Top-lista
Juan Carlos Onetti jedan je od začetnika latinsko-američkog književnog buma i jedan od njegovih najutjecajnijih predstavnika. Ovaj roman je u originalu izdan 1964. godine, i jedan je od romana iz Onettijevog ciklusa o Santa Mariji, jednom izmišljenom gradiću na urugvajskoj strani Rio Plate, rijeke koja dijeli Urugvaj i Argentinu. Uz ovaj roman, u taj ciklus spadaju još romani "Brodogradilište" ("El astillero", prevedeno na srpski) i "Kratki život" ("La vida breve"). Ovaj roman nije preveden na naš jezik. Čitam ga u njemačkom prevodu.
1. poglavlje
U prvom, kratkom poglavlju (nepune tri stranice), pratimo "Strvodera", koji se zapravo zove Larsen, i jedan je od glavnih junaka Onettijevog ciklusa o Santa Mariji, na povratku u svoj grad. U njega se vraća vlakom i u pratnji tri prostitutke - u Santa Mariji, naime, namjerava otvoriti bordel. Duboko u sebi je rastrgan između želje za osvetom (razlog toj želji za osvetom još ne doznajemo) i straha od neuspjeha, koji pokušava, poput iskusnog pokeraša, sakriti od svoje okoline. Kratko prije dolaska, djevojke se sređuju za izlazak i ostavljanje prvog utiska u Santa Mariji. Larsen je pažljiv prema djevojkama i uvjerava ih, da će sve proći u najboljem redu, te da će one zaraditi lijep novac i biti u mogućnosti najveći dio toga uštedjeti. Doznajemo i da je djevojkama dao predujam, koji su one upotrebile za kupovinu raskošnih haljina.
Interesantna priča i interesantan način pripovjedanja, u kome, uz onu glavnu nit radnje, neprestano dolazi gomila činjenica koje se ne tiče one osnovne radnje, već daju informacije o raznoraznim sporednim stvarima. Na nekim mjestima je to teško pohvatati i razlučiti činjenice i staviti ih na pravo mjesto, tako da je čitanje poprilično zahtjevno. Str. 7 - 9, ocjena - 7.4.
2. poglavlje
U ovom poglavlju se perspektiva pripovjedača mijenja - prvo poglavlje bilo je pisano u trećem licu, dok je ovo pisano u prvome. Pisano je iz perspektive jednog mladića (to možemo indirektno zaključiti) po imenu Jorge, koji se, zajedno sa svojim drugom Titom, nalazi u blizini željezničke stanice u trenutku dolaska vlaka kojim su doputovali Larsen i njegove djevojke. Doznajemo da je Larsen radio kao knjigovođa u novinama Jorgeovog oca. Za dolazak Larsena i njegovu "poslovnu ideju" grad već zna i namjerava ga ignorirati, što na početku sasvim dobro uspjeva - grad je pust, na ulicama nema gotovo nikoga, a i prozori su zamračeni, što Larsenu baš ne paše, ali on svoje razočarenje prikriva u maniri iskusnog pokeraša. Tito i Jorge prate Larsena i djevojke od silaska s vlaka do ulaska u taksi ...
I ovdje imamo kompleksni stil pisanja, u kome osnovna radnja uvijek iznova biva nadopunjena činjenicama koje proširuju sliku, ali otežava čitanje, jer čitatelj stalno ima osjećaj da je dobio jedan dio slagalice, ali ne zna kad će mu taj dio zatrebati. Str. 10 - 14, ocjena - 7.6.
Nema komentara:
Objavi komentar