Top-lista
Prethodni dio
Morini, zbog toga, osim samoga prevoda, šalje u vatru i nekoliko popratnih članakao Archimboldiju, koji naknadno od pisca stvaraju miljenika talijanske čitalačke publike, a Moriniju do 1991. gidne donose mjesto profesora njemačke literature u Torinu. Moriniju je u to vrijeme dijagnosticirana multipla skleroza, koja ga je zauvjek vezala za invalidska kolica.
Manuel Espinoza je Španjolac i treći u ovom ekskluzivnom krugu vatrenih archimboldijanaca. Espinozine muke na putu nalaženja svoga poslanja bile su daleko veće negoli kod prve dvojice junaka. Njemački nije govorio niti studirao njemačku književnost, a nije ga zanimalo ni prevođenje, već je sanjao o tome da postane pisac. Neko vrijeme se je kretao u krugovima obožavatelja Ernsta Jüngera, ali s njima raskida kad mu ovi, zbog toga što ne govori njemački, ne dozvoljavaju da bude u piščevoj pratnji tokom njegove posjete Madridu. Espinoza dolazi do spoznaje da nikad neće postati veliki pisac i posvećuje se studijima, a 1990. promovira s radom o Archimboldiju.
Četvrta, i posljednja, članica ovog ekskluzivnog kruga je Liz Norton, koja se u jednom pogledu razlikuje od ostale trojice - njoj nedostaje željezna volja da svoje planove sprovede u djelo.
I dalje izuzetno zabavan tekst, naročito dio o Manuelu Espinozi, koji pomalo podsjeća na "Divlje detektive". Ocjena - 7.9.
Nastavak
Nema komentara:
Objavi komentar