od kojih više ne postoje nikakvi primjerci niti originalni rukopisi, baš kao što se i Brocci gubi svaki trag. Na institutu su bili primjerci dvaju Broccinih romana, ali su oni ukradeni. Conde Estebanu nudi posao - obradu materijala jedine Broccine pripovjetke "Supstitucije". Estebanu treba novac, između ostalog, i zbog selidbe u vlastiti stan, pa je zainteresiran za Condeovu ponudu. Kratko nakon toga, Conde odlazi, a Esteban pred vratima nalazi primjerak brošure u kojoj se Conde optužuje za nestanak Broccinih knjiga s Instituta. Autor članka je Selva Granados.

Radnja dobija sve više nijansi i boja, interesantna je kombinacija realne priče i misterioznih detalja. Sve u svemu, knjiga je sve bolja i bolja - str. 21 - 26, ocjena - 7.6.

Nastavak, 3. dio

ESHIL - "Perzijanci" (1)

Top-lista

Eshil je nastariji od trojice klasičnih grčkih dramatičara. "Perzijanci" su prvi put izvedeni 472. god. pr. n. e. i jedna je od rijetkih drama koja svoju tematiku ne uzima iz uobičajenih mitoloških tematskih krugova, već je nalazi u povjesnim događanjima.

Uvod (stihovi 1 - 157)

Vođa kora nam daje opis situacije - kor čine stražari u poodmaklim godinama, koji se nalaze u Susi, gdje čuvaju grad i carsko blago. Sva preostala vojska je krenula u rat protiv Grčke. Uz Perzijance, tu su i Egipćani. Nakon toga, korovođa navodi imena vojničkih vođa. Od saveznika, tu su i Liđani i Sarđani, čuveni po svojim bojnim kolima sa četveropregom. Na Grčku napada vojska morem i kopnom, ima tu i konjice i pješadije. Uvod se završava ulaskom Atose, majke Kserksesove.

Uvod je sasvim OK, ništa posebno - stihovi 1 - 157, ocjena 7.3.

1. epizoda

2. pojava (158 - 247)

Atosa je zabrinuta za svoga sina Kserksesa - sanjala je san, u kome je vidjela dvije mlade žene, jednu u grčkoj, drugu u perzijskoj odori. Njih dvije su se svađale, ali ih Kserkses pomiruje i upriježe u jaram. Jedna pristaje, vuče jaram, a druga odbija i kida ga, zbog čega Kserkses pada s kola. Korovođa savjetuje Atosi da daruje bogovima, kako bi se oni smilovali i odvratili zlu sudbinu. Atosa se raspituje o Grcima i Ateni, korovođa joj govori da oni nemaju gospodara, već da su slobodni. Scena završava dolaskom glasnika.

Čovjek se ne može oteti utisku da je ova drama - uz sve dužno poštovanje prema najstarijem poznatom dramatičaru - poprilično statična i monotona, barem ukoliko je se čita. Stihovi 158 - 247, ocjena - 7.1.

LALIĆ, Mihailo - "Lelejska gora" (1)

Top-lista

"Lelejska gora" je četvrti i najpoznatiji roman crnogorskog pisca Mihaila Lalića, objavljen 1957. godine.

1. 1. Magla

Roman je pisan u prvom licu - naš junak se zove Lado, roman se dešava tokom Drugog svjetskog rata i on se, s još dvojicom ratnih drugova, Vasiljom i Ivanom Vidrićem, potuca negdje po crnogorskim planinama. Oko njih je magla i on ne zna gdje se nalaze, a i ne želi to da zna. Magla ga isprva potiče na sanjarenje, ali taj san ubrzo postaje realan, i on sebe vidi onakvog kakav jest - bradat, ušljiv, kost i koža. Muči ga i šuga, a zakrpa na hlačama ga iritira i pušta čudne zvukove, kao da se netko šulja, pa je on trga. Sjeća se Anje, koja ju je zašila. Nakon toga se kači s Vasiljem, obojica su na kraju sa živcima. Ivan ih ušutkuje, ali se tada obojica okome na njega, što je on zapravo i htio. Smrkava se, oni zastaju, pale vatru i uživaju u njoj. Negdje u blizini ugledaju zeca, Vasilj puca na zeca, ali promašuje. Zbog pucnja moraju ugasiti vatru i krenuti dalje, pošto se boje da ih je netko mogao čuti. Ivan želi da sačekaju dok se digne magla, kako bi znali gdje se nalaze, ali Vasilj ne može mirovati. Na putu, međutim, nalaze Ladovu zakrpu, koju je on strago sa hlača, i postaje im jasno da se vrte u krug. Zbog toga odlučuju prestati s maršom i spremiti se za prenoćenje. Magla je i dalje svuda oko njih.

Roman nema neki izraziti uvod, odmah na prvoj stranici smo usred radnje. Tu su i prvi zapleti i konflikti. Sve u svemu, početak obećava. Str. 11 - 20, ocjena - 7.7.

BULGAKOV, Mihail Afanasijevič - "Majstor i Margarita" ("Мастер и Маргарита") (2)

Top-lista

1. dio

2. poglavlje

Profesor priča priču o suđenju Isusu - njega izvode pred Poncija Pilata, prokuratora Judeje. Ovome nije ni do čega, pošto ga muči jaka migrena. Kad je Isus izveden pred njega, on ga pita da li je pozivao ljude na rušenje hrama. Međutim, prije ispitivanja, Isusu jedan grmalj od centuriona objašnjava kako se treba obraćati prokuratoru, a da bi mu to dobro usjekao u pamćenje, lagano ga je opleo bičem. Isus nakon toga odgovara na osnovna pitanja - zove se Ješua Ha-Nocri, rodom je iz Gamale, ne sjeća se svojih roditelja, bez stalnog mjesta boravka.

Na pitanje o pozivanju na rušenje hrama, odgovara kako je to mislio figurativno i kako su to ljudi krivo shvatili. Spominje i jednoga čovjeka, koji ga je neprestano pratio i sve što je on rekao zapisivao na pergament, ali potpuno izvrnuto. Riječ je o Levi Mateju, koji je nekad bio ubirač poreza, ali je, čuvši njegove riječi, odbacio novac i pošao s njim. Nakon toga, Ješua zapanjuje Poncija Pilata točnim opisom njegovih tegoba i daje mu savjete kako da popravi svoje zdravlje.

Nakon toga, Poncija Pilata zanima zašto Ješua za sve ljude misle da su dobri, a ovaj mu na to odgovara kako nema zlih ljudi, tek onih koje su okolnosti učinile takvima. Poncije sve više dolazi do zaključka kako je čovjek pred njim neobičan, ali nipošto opasan. Već je spreman pustiti ga na slobodu, ali tu je i optužba o poticanju bune protiv Rimljana. Za nju je svjedok Juda iz Kirijata, a Ješua potvrđuje kako mu je rekao da je svaka vlast nad ljudima nasilje (pa tako i cezarova). Time je sudbina Ješuina zapečaćena i Poncije Pilat mora potvrditi osudu.

Ipak, on poduzima još jedan pokušaj spašavanja, time što pokušava utjecati na predsjednika Sinedriona Josipa Kajfu. Sinedrion ima pravo, u čast praznika Pashe, pomilovati jednog osuđenika na smrt, i Poncije stavlja jasno do znanja Kajfi da bi njegov izbor trebao pasti na Ješuu. Ovaj, međutim, odgovara kako je njegov izbor pao na drugog osuđenika, na Bar-Rabbana. Poncije Pilat to shvaća kao ličnu uvredu i prijeti Kajfi osvetom, ali ovaj ostaje nepokolebljiv. Kao objašnjenje daje Ponciju zainteresiranost i fasciniranost mase Isusom, nakon čega se i Poncije Pilat umiruje i prihvaća njegovu odluku. Na kraju, osuđenike dovode pred Poncija Pilata, i ondje se potvrđuju smrtne presude, kao i pomilovanje za Bar-Rabbana. Osuđenici, vojska i rulja odlaze putem Ćelave gore, a Pilat ostaje sam u svojoj palači.

Izuzetno intrigantno poglavlje, koje se svakako može tumačiti na puno načina. Razmimoilaženja s biblijskom pričom su očigledna - izjavom da je ono što je Levi Matej pisao nebuloza, neposredno je rečeno to i za Bibliju; pitanje Isusovog porijekla je isto tako drugačije nego u Bibliji, čime otpada gomila mesijanskih proročanstava iz starog zavjeta, kojim kršćani legitimiraju Isusa kao pravog Mesiju; tu je i izostanak čuda, te Isusovo poricanje da ih je činio ili može činiti, kao i još dosta toga. To su manje-više (kako sam pročitao) talmudska učenja, i iz činjenice da ih u romanu iznosi lik, koji je personifikacija Đavola, je isto tako činjenica koju se može tumačiti na ovaj ili onaj način (na prvi pogled protiv njih, ali se ne treba zaboraviti da pisac u romanu o njemu i nema tako loše mišljenje i ne prikazuje ga u nekom lošem svjetlu). Sve u svemu, shvaćam da je ovo jedno od centralnih poglavlja romana, ali mi je ipak nekako strano u njemu i ostatak radnje mi se uvijek činio dosta zanimljiviji; str. 18 - 38, ocjena - 8.8.

Nastavak - 3. dio ...

Novosti iz velikog vrta - 2012-07-18

Tokom tjedna obišao sam i veliki vrt, gdje je trenutno puno zanimljivije negoli na balkonu, pošto ovdje biljke polako dozrijevaju i tu i tamo se nešto i nađe korisnoga.

Ovdje je berba za ovaj put - rukola i ono malo mahuna su izrasle iz mojih nasada, a luk i jabuke sam dobio trampom. Sve u svemu, nije puno, ali veseli ...

Bob jako dobro napreduje, polako počinje i cvjetati, pa se nadam da će uskoro i biti nekoga ploda.

Krumpir me je jako prijatno iznenadio - ovo ovdje nije izraslo iz sjemenskog krumpira, već iz onoga kupljenog za jelo, koji se je smežurao i proklijao. Ostaje da se vidi kako će priča završiti, ali zasada dobro izgleda ...

Mungo-grah sam već otpisao, ali ovaj jedan grm se je dobro održao i fino napreduje. Hoće li od njega biti nešto više od ove fotografije, ostaje da se vidi.

Rukola se - obzirom na vremenske prilike - drži dosta dobro, pa sam one bolje već i obrao. Pesto od rukole nije bio baš nešto naročito, ali kao salata je jako dobra. Lijevo na slici se vidi i rotkvica - i ona fino napreduje, gore sasvim solidno izgleda, ali se je korijen tek počeo razvijati, tako da će mu trebati još neka dva-tri tjedna.

Novosti iz malog vrta - 2012-07-21

Ovdje na balkonu je sezona velikog sađenja polako pri kraju, pošto je malo toga što se još vrijedi nasaditi, a da bi još i izraslo na vrijeme. Ipak, evo par slika aktualnih događanja:

Blitva je, čak i u cvijetnjaku, sasvim dobro uspjela. Listovi su sasvim dobro izrasli i mogu se podbrati, pa sam ih skupio za jednu dobru porciju.

Ove bundeve dolaze malo kasno i teško da će od njih biti nešto, čak i da se presade na veću površinu. Ipak, za arhivu evo fotografije.

Kelj je svakako jedno od najboljih iskustava ove prve vrtlarske sezone. Iako od ovih biljaka nisu izrasle glavice kao iz trgovine, lišće se uvijek može podbrati odozdo i od njih se može napraviti jako dobro varivo.

Mahune rastu jako brzo i nadam se da će još roditi, pošto su ostala još sigurno barem dva mjeseca toplijeg vremena. Ove ovdje su zasađene prije tri tjedna (početkom 7. mjeseca).

Ovo su sadnice mispele. To je mediteransko voće (ima ga u Puli skoro u svakom dvorištu) i ne znam kako će se ovdje držati, ali vrijedi pokušati, pa makar i u posudi. Ovima sadnicama je trebalo dosta dugo da izrastu iz sjemena (ako se ne varam, dobra dva mjeseca).

SÁBATO, Ernesto - "Tunel" (1)

Top-lista

Ernesto Sábato je jedan od najvećih argentinskih pisaca iz prvog razdoblja latinskoameričkog buma, kada se je ovaj region po prvi put našao u centru svjetske literarne pažnje. Napisao je tri romana, a "Tunel", napisan 1948. godine, prvi je u kronološkom nizu. Centralno njegovo djelo je roman "O junacima i grobovima". Roman čitam u srpskom prevodu, iz Radove edicije "Reč i misao."

1. poglavlje

U prvom poglavlju nam se glavni junak predstavlja imenom (roman je pisan u prvom licu) - ime mu je Juan Pablo Castel, slikar je i poznat po tome što je ubio Mariju Iribarne. Njegovo pričanje je mješavina pričanja fabule i razmišljanja o načelima - govori o zaboravu i zašto je on dobar i poželjan, o tome kako je za smrtnu kaznu i to pojašnjava anegdotom iz II svjetskog rata o pacovu, te kako mu je žao što nije, dok je još bio na slobodi, poubijao još nekoliko ljudi koji su to, po njegovom mišljenju, to i zaslužili.

Poglavlje je izuzetno kratko, tek nešto duže od jedne stranice, ali izuzetno intenzivno i koncentrirano. Str. 7, ocjena - 7.5.

2. poglavlje

Junak nam govori kako u romanu namjerava pričati o tome kako je ubio Mariju, te misli kako će većina čitatelja pomisliti kako mu je motiv taština. Taj motiv razrađuje dalje i utvrđuje kako nijedno ljudsko biće nije imuno na nju, pošto za njega postoji i taština skromnosti (štoviše, za njega je ta taština najgora od svih). Od ljudi i tako ne očekuje nešto dobro, a ne očekuje da ga razumiju. Jedina osoba, od koje je to mogao očekivati, bila je upravo Marija, osoba koju je ubio.

Polako se navikavam na ovu mješavinu eseja i priče, a najbolje je u svemu tome što to sve skupa djeluje uvjerljivo (iako je tu i tamo i pomalo melodramatično). Str. 8 - 9, ocjena - 7.7.

3. poglavlje

Pisac se sada vraća na početak priče i pripovjeda nam o tame kako se je upoznao s Marijom. Izlagao je jednu svoju sliku na salonu 1946. godine i tokom izložbe ugledao jednu mladu ženu kako je promatra, ali ne obraća pažnju, kao što su to radili svi drugi posjetioci, na glavni motiv, već neprestano posmatra sporedni motiv u uglu slike - usamljena plaža i žena koja gleda prema pučini. Kako je i njemu taj motiv bio bitan, on shvaća da je našao srodnu dušu, ali ne nalazi hrabrosti da joj priđe, zbog čega se kasnije kaje.

Kraj uvoda i početak fabule je fino utkano. Sigurno i neusiljeno vođenje radnje, knjigu je stvarno užitak čitati - str. 10, ocjena - 7.8.

QUENEAU, Raymond - "Zazie u metrou" ("Zazie dans le metro")

Top-lista

1. dio

3. poglavlje

Jutro je i Zazie se budi. Kako bi se osjećala kao kod kuće, Marceline joj stavlja u sobu lavor i kantu s vodom (djevojčica je ipak iz provincije). Zazie to baš ne oduševljava i ona odlučuje krenuti u istraživanje stana (mora to naslijepo, pošto je cijeli stan zamračen). Na svoje veliko zadovoljstvo, otkriva WC (i to engleski!) i odlučuje ondje provesti nekoliko minuta, kako bi organizirala svoj daljnji plan za dan u Parizu. Nakon toga, Zazie prelazi na realizaciju - napipava ulazna vrata stana i izlazi van, spremna da se baci u avanturu istraživanja velikoga grada.

Čim se je Zazie našla na ulici, spazio ju je Turandot iz svoja bistroa. Poprilično autoritativno joj prilazi i želi je odvesti nazad u stan, ali Zazie je tome više nego dorasla. Prvo diže dreku, a onda, kad je privukla dovoljno publike, počinje pričati kako joj je ovaj nepoznati čovjek prišao i traži od nje neke nepristojne stvari. Turandot se isprva samouvjereno brani, ali ubrzo mora uvidjeti da Zazie uvjerljivo igra svoju ulogu i da protiv njene priče svojim argumentima kod ljudi ne može računati na simpatije. Zbog toga koristi povoljan trenutak i bježi s ulice, jer mu se čini da bi ga rulja mogla i linčovati. Sav unezvjeren, Turandot odlazi u stan Gabriela i Marceline, gdje im priča svoju dogodovštinu. Nakon izvjesnog vremena, dolaze do zaključka da bi netko od njih trebao poći u potragu za klinkom. Nakon daljnje diskusije, odlučuju da je taj netko Gabriel, koji se s tom odlukom uopće ne slaže, pošto bi zapravo želio nazad u krevet. Ipak, moralni imperativ pobjeđuje sitni egoizam i Gabriel se oblači i silazi na ulicu. Ondje mu jedan susjed govori kako je klinka, nakon što se je otarasila Turandota, zbrisala u grad. Gabrielu je pun nos svega, pa se vraća u stan, kako bi odspavao još jednu rundu.

Nastavak romana je sve bolji i bolji, ovo poglavlje je stvarno urnebesno - str. 25 - 34, ocjena - 8.5.

Nastavak - 3. dio

BOLAÑO, Roberto - "2666"

Top-lista

Ovaj roman je objavljen posthumno 2005. godine. Piščeva je namjera bila da se roman objavi u pet knjiga, kako bi njegovoj djeci došlo više novca od prodaje (u to vrijeme je znao da će brzo umrijeti), ali su ona to odbila i dozvolila izdavačima da roman objave u jednoj knjizi. Knjiga je tako dugačka nekih 1100 stranica i time zasigurno jedan od najdužih romana u prodaji. Čitam ga u njemačkom prevodu.

1. dio

Na početku romana pratimo razvoj karijere četvero mladih ljudi, kojima je svima jedna stvar zajednička - svoje karijere duguju njemačkom piscu Bennu von Archimboldiju. Prvi od njih je Jean-Claude Pelletier, 19-godišnji mladić iz Pariza i student germanistike. Do prvoga romana Archimboldija dolazi slučajno - nakon što ga je pročitao, daje se u potragu za drugim djelima istoga autora, ali bez uspjeha. Za pisca nisu čuli ni profesori germanistike, i tek tokom nekoliko godina Jean-Claude uspjeva naći još nekoliko naslova. U mladenačkom žaru i u teškim uvjetima pariških tavana, Jean-Claude se baca na posao i prevodi jedan od romana autora. Nakon duže potrage za izdavačem, roman na kraju ipak biva objavljen i, zahvaljujući dobrim recenzijama, postaje hit kod publike i doživljava nekoliko izdanja. Pelletieru taj uspjeh romana donosi i profesorsko mjesto, i to sa samo 25 godina.

Slijedeći je Piero Marini, talijanski stručnjak za lik i djelo Benna von Archimboldija. U Italiji je situacija drugačija nego u Francuskoj - ovdje već postoji nekoliko prevoda djela njemačkog autora, ali ta izdanja nisu postigla nikakav uspjeh. Piero Morini započinje novi pokušaj i uspjeva promovirati piščeva djela u Italiji, a samim tim i pogurati vlastitu akademsku karijeru. Morini je, kako na kraju doznajemo, invalid i vezan je za kolica.

Manuel Espinoza je vodeći španjolski ekspert u disciplini "Benno von Archimboldi". On je zapravo želio postati pisac; kao mladić, pod pritiskom većine, čita Ernesta Jüngera, ali ubrzo shvaća da se čitava ta grupa okreće za pomodnim pojavama i, ovisno o dobu godine, prelazi iz jednog u drugi tabor. Dolaskom Ernsta Jüngera u Madrid i izbacivanjem Espinoze iz piščeve pratnje zbog toga što on ne govori njemački (po Espinozinom mišljenju, samo jeftini izgovor da ga se otkači), Espinoza pokapa svoje spisateljske amicije i smišlja nove planove - uči njemački, promovira lik i djelo Benna von Archimboldija u Španjolskoj.

Liz Norton je engleska ekspertica za B. v. A.-a. Za razliku od ostale trojice, ona nema njihovu željeznu volju. Do svoje prve Archimboldijeve knjige dolazi tako da joj je poklanja njen momak. Knjiga joj se dopada, ali je ne obara s nogu. S vremenom ga ipak počinje proučavati i objavljivati o njemu znanstvene članke.

Njih četvero se prvi put sastaju 1994. godine, na književnom kongresu u Bremenu. Neki od njih, naročito Pelletier i Espinoza, sastaju i sprijateljuju se i prije toga. Liz Norton se zadnja pridružuje grupi, i to baš na kongresu u Bremenu, tako što se svojim člankom i govorom na kongresu stavlja na njihovu stranu i donosi im pobjedu nad trojicom njemačkih stručnjaka.

Početak romana je vickast i, po meni, ruganje sa cijelim akademskim sistemom - od određenog trenutka sva se pažnja, naime, s onoga što ih povezuje, naime Archimboldija, skreće na njihove sitne oholosti i egoizme. Stvarno inteligentan tekst, koji pokazuje duboko piščevo poznavanje ljudske psihe. Str. 11 - 23, ocjena - 7.9.

MANN, Thomas - "Čarobni brijeg" ("Zauberberg")

Top-lista

Ovaj roman Thomasa Manna objavljen je 1924. godine i njegov je treći roman. Čitam ga u njemačkom originalu.

Predgovor

Predgovor je kratak, ali uvjerljiv i upečatljiv - zvuči poput uvoda u bajku, i u njemu nam pisac najavljuje priču iz jednoga davno prošloga vremena, za koju mu, da bi je ispričao, neće biti dosta ni sedam dana ni sedam mjeseci ... Stilski jako dobro, str. 9 - 10, ocjena - 8.3.

1 - 1

Hans Castorp putuje iz Hamburga, na sjeveru Njemačke, za Švicarsku, gdje će tri tjedna provesti u posjeti svome bratiću Joachimu, koji je ondje u jednom sanatoriju na liječenju. Na samom početku dobijamo popis prevoznih sredstava tokom putovanja - prvo vlakom, nakon toga brodom, zatim ponovno vlak, da bi na kraju, u švicarskim Alpama, Hans prešao u uskotračni vlak, koji ga dovozi do njegovoga cilja. Sve u svemu, dva dana puta, ali Hans je odlučan u tome da ne dopusti nikakvim vanjskim utiscima da utječu na njega i da ga promjene, kako za vrijeme puta, tako i za vrijeme boravka u sanatoriju. Sa sobom nosi svoju stručnu knjigu o parobrodima, on razmišlja o onome što je neposredno prethodilo njegovom putu (položeni ispiti), kao i ono što će slijediti po povratku (početak rada u jednoj hamburškoj firmi). Sam put ga, usprkos njegovim namjerama, ipak dira - uspinjanje na sve veću visinu ostavlja ga bez daha i donosi sa sobom strah, promjena smjera vožnje u vlaku, zbog ulaženja i izlaženja na perone kolodvora, remeti mu orijentaciju, dok dim lokomotive prlja njegovu krasnu monografiju o parobrodima, tako da ju je on prisiljen zatvoriti. Na svoj cilj dolazi oko osam naveče, vani je još uvijek dan, a njegov rođak Joachim Ziemßens dočekuje ga na stanici.

Njihov susret nije naoko jako srdačan. Kako su obojica sa sjevera, njihova prisnost u pogledu fizičkog kontakta ne ide daleko. Hansu Joachim izgleda izuzetno zdravo i zbog toga mi napominje da bi on mogao poći skupa s njim na put za tri tjedna, ali Joachim misli da će morati ostati u sanatoriju još nekih šest mjeseci. U sanatorij dolaze baš u vrijeme kad se napolju spušta noć. Hans primjećuje, na osnovu jedne Joachimove primjedbe, da je ovaj postao ciničan. Joachim mu nabraja neke od liječnika u sanatoriji - glavnog liječnika Behrensa (kirurg) i njegovog asistenta Krokowskog (specijalist za psiho-analizu, tada još u počecima. Hans i Joachim ubrzo dolaze u sanatorij.

Prvih nekoliko stranica je sjajno napisana proza, nakon toga malo slabije, ali još uvijek izuzetno dobro - str. 11 - 19, ocjena - 8.6.

KENNEDY TOOLE, John - "Zavjera glupanâ" ("A Confederacy of Dunces")

Top-lista

John Kennedy Toole je jedna od najtragičnijih figura svjetske književnosti. Kako za svoj prvi (i jedini) roman, nakon nekoliko godina traženja, nije mogao naći izdavača, ubio se je u 32. godini, 1969. godine. Roman je jedanaest godina kasnije (1980. godine) bio objavljen kod jednog malog izdavača i nedugo nakon toga postao kultni roman, a 1981. godine je Kennedy Toole za njega (posthumno) dobio i Pulitzerovu nagradu.

1.1

Moto romana (i njegov naslov) uzet je od Jonathana Swifta.

Junak romana, Ignatius J. Reilly, živi u New Orleansu i poprilično originalan lik po mnogim mjerilima - njegova debljina je kolosalna i donosi mu pri iole većim naporima opasnost od srčanog udara; njegova odjeća je priča za sebe - od zelene lovačke kape s uškama, preko karirane flanelske košulje, pa do hlača od debelog tvida - sve je podređeno praktičnosti. Pritom, doduše, estetski utisak poprilično trpi, ali u njegovim moralnim predodžbama je nova odjeća samo znak nedostatka bogobojaznosti i skromnosti.

Njegova odjeća dovodi i do zapleta na početku romana - Ignatius je u trgovačkom centru, obavio je svoje kupovine i sad čeka na svoju mati, kako bi se s njom odvezao kući, kad mu prilazi policajac i traži od njega isprave, pošto mu Ignatius u svojoj odjeći liči na skitnicu. Ignatius počinje dreku o maltretiranju od strane policije, i oko njih dvojice se počinje skupljati svjetina, od kojih je naročito aktivan jedan starac, koji se strastveno svađa s policajcem i brani Ignatiusa. Uskoro dolazi i Ignatiusova mati, i njih dvoje koriste gužvu i odlučuju zbrisati u trenutku kad je starac policajca nazvao komunistom i time zaokupio svu njegovu pažnju. Nakon nekoliko pretrčanih metara Ignatius ostaje bez daha i boji se da će ga strefiti srčani udar, pa mati i on svraćaju u obližnji buffet. Lokal je pust i njih dvoje naručuju po pivo. Ignaz po tko zna koji put pripovjeda majci priču o svome putovanju u Baton Rouge, gdje je išao zbog intervjua za posao, a vratio se s - po njegovim riječima - s trajnim duševnim poremećajima, nakon čega jednostavno nije u stanju otputovati bilo gdje iz New Orleansa.

Malo je romana koji od samoga početka, od prve rečenice (roman počinje opisom Ignatiusove odjeće i pojave) čitatelja nasmije i drži ga konstantno nasmijanog čitavih 15 stranica ovog prvog poglavlja. Zaista sjajna proza ... Str. 7 - 21, ocjena - 8.6.

Bob Marley & The Wailers - "Exodus"

Aktuelna top-lista

Komentari uz pojedine stvari se mogu naći niže u tekstu, ovaj put samo nove ocjene:

1. "Natural Mystic"- 3:31 - 8.0

2. "So Much Things to Say" - 3:08 - 7.0

3. "Guiltiness" – 3:20 - 7.5

4. "The Heathen" – 2:32 - 6.5

5. "Exodus" – 7:38 - 8.5

6. "Jamming" – 3:32 - 8.5

7. "Waiting in Vain" – 4:15 - 8.0

8. "Turn Your Lights Down Low" – 3:40 - 5.5

9. "Three Little Birds" - 3:01 - 9.0

10. "One Love/People Get Ready" – 2:50 - 8.5

Ocjena albuma - 7.70.

Top-lista

Ovo je jedan od klasičnih reggae-albuma iz 1977. godine:

1. "Natural Mystic"- 3:31 - lagani osnovni reggae-ritam, glas i solu-gitara se nadopunjuju, kasnije još malo puhači, jedan od reggae-klasika, ali ne od onih velikih - 8.5

2. "So Much Things to Say" - 3:08 - kao i prethodna stvar, samo su tu još ženski prateći vokali, a i pjevanje je kompleksnije i vuče na soliranje - 8.2

3. "Guiltiness" – 3:20 - genijalna ritam-sekcija, naročito bas, angažirani tekst - 8.3

4. "The Heathen" – 2:32 - vuče na rock, ali ne jako, tek nijansu čvršće od ostalih stvari - 8.1

5. "Exodus" – 7:38 - duga stvar, ali joj se to ne vidi, pošto je ritam gotovo hipnotički i uvijek malo varira. Stvar je izuzetno politički angažirana - 8.7

6. "Jamming" – 3:32 - stvar je bila veliki hit, nalazi se na svakom "best-of"-albumu, ali meni nije neka vrhunska stvar (iako je jako dobra) - 8.9

7. "Waiting in Vain" – 4:15 - i ovo je bio jedan od hitova s albuma, ali za moj ukus ima na ovom albumu sigurno nekoliko stvari koje su bolje od ove - 8.6

8. "Turn Your Lights Down Low" – 3:40 - najslabija stvar na albumu, nekako totalno predvidljiva - 7.8

9. "Three Little Birds" - 3:01 - ovo se ne spominje kao hit, ali mislim da je to svakako bio. Pjesma je poprilično slatkasta, ali je sjajna - 8.7.

10. "One Love/People Get Ready" – 2:50 - klasična stvar, među najboljim stvarima na albumu - 8.9

Ocjena albuma - 8.47.

Pesto

Evo i prvog kulinarskog posta na ovome blogu - ovoga vikenda se je konačno skupilo dosta bosiljka za branje da napravim jednu porciju pesta. Evo uz to i nekoliko slika s komentarima:

Bosiljak je počeo rasti i to punom parom - gotovo se svaki dan moglo vidjeti kako je grm sve veći i veći

Nakon što sam završio berbu za pesto, nije ostalo puno toga, ali se nadam da će biljke dalje rasti i da će uskoro biti lišća za slijedeću porciju. Trudio sam se obrati listove dolje, i na svakoj biljčici sam ostavio vrhove i nekoliko gornjih listova, kako bi mogle rasti dalje. Osim toga, time što sam počistio dolje, nadam se da biljke dolje imati zraka i neće oboljeti.

Ovo je berba za pesto - listovi su stvarno savršeni, a miris je isto tako fantastičan.

Ovo je gotovi pesto nakon što sam bosiljku dodao sjemenke pinole, parmezan i maslinovo ulje.

Ovo je nagrada za trud - gotovi pesto s fusilima (mislim da je to pravo tijesto za ovaj preljev, ali i to je nauka za sebe). Okus je sjajan, ali mislim da ću ubuduće stavljati više bosiljka, a manje ostalih sastojaka, pošto je sjemenke dosta teško naći, ulje čini pesto dosta masnim, a parmezan ima izuzetno dominantan okus, tako da se onaj željeni okus bosiljka uz njega gotovo i ne osjeća.

Talking Heads - "More Songs About Buildings And Food" (1978.)

Aktuelna top-lista

Ovaj album sam već preslušao, komentari pjesama mogu se naći niže u tekstu, pa zbog toga ovaj put samo ocjene:

1. "Thank You for Sending Me an Angel" - 2:11 - 7.5

2. "With Our Love" - 3:30 - 7.0

3. "The Good Thing" - 3:03 - 5.5

4. "Warning Sign" - 3:55 - 8.0

5. "The Girls Want to Be With the Girls" - 2:37 - 6.5

6. "Found a Job" - 5:00 - 8.5

7. "Artists Only" - 3:34 - 6.5

8. "I'm Not in Love" - 4:33 - 6.0

9. "Stay Hungry" - 2:39 - 6.5

10. "Take Me to the River" - 5:00 - 9.5

11. "The Big Country" - 5:30 - 8.0

Ocjena albuma - 7.23.


Top-lista

Drugi album američkog new-wave banda iz 1978. godine.

1. "Thank You for Sending Me an Angel" - 2:11 - gitare podsjećaju na country, ali neurotični glas je tu. Na allmusic je ova stvar stavljena među najbolje na albumu, ali meni ona to nije - 8.4

2. "With Our Love" - 3:30 - ovaj put funky-ritam, ali glas je konstanta u zvuku banda - 8.2

3. "The Good Thing" - 3:03 - japanski zvuk, slatkasto, vuče na pop ili kakav ljetni hit; svakako jedna od lošijih stvari na albumu - 7.6

4. "Warning Sign" - 3:55 - sjajan uvod s basom i bubnjevima, nakon toga ulaze gitare, jako dobra stvar, možda zbog neke moje predstave (ili predrasuda) o tome kako Talking Headsi trebaju zvučati - 8.5

5. "The Girls Want to Be With the Girls" - 2:37 - synt-zvuci dominiraju, opušteni ritam, slabija stvar - 8.0

6. "Found a Job" - 5:00 - u ovoj stvari nije samo glas neurotičan, već i čitav zvuk; dosta dobro - 8.4

7. "Artists Only" - 3:34 - sjajne gitare, klavijature kao u zvuku Doorsa; osrednja stvar - 8.0

8. "I'm Not in Love" - 4:33 - rastrzana, disharmonična pjesma, zvuči nakalemljeno i usiljeno - 7.8

9. "Stay Hungry" - 2:39 - gomila ponavljanja, ali gitare zvuče fino - funky-zvuk, vuče malo na psihodeliju - 8.1

10. "Take Me to the River" - 5:00 - klasika, sjajna stvar i jedan od njihovih najvećih hitova - 9.3

11. "The Big Country" - 5:30 - lijepa, melankolična stvar za kraj - uz glas Davida Byrnea to zvuči nemoguće, ali zaista je; svakako jedna od najboljih stvari - 8.5

Ocjena albuma - 8.25.

Novosti iz vrta - 2012-07-11

Slike su snimljene jučer, pa zato i naslov nosi jučerašnji datum. Sve raste strahovito brzo, iako nije baš optimalno, pošto je relativno hladno za ovo doba godine. A evo i novosti u detalju:

Paradajz raste brzo, pitanje je samo koliko će vremena imati da sazori. Do ove veličine trebalo mu je relativno dugo, a nadam se da će još neka dva mjeseca toplog vremena biti dosta i za pokoji plod ...

U prostor, koji je postao slobodan vađenjem mrkve, posadio sam najbolje sadnice paradajza, a bacio sam i malo sjemena blitve, čisto onako da popunim prostor. Nakon samo nekoliko dana su već izašli izdanci, a po pitanju blitve sam siguran da će biti i koristi, pošto se koristi lišće, za razliku od paradajza i paprike, gdje se mora zametnuti plod.

Ovo su sadnice brokule, kojima je ovo premijera u ovim pregledima (barem koliko se ja sjećam). Preživjele su moj odlazak na godišnji, a sada fino napreduju. Nadam se da ću ih uskoro moći presaditi u veliki vrt i da će tamo moći brzo napredovati.

Kineski kupus je izišao u rekordnom vremenu, za samo dva-tri dana. Ostavio sam im dovoljno prostora, pa se nadam da će moći dobro dalje napredovati. Od presađivanja su još daleko, svakako će morati još nekoliko tjedana ostati u rasadi. Prema kartici, ova sadnja je u idealno vrijeme, kao i većini drugih vrsta zelja.

Ovim biljkama je trebalo malo duže da izađu i narastu, a nije planirano ni presađivanje. Riječ je o miloduhu, jednoj začinskoj biljci fantastičnoga mirisa (ona daje Vegeti onaj specifični miris). Biljka je višegodišnja i planiram je držati u dvije-tri saksije.

McCULLERS, Carson - "Srce je usamljeni lovac" ("The Heart is a Lonely Hunter")

Top-lista

Carson McCullers je bila spisateljica s američkog Juga. Ovo je njen prvi roman, objavljen je 1940. godine i donio joj je popriličnu slavu. Osim njega, napisala je još nekoliko romana i jednu zbirku pripovjedaka. Nije mi poznato da postoji prevod na naš jezik, a roman čitam u njemačkom prevodu.

1. poglavlje

Spiros Antonopolos i John Singer su dva gluhonijema, koji stanuju zajedno u nekom gradu na američkom Jugu. Spiros je porijeklom Grk i radi kod svoga rođaka Charlesa Parkera (!) u prodavnici povrća, dok John radi u zlatari, gdje izrađuje srebrni nakit. Osim svoga posla, gotovo cijelo preostalo vrijeme provode zajedno - zajedno odlaze na posao, odmah nakon posla se nalaze i odlaze u svoj stan na večeru ili u kino. Potpuno su različitih naravi - Spiros je ekstrovertiran, dok je John povučen i više naklonjen intelektualnim aktivnostima (čitanje, šah).

Njihova situacija se, nakon deset godina zajedničkog života, mijenja kad Spiros postaje agresivan - počinje bez ikakvog razloga napadati ljude na ulici, a ulazi mu u naviku i krasti po dućanima. John ga izvlači iz zatvora i plaća sudske kazne za njega, sve dok ne ostane bez svoje ušteđevine. Uplašen da će on uskoro morati plaćati kazne za Spirosa, njegov rođak, vlasnik prodavnice povrća, sređuje da se Spirosa smjesti u ludnicu. Ostavši sam u zajedničkom stanu, John počinje patiti od nesanice i depresije. Njegovo se stanje poboljšava iseljenjem iz njihovog zajedničkog stana. Uskoro shvaća da su sva njegova sjećanja vezana za vrijeme koje je proveo sa Spirosom i da svoj život mora praktično početi iz početka.

Gotovo klasični stil pripovjedanja, bez nekih devijacija i iznenađenja, djeluje pomalo suhoparno - str. 5 - 14, ocjena - 7.1.

KHADRA, Yasmina - "Dvostruko bijelo" ("Double blanc") (2)

1. dio - Top-lista

2. poglavlje

U policijski komesarijat dolazi jedan kolos - radi se o Eweghu Seddigu, poznatom borcu, kome je dosta obučavanja regruta, već i sam želi sudjelovati u aktivnoj službi. Ewegh već prvoga dana polazi na teren s inspektorom Llobom i njegovim kolegom Linom. Prvo posjećuju Sida Alija, nekadašnjeg policajca, koji je sad vlasnik imbisa. On svojim bivšim kolegama govori kako nema nikakvih problema s islamistima. Nakon toga, Llob i njegove kolege dobijaju poziv iz centrale da dođu u kuću Ben Oude, u kojoj je počinjeno ubistvo. Dolaze na mjesto zločina, ali tamo je već inspektor Bliss, šefov ljubimac i zbog toga omražen kod Lloba i njegovih kolega. Ben Ouda je ubijen, nalaze ga u njegovim odajama odrubljene glava, čitava prostorija je puna krvi. Sama glava je u WC-školjki, a usto je i minirana. U kući nalaze preživjelog svjedoka, ljubavnika Ben Oude. To je Toufik Salem, mladić od devetnaest godina, koji se je po dolasku napadača, kojima je vrata otvorio sam Ben Ouda, sakrio u ormar. On policajcima daje iskaz - govori im kako su bila tri ili četiri napadača, kako su mučili Ben Oudu i tražili od njega da im da nekakvu disketu.

Frustrirani pripovjedački ton se i dalje nastavlja, ali je sada naglasak na zapletu, zbog čega je ovo poglavlje dosta bolje od prvoga - str. 15 - 24, ocjena - 7.4.

ILJF i PETROV - "Zlatno tele" (2)

1. dio - Top-lista

2. poglavlje

Bender poziva Balaganova na jelo, kako bi mu ovaj detaljno ispričao priču o organizaciji djece poručnika Šmidta, ali to je bilo lakše obećati negoli ispuniti. Nakon dužega lutanja, pri čemu su naša dva junaka obišli nekoliko radnji (pa tako i radnju koja prodaje limene table s natpisom "Zatvoreno" u svim varijantama), ipak nalaze restoran u kome mogu nešto pojesti, a Balaganov počinje s pričom - kako bi se spriječile situacije poput ove, u kojoj si "sinovi" poručnika Šmidta međusobno ugrožavaju posao i financijsku egzistenciju, u proljeće 1928. godine održana je konferencija djece poručnika Šmidta, na kojoj je trebalo doći do podjele teritorija u cilju maksimiranja dobiti. Na konferenciji je sudjelovalo 30 "sinova" i 4 "kćeri", a podjela je provedena kockom, pošto nije bilo moguće do dogovora doći sporazumom. Nezadovoljan dobijenim teritorijem, Panikovski je odmah rekao da ne priznaje odluke konferencije.

Nakon što je Balaganov završio priču, govori Ostap Bender o svojim planovima. On se ne želi baviti sitnim stvarima, već se osjeća pozvanim upustiti se u veliku avanturu. Njegov krajnji cilj je otići u Rio de Janeiro, a prije toga želi namaći milion. Za taj naum mu treba jedan milioner, koga bi mogao operušati, ali mu je jasno da njih u sovjetskom društvu baš i nema. Balaganov mu nato odgovara da jednoga poznaje - ime mu je Korejko i živi u Černomorsku. Na krilima novoga poleta, koji mu je donio Balaganov ovom novom informacijom, Benderov mozak počinje kombinirati ...

Tekst je malo izvještačen i teatralan, ali ima svakako dosta zajedljivih detalja koji ga čine jako zanimljivim - str. 28 - 44, ocjena - 7.4.

HAMILTON, Patrick - "Hangover Square" (2)

Top-lista

1. dio

4. poglavlje

Vlak nastavlja svoje put prema Londonu. Bone-u je nakratko pažnju privukla žena koja je ušla u njegov odjeljak, ali se njegove misli uskoro vraćaju Netti. Njemu je jasno da mu nedostaje ambicije, a i odlučnosti da joj se nametne. Prema njoj osjeća neku mješavinu ljubavi i mržnje. Društvo koje kruži oko nje mu se gadi, pa čak i on sam. U njemu su najvećim dijelom propaliteti i dangube, kojima se cijeli život vrti oko pijančevanja. On je u tome društvu već više od godinu dana i ne namjerava tražiti posao, pošto bi mu to onemogućilo da se viđa s Nettom. Od majke mu je ostalo još nešto ušteđevine, i njegov je plan da troši četiri funte tjedno, od čega su dvije funte rezervirane za alkohol i cigarete. Jedino pitanje koje njegovo društvo muči je pitanje hoće li biti rata - cijelo njegovo društvo je slavilo sporazum u Münchenu, a on se je zbog toga sramio.

Nakon maloga pada u prošlom poglavlju, radnja ponovno uzima zamah - str. 26 - 33, ocjena 7.6.

5. poglavlje

Vlak dolazi u London. Zbog gužve na stanici, Bone pada u paniku i želi što prije otići odande. Uzima taksi i odlazi u svoj hotel. Već u taksiju je ljut na samoga sebe zbog bespotrebnih troškova. Tek što je došao u svoj hotel, želi što prije otići u najbliži pub. Odlučuje ipak otići Netti. Dolazi k njoj, a otvara mu Peter.

Sjajna psihološka karakterizacija, fino napisano - str. 34 - 38, ocjena 7.7.

WOOLRICH, Cornell - "Crni anđeo" ("Black Angel")

Top-lista

Cornell Woolrich je, uz Raymonda Chandlera i Dashiella Hammetta, jedan od klasičnih američkih pisaca kriminalističkih romana iz 40-tih i 50-tih godina. Nekoliko njegovih romana je bilo predložak za klasike film-noira, pa tako i ovaj roman, ali kod Woolricha su ipak poznatije ekranizacije Françoisa Truffauta "Nevjesta je nosila crno" i Alfreda Hitchcocka "Prozor u dvorište". Roman je iz 1943. godine. Roman čitam u njemačkom prevodu.

1. poglavlje

Alberti Murray su 22 godine, 4 godine je u braku i osjeća kako se njen muž otuđuje od nje. Počinje time da je više ne zove "anđelom", što joj je bio prvi znak njegovog hlađenja. Alarmirana time, ona nalazi sve više i više dokaza da je on vara s drugom ženom - njegova odijela nestaju iz ormara, on izlazi s kolegom s posla u grad, a ovaj kasnije o tome ništa ne zna ... Uskoro doznaje i ime svoje rivalke - Mia Mercer. Mia je pjevačica u noćnom klubu. Alberta nalazi njenu sliku u novinama i izrezuje ju. Jednoga dana, Alberta nalazi spakovani kofer svoga muža i počinje paničariti, jer je uvjerena da ju je muž odlučio napustiti. Odlučuje se boriti za svoga muža i posjetiti svoju suparnicu. Doznaje njenu adresu i polazi ...

Iako početak romana vrvi klišejima, nit pripovjedanja je tečan i logičan - sasvim OK. Str. 5 - 14, ocjena - 7.0.

AMPUERO, Roberto - "Slučaj Neruda" ("El Caso Neruda")

Top-lista

1. poglavlje

Na početku romana upoznajemo našeg glavnog junaka - to je Cayetano Brulé, čileanski privatni detektiv kubanskog porijekla. Dan u koji počinje radnja romana je ljetni dan 2006. godine, mjesto radnje je Valparaiso, pomorski grad u Čileu, nedaleko od glavnog grada Santiaga. Cayetano je već više od trideset godina detektiv, zahvaljujući diplomi koju je dobio u Miamiju kad mu je bilo oko dvadeset godina.

Uz opis grada, koji je mješavina evropskog i južnoameričkog stila, pisac nam daje i presjek događaja koji su određivali sudbinu grada u zadnjih stotinjak godina - zemljotres iz 1906. godine prekinuo je duže razdoblje prosperiteta, izgradnje i rasta, a otvaranje Panamskog kanala 1914. godine je dalo smrtni udarac svim ambicijama grada da postane značajna pomorska luka i pretvorilo ga u zabačenu provinciju. Osim toga, tu su i sva previranja na nacionalnoj razini, koja su isto tako ostavila svoje tragove na gradu i Cayetanu - doba predsjednika Salvadora Allendea početkom 70-tih, doba kad je Cayetano došao u Čile i u Valparaisu upoznao svoju prvu ženu, vojni puč 1973. godine, nakon koga ju je izgubio, nakon što je ona pobjegla iz zemlje s novim ljubavnikom, a on ostao u Valparaisu.

Toga dana, 2006. godine, Cayetano je dobio poziv iz ugledne i moćne odvjetničke kancelarije Almagro, Ruggerio & Partner, koji žele naručiti njegove usluge. Na putu do njih, Cayetano zastaje u jednom kafiću i odlučuje uzeti sendvič za užinu. Na jelovniku kafića spazio je fotografiju Pabla Nerude, što ga u sjećanjima vraća u doba kad je počeo svoju detektivsku karijeru ...

Dio s lokalnim koloritom, kao i onaj s poviješću grada, sasvim su u redu i svakako bolji dio ovog poglavlja. Lošije je, nasuprot tome, vođenje priče - ona često tapka u mjestu, vrvi banalnostima, a najgori je prijelaz sa sadašnje radnje na radnju u prošlosti na kraju poglavlja, koji djeluje totalno iskonstruirano i nategnuto. Osim toga, nakon Antonija Skarmete i njegove zloupotrebe Nerude, ovo je već drugi poprilično dubiozni roman koji se koristi Nerudinim imenom, a da to jednostavno ne zaslužuje. Str. 11 - 20, ocjena 6.7.

ONETTI, Juan Carlos - "Strvoder" ("Juntacadáveres")

Top-lista

Juan Carlos Onetti jedan je od začetnika latinsko-američkog književnog buma i jedan od njegovih najutjecajnijih predstavnika. Ovaj roman je u originalu izdan 1964. godine, i jedan je od romana iz Onettijevog ciklusa o Santa Mariji, jednom izmišljenom gradiću na urugvajskoj strani Rio Plate, rijeke koja dijeli Urugvaj i Argentinu. Uz ovaj roman, u taj ciklus spadaju još romani "Brodogradilište" ("El astillero", prevedeno na srpski) i "Kratki život" ("La vida breve"). Ovaj roman nije preveden na naš jezik. Čitam ga u njemačkom prevodu.

1. poglavlje

U prvom, kratkom poglavlju (nepune tri stranice), pratimo "Strvodera", koji se zapravo zove Larsen, i jedan je od glavnih junaka Onettijevog ciklusa o Santa Mariji, na povratku u svoj grad. U njega se vraća vlakom i u pratnji tri prostitutke - u Santa Mariji, naime, namjerava otvoriti bordel. Duboko u sebi je rastrgan između želje za osvetom (razlog toj želji za osvetom još ne doznajemo) i straha od neuspjeha, koji pokušava, poput iskusnog pokeraša, sakriti od svoje okoline. Kratko prije dolaska, djevojke se sređuju za izlazak i ostavljanje prvog utiska u Santa Mariji. Larsen je pažljiv prema djevojkama i uvjerava ih, da će sve proći u najboljem redu, te da će one zaraditi lijep novac i biti u mogućnosti najveći dio toga uštedjeti. Doznajemo i da je djevojkama dao predujam, koji su one upotrebile za kupovinu raskošnih haljina.

Interesantna priča i interesantan način pripovjedanja, u kome, uz onu glavnu nit radnje, neprestano dolazi gomila činjenica koje se ne tiče one osnovne radnje, već daju informacije o raznoraznim sporednim stvarima. Na nekim mjestima je to teško pohvatati i razlučiti činjenice i staviti ih na pravo mjesto, tako da je čitanje poprilično zahtjevno. Str. 7 - 9, ocjena - 7.4.

2. poglavlje

U ovom poglavlju se perspektiva pripovjedača mijenja - prvo poglavlje bilo je pisano u trećem licu, dok je ovo pisano u prvome. Pisano je iz perspektive jednog mladića (to možemo indirektno zaključiti) po imenu Jorge, koji se, zajedno sa svojim drugom Titom, nalazi u blizini željezničke stanice u trenutku dolaska vlaka kojim su doputovali Larsen i njegove djevojke. Doznajemo da je Larsen radio kao knjigovođa u novinama Jorgeovog oca. Za dolazak Larsena i njegovu "poslovnu ideju" grad već zna i namjerava ga ignorirati, što na početku sasvim dobro uspjeva - grad je pust, na ulicama nema gotovo nikoga, a i prozori su zamračeni, što Larsenu baš ne paše, ali on svoje razočarenje prikriva u maniri iskusnog pokeraša. Tito i Jorge prate Larsena i djevojke od silaska s vlaka do ulaska u taksi ...

I ovdje imamo kompleksni stil pisanja, u kome osnovna radnja uvijek iznova biva nadopunjena činjenicama koje proširuju sliku, ali otežava čitanje, jer čitatelj stalno ima osjećaj da je dobio jedan dio slagalice, ali ne zna kad će mu taj dio zatrebati. Str. 10 - 14, ocjena - 7.6.

Novosti iz velikog vrta - 2012-07-05

Prije nekoliko dana bio sam i u velikom vrtu. I ovdje je bilo gubitaka, ali ne zbog suše, već više od puževa, koji su se okomili posebno na papriku. Osim toga, ni eksperiment s mungo-grahom nije nešto uspio. Krenulo je dobro, klice su se razvile, rasada je fino krenula, a onda je negdje, kako izgleda, zapelo. U čemu je točno problem, zaista ne bih znao reći, ali očito je da biljci nešto ne odgovara ili nedostaje. A sad na dobre vijesti:

Rukola (dolje, 2 reda) i rotkvica (gore, 2 reda) dosta dobro napreduju. Rotkvica bi uskoro trebala biti i gotova, a rukoli trebaju još neka dva tjedna. Rukola je, izgleda, malo pregusto zasađena, pošto su biljke na krajevima dosta veće od onih u sredini.

Bob je sjajno izrastao, kako je bilo i za očekivati, problem je jedino u tome da mu nigdje ne vidim nikakvog zametka ili ploda. Nadam se da će se i to uskoro pokazati ... I biljke u cvijetnjaku su dobro uznapredovale, ali su tokom moga ljetovanja ipak dobile sunčanicu i izgubile pokoji list.

Krumpir je, obzirom na to kako je tekla cijela priča oko njega, jedno od najljepših iznenađenja - od kupljenog krumpira, koji mi je u stanu duže vremena stajao i nije više bio za jelo, pošto se je potpuno sasušio, svugdje izrastaju nove mladice. Probao sam s tim na nekoliko mjesta i svugdje je uspjelo, tako da je to definitivno vrijedno ponovno pokušati.

Niska mahuna je i ovdje jako dobro uznapredovala. Za razliku od biljaka kod kuće, ovdje još ne vidim zametaka ni malih plodova, kao što je to slučaj kod kuće, iako je ova biljka veća od onih u posudama. Nadam se, ipak, da će to još doći.

Paradajz se zasada dobro drži, ali ne napreduje onako kako sam to bio očekivao. Paprika (na slici otraga) je pošla puno gore - veliki dio njih su pojeli puževi, tako da ću tamo morati posaditi nešto drugo.

Novosti iz malog vrta - 2012-07-08

Kako sam krajem 6. mjeseca bio na ljetovanju, za to vrijeme nije bilo novosti iz vrta. Nije ih bilo ni nakon toga ovih nekoliko dana, iz jednostavnog razloga - moja odsutnost i nezalijevanje s jedne, a nekoliko vrelih dana s druge strane su odnijeli svoj danak i poveći dio onoga što je raslo u posudicama je nastradalo. Ipak, nakon sedam dana ipak se je uspjelo skupiti nekoliko dobrih vijesti za ovo javljanje:

Krastavci su, za divno čudo, preživjeli sušu i vrućinu, i za nagradu su preseljeni u veliki betonski cvijetnjak. U slijedećih nekoliko dana će se morati adaptirati na novo okruženje i ponovno krenuti s rastom. Kako je zemlja dosta bogata kompostom, trebali bi imati dobre uvjete za rast.

Mahune su naizgled dobro pregurale sušu, što je bilo i za očekivati, budući da su već prije poprilično uzrasle. Na njima se već nalaze i prvi zametnuti plodovi, ali tek pokoji na svakom struku. Nadam se da će ih doći više u slijedećim danima ...

Mrkva me je koštala dosta živaca i - kako se vidi iz priloženog - nije puno toga uzvratila. Bila je pregusto posađena, što je dovelo do malih plodova, a osim toga, blokirala mi je dugo vremena skoro cijeli cvijetnjak. Naučena lekcija - saditi mrkvu na otvorenom i puno rijeđe. Kartice su ogromne i mogu biti dovoljne za popriličnu površinu.

Paradajz je fino izrastao i sadnice su dosta dobre, a neke od njih sam preselio da iskoriste prostor koji sam dobio vađenjem mrkve. Ono što me oko paradajza brine, to je da li će se na njemu stići formirati plodovi, budući da sam kasno počeo s pravljenjem rasade. Kako ostaje još više od dva mjeseca ljeta, optimističan sam po tom pitanju.

Žitu bih, za razliku od mrkve, mogao dati dobru ocjenu. Uzima malo prostora, skoro sigurno uspjeva, a i prinos je sasvim u redu. Osim toga, ako se čovjek pobrine za to u pravo vrijeme, sjeme je lako nabaviti skoro na svakoj njivi. Za iduću godinu, međutim, gledaću ipak da pronađem slobodnu površinu na otvorenom za to, pošto sad već imam poprilično sjemena i njegovo zasijavanje bi uzelo puno više prostora negoli do sada. Ono što je bitno napomenuti, a na slici se ne vidi, to je činjenica da žito dolazi prilično neujednačeno - pojedini klasovi, koji su bili postrani i imali više prostora, već su sazreli, dok je ostatak, skupljen u sredini, još poprilično zelen.

SELIMOVIĆ, Meša - "Derviš i smrt"

Top-lista

Jedan od klasika naše poslijeratne književnosti, a u opusu Meše Selimovića, uz "Tvrđavu", njegovo najbolje djelo.


1. poglavlje

Glavni lik, Ahmed Nurudin, na početku romana nas upoznaje sa sobom i daje nam uvid u svoj unutrašnji duhovni svijet - on je šejh tekije (predstojnik islamskog derviškog samostana) u osmanlijskoj Bosni, u četrdesetim je godinama, i taj položaj u tekiji vidi kao svoje najveće životno dostignuće. Tekija je za njega, ponajviše njegovom zaslugom, bedem vjere, spreman odoljeti svakom iskušenju. U sadašnjoj zgradi tekije, prije no što je bila poklonjena derviškom redu, bio je smješten harem bogatog trgovca.

Po pitanju unutrašnjeg duhovnog stanja Ahmeda Nurudina, doznajemo da je počeo pisati dnevnik (to je zapravo ovaj roman) kako bi preispitao samoga sebe. Osjeća u sebi izvjesnu buntovnost, koju si kao čovjek od vjere ne može dopustiti, i tu buntovnost pokušava ukrotiti brojnim citatima koji pozivaju na pokornost i konformizam sa sistemom. Poglavlje završava u svitanje, kada Ahmed Nurudin prestaje s pisanjem dnevnika.

Jak početak romana, dosta teška, introvertirana proza. Ono što upada u oči, to je činjenica da su sva razmišljanja glavnog junaka poprilično uopćena i bez fokusa na neke konkretne situacije i okolnosti. Str. 9 - 13, ocjena - 8.3.