Nešto kao dnevnik ...

Prošle nedjelje popodne me je tresnula gadna prehlada; mrcvario sam se do srijede u podne, a onda mi je puk'o film. pa sam otišao liječniku. Ovaj mi je odmah prepisao antibiotike i napisao mi bolovanje do kraja sedmice. Do sada sam ono najgore pregrmio, već ide bolje, pa evo da se bacim i na nešto poput pisanja dnevnika.

Imajući više od četiri dana u komadu, računao sam kako i koliko ću uspjeti napraviti - bilo ovdje, bilo kojegdje drugdje. Ovdje nije ispalo baš puno, a inače nije bilo loše, pa o tome nekoliko riječi.

Osnovni problem mi je nekako bila televizija. Pisanje, bez obzira o čemu se piše, zahtjeva određeni mir i red u glavi; televizija, koliko god čovjek izbjegavao kojekakvo smeće, stalno nudi poticaje, informacije, koje onu prvobitnu namjeru pisanja neprestano sabotiraju. I zbog toga sad sam konzekventno, iako je na 3sat-u bila zanimljiva emisija, isključio TV i krenuo s pisanjem.

Ako ćemo pravo, TV je ovdje (Njemačka) preplavljena smećem, ali se svakako može naći dovoljno toga što ne spada u tu kategoriju (uz malo napora, naravno). Postoje TV-kanali s emisijama o kulturi, dokumentacijama, koncertima, zanimljivim serijama i mnogo čim drugim.

Informativni program se trudi biti objektivan, ali, ukoliko bi čovjek samo na njima crpio svoje informacije, bio bi poprilično jednostrano obavješten. Na svu sreću, postoje toliki drugi mediji, da je čovjek svakako u stanju stvoriti sebi neku koliko-toliko objektivnu sliku o svijetu u kome živi.

Dobar dio vremena u ova zadnja dva dana otišao mi je i na gledanje raznoraznih emisija koje bi se mogle svrstati u kategoriju "teorije zavjere". Bila je tu jedna interesantna kritička emisija o Obami, koja točku po točku razmatra njegova obećanja prije dolaska na vlast i ono što je od toga bilo poslije (naime, apsolutno ništa). Vidjeti to, vidjeti kako i u SAD-u ima puno ljudi kojima se ne sviđa u kome se smjeru opća situacija razvija, bilo je poprilično poučno - ako ni za što drugo, a ono zbog pouke kako ništa i nikoga ne treba paušalno prozivati i osuđivati, jer se vrlo brzo može pokazati da nisi u pravu.

Bilo je danas i dosta frke u Ukrajini - sva ona fertutma oko Julije i nekoliko eksplozija u Dnjepropetrovsku, u kojima je ozlijeđeno tridesetak ljudi. Ono što mi je vickasto u cijeloj priči oko Julije, posebno u diskusiji na "Spiegelovom" forumu - upravo ono nad čim se njemački političari zgražaju i navode kao dokaz nedostatka demokracije u Ukrajini, naime, sudski proces protiv Julije Timoščenko (kojoj se sudi zbog korupcije i nanošenja štete državi, dakle nešto opipljivo), mnogi forumaši iz Njemačke priželjkuju i očekuju da se desi i njihovim političarima, jer je svakome normalnom jasno da je kandidata više nego dovoljno. Toliko o perspektivama.

Svijet oko nas - 1. Uvod

Evo jedne teme o kojoj svi osjećamo da bi trebali nešto reći, pošto se svih nas tiče, ali smo nakon nekoga vremena jednostavno toliko frustrirani i razočarani, da dižemo ruke od toga, što je, po mome mišljenju, ono najgore što čovjek može učiniti.

Riječ je, naravno, o politici. Riječ je o tome koliko znamo o svijetu oko nas, koliko smo svjesni svega toga, koliko smo o tome informirani i koliku važnost pridajemo svojoj informiranosti i koliko činimo u tome pogledu.

Sve filozofiranje i uvodi ovdje ne pomažu mnogo, inače ću i sam sebi početi zvučati kao političar, i zato jedan primjer - povodom trke F1 ovoga vikenda u Bahrainu, njemački "Spiegel" je u svome online-izdanju (napokon) donio članak o stanju u toj zemlji. Članak iznosi činjenice, po mom mišljenju poprilično korektno, što je u redu i poprilični pomak u odnosu na ono što je dosad bilo prešućivano, a to je činjenica da se ondje odigrava isto previranje kao i u mnogim drugim arapskim zemljama, samo se o tome manje piše negoli o, recimo, Siriji ili svojevremeno Libiji (o tome što se sada tamo dešava nema, naravno, više ni riječi).

Ono što mi je u svemu tome najviše upalo u oči i iritiralo me, bio je jedan komentar u forumu, u kome jedan član diskutant - uz, kako on navodi - sav dužni respekt prema demonstrantima i njihovom pravu na demonstracije - ne razumije što oni rade i zašto ne protestiraju preostalo vrijeme, već to rade samo onda kad je fokus strane javnosti uperen na Bahrain. Mislim da je svako komentar suvišan.

Komentar (na njemačkom)

Druga stvar, koja mi ovdje u Njemačkoj upada u oči, je poprilično jako filtriranje svega i svačega. Da to nije posvuda tako, uvjerio sam se jučer, kad sam na 3sat-u (bio je to zapravo prijenos austrijskih vijesti) vidio reportažu o stanju zdravstva u SAD-u. Reporteri su bili negdje u Tennessee-ju, gdje su pokazali kako ljudi, koji nemaju zdravstveno osiguranje, mogu doći do liječničkog pregleda.

Sve se dešava na nekom ogromnom kompleksu, gdje se inače voze auto-utrke. Nekoliko hiljada auta su vani na parkiralištu, i tamo prenoćuju, da bi slijedećeg dana (ali samo ako dođu na red, tj. ukoliko su došli dovoljno rano i dobili broj) ušli u kompleks trkališta i obavili svoj liječnički pregled. I tu je, zapravo, riječ o nekoj dobrotvornoj inicijativi, a njen začetnik je rekao da je pri osnivanju te udruge namjera bila ići u zemlje trećeg svijeta, ali da je potreba u SAD-u tolika, da taj svoj primarni cilj nisu u stanju ispuniti.

Sve u svemu, čini mi se da bi se o ovome moglo još puno toga pisati - bitno je početi ...