S vremena na vrijeme osjetim potrebu da progovorim o nekim "bitnim" stvarima, o nekim velikim stvarima, ali u većini takvih slučajeva postupim kao Crnogorac kad poželi nešto raditi - šjednem i sačêkam da me prôđe. Sad, međutim, s aktuelnim povodom, više mi se dana mota par misli po glavi i čini mi se, koliko god čekao, da mi neće izvjetriti iz glave, već se u njoj talože i pritišću ...
Ono što mi se vrti po glavi je pitanje izbora i koliko ga još zapravo imamo. Da li je politički izbor između dvije opcije zaista neki izbor ili samo privid izbora? Prateći američke izbore, dolazim nekako do spoznaje da izbor baš i nije veliki - ljudi tamo mogu birati između između jedne opcije, koja u ove četiri godine nije ispunila gotovo ništa od onoga što je obećavala, te one druge, koja je u svakom moralnom i etičkom pogledu prekardašila s otvorenom pljačkom i dovela tu bogatu državu do ruba bankrota. Nešto između (teško mi je, zapravo, i zamisliti da bi se netko mogao ugurati "između" dviju velikih stranaka po svome programu, toliko mi se čine blizu jedna drugoj) ili na jednoj ili drugoj strani i ne postoji, jer svaki glas dan nekome od preostalih kandidata je, kako je to u kampanjama velikih partija rečeno, je davanje glasa protivniku. Osim toga, tu su i pravila igre, po kojima "pobjednik uzima sve", pa za nešto više od ove dvije opcije mjesta i nema. Ali, dosta politike ...
Pogledajmo malo izbor koji nam se inače nudi - kod hrane, na primjer. Što se mene lično tiče, volio bih znati da li je povrće koje kupujem genetski manipulirano ili ne. Vic je, međutim, u tome da se ogromni novci daju za lobiranje i medijsko bombardiranje kako bi se to izbjeglo - a jedan od rezultata te kampanje je i ishod glasanja u Kaliforniji, u kome je većina glasala protiv takvog označavanja ...
I koja je pouka iz svega toga? Rezignacija mi se, bar za sada, ne čini prihvatljiva opcija. Za početak sam, na startu vikenda, odlučio ne uključiti TV i ne dati se bombardirati vakuumom koji dolazi iz njega, već sjesti i napisati par riječi. Nije puno, aliza početak nije loše. Odlučio sam bataliti igrice, iako mi u njima mrkva izraste za minutu, a u stvarnom životu joj za to treba dobra tri mjeseca. Nije lako, ali mi se moje mentalno zdravlje čini vrijedno toga ...
Prikazani su postovi s oznakom Dnevnik. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Dnevnik. Prikaži sve postove
petak, 9. studenoga 2012.
petak, 27. travnja 2012.
Nešto kao dnevnik ...
Prošle nedjelje popodne me je tresnula gadna prehlada; mrcvario sam se do srijede u podne, a onda mi je puk'o film. pa sam otišao liječniku. Ovaj mi je odmah prepisao antibiotike i napisao mi bolovanje do kraja sedmice. Do sada sam ono najgore pregrmio, već ide bolje, pa evo da se bacim i na nešto poput pisanja dnevnika.
Imajući više od četiri dana u komadu, računao sam kako i koliko ću uspjeti napraviti - bilo ovdje, bilo kojegdje drugdje. Ovdje nije ispalo baš puno, a inače nije bilo loše, pa o tome nekoliko riječi.
Osnovni problem mi je nekako bila televizija. Pisanje, bez obzira o čemu se piše, zahtjeva određeni mir i red u glavi; televizija, koliko god čovjek izbjegavao kojekakvo smeće, stalno nudi poticaje, informacije, koje onu prvobitnu namjeru pisanja neprestano sabotiraju. I zbog toga sad sam konzekventno, iako je na 3sat-u bila zanimljiva emisija, isključio TV i krenuo s pisanjem.
Ako ćemo pravo, TV je ovdje (Njemačka) preplavljena smećem, ali se svakako može naći dovoljno toga što ne spada u tu kategoriju (uz malo napora, naravno). Postoje TV-kanali s emisijama o kulturi, dokumentacijama, koncertima, zanimljivim serijama i mnogo čim drugim.
Informativni program se trudi biti objektivan, ali, ukoliko bi čovjek samo na njima crpio svoje informacije, bio bi poprilično jednostrano obavješten. Na svu sreću, postoje toliki drugi mediji, da je čovjek svakako u stanju stvoriti sebi neku koliko-toliko objektivnu sliku o svijetu u kome živi.
Dobar dio vremena u ova zadnja dva dana otišao mi je i na gledanje raznoraznih emisija koje bi se mogle svrstati u kategoriju "teorije zavjere". Bila je tu jedna interesantna kritička emisija o Obami, koja točku po točku razmatra njegova obećanja prije dolaska na vlast i ono što je od toga bilo poslije (naime, apsolutno ništa). Vidjeti to, vidjeti kako i u SAD-u ima puno ljudi kojima se ne sviđa u kome se smjeru opća situacija razvija, bilo je poprilično poučno - ako ni za što drugo, a ono zbog pouke kako ništa i nikoga ne treba paušalno prozivati i osuđivati, jer se vrlo brzo može pokazati da nisi u pravu.
Bilo je danas i dosta frke u Ukrajini - sva ona fertutma oko Julije i nekoliko eksplozija u Dnjepropetrovsku, u kojima je ozlijeđeno tridesetak ljudi. Ono što mi je vickasto u cijeloj priči oko Julije, posebno u diskusiji na "Spiegelovom" forumu - upravo ono nad čim se njemački političari zgražaju i navode kao dokaz nedostatka demokracije u Ukrajini, naime, sudski proces protiv Julije Timoščenko (kojoj se sudi zbog korupcije i nanošenja štete državi, dakle nešto opipljivo), mnogi forumaši iz Njemačke priželjkuju i očekuju da se desi i njihovim političarima, jer je svakome normalnom jasno da je kandidata više nego dovoljno. Toliko o perspektivama.
Imajući više od četiri dana u komadu, računao sam kako i koliko ću uspjeti napraviti - bilo ovdje, bilo kojegdje drugdje. Ovdje nije ispalo baš puno, a inače nije bilo loše, pa o tome nekoliko riječi.
Osnovni problem mi je nekako bila televizija. Pisanje, bez obzira o čemu se piše, zahtjeva određeni mir i red u glavi; televizija, koliko god čovjek izbjegavao kojekakvo smeće, stalno nudi poticaje, informacije, koje onu prvobitnu namjeru pisanja neprestano sabotiraju. I zbog toga sad sam konzekventno, iako je na 3sat-u bila zanimljiva emisija, isključio TV i krenuo s pisanjem.
Ako ćemo pravo, TV je ovdje (Njemačka) preplavljena smećem, ali se svakako može naći dovoljno toga što ne spada u tu kategoriju (uz malo napora, naravno). Postoje TV-kanali s emisijama o kulturi, dokumentacijama, koncertima, zanimljivim serijama i mnogo čim drugim.
Informativni program se trudi biti objektivan, ali, ukoliko bi čovjek samo na njima crpio svoje informacije, bio bi poprilično jednostrano obavješten. Na svu sreću, postoje toliki drugi mediji, da je čovjek svakako u stanju stvoriti sebi neku koliko-toliko objektivnu sliku o svijetu u kome živi.
Dobar dio vremena u ova zadnja dva dana otišao mi je i na gledanje raznoraznih emisija koje bi se mogle svrstati u kategoriju "teorije zavjere". Bila je tu jedna interesantna kritička emisija o Obami, koja točku po točku razmatra njegova obećanja prije dolaska na vlast i ono što je od toga bilo poslije (naime, apsolutno ništa). Vidjeti to, vidjeti kako i u SAD-u ima puno ljudi kojima se ne sviđa u kome se smjeru opća situacija razvija, bilo je poprilično poučno - ako ni za što drugo, a ono zbog pouke kako ništa i nikoga ne treba paušalno prozivati i osuđivati, jer se vrlo brzo može pokazati da nisi u pravu.
Bilo je danas i dosta frke u Ukrajini - sva ona fertutma oko Julije i nekoliko eksplozija u Dnjepropetrovsku, u kojima je ozlijeđeno tridesetak ljudi. Ono što mi je vickasto u cijeloj priči oko Julije, posebno u diskusiji na "Spiegelovom" forumu - upravo ono nad čim se njemački političari zgražaju i navode kao dokaz nedostatka demokracije u Ukrajini, naime, sudski proces protiv Julije Timoščenko (kojoj se sudi zbog korupcije i nanošenja štete državi, dakle nešto opipljivo), mnogi forumaši iz Njemačke priželjkuju i očekuju da se desi i njihovim političarima, jer je svakome normalnom jasno da je kandidata više nego dovoljno. Toliko o perspektivama.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)