petak, 31. kolovoza 2012.

R.E.M. - "Automatic for the People" (1992.)

Aktuelna top-lista

Osmi album američkog indie-banda iz 1992. godine:

1. "Drive" – 4:31 - lijepa balada, lijepa pratnja na akustičkoj gitari, kasnije je s električnom gitarom i gudačima malo preglasno i pretrpano, pa kvari ugođaj - 8.0

2. "Try Not to Breathe" – 3:50 - sjetan ugođaj, osjećajno pjevanje, izbor instrumenata je ovdje ograničen na ono bitno, bez prenapuhavanja zvuka - 8.5

3. "The Sidewinder Sleeps Tonite" – 4:06 - brža stvar, čudan i ne baš uspio refren, slabija stvar - 6.0

4. "Everybody Hurts" – 5:17 - ne tako lagana, ali emotivna stvar, fino otpjevana, više nego solidno - 8.0

5. "New Orleans Instrumental No. 1" – 2:13 - fini, minimalistički instrumental - 6.5

6. "Sweetness Follows" – 4:19 - još jedna lagana stvar, zvuči malo nezgrapno, pošto riječi nekako ne pašu uz muziku - 6.5

7. "Monty Got a Raw Deal" – 3:17 - lagani početak, kasnije malo brži tempo, uz violinu zvuči u nekim dijelovima kao kakva irska folk-pjesma - 7.5

8. "Ignoreland" – 4:24 - politička pjesma, zvuči nekako čudno, netipično za njih, s gitarama u country-stilu - 7.0

9. "Star Me Kitten" – 3:15 - opušteni, lagani ritam, s klavijaturama i pratećim glasovima koji su stalno u pozadini - 6.5

10. "Man on the Moon" – 5:13 - krasna pjesma posvećena glumcu Andy Kaufmanu, jednostavan, ali genijalan refren - 9.0

11. "Nightswimming" – 4:16 - balada za glas i klavir, sjetna, pomalo sentimentalna stvar, pred kraj, uz gudače i klarinet, čak i melodramatična - 7.5

12. "Find the River" – 3:50 - i ovo je sjetna stvar, fino pjevanje i prateći vokali, mali broj instrumenata, krasan ugođaj - 8.0

Ocjena albuma - 7.42.

BULGAKOV, Mihail Afanasijevič - "Majstor i Margarita" ("Мастер и Маргарита") (5)

Top-lista literatura

Prethodni, 4. dio

6. poglavlje

Na psihijatriji liječnik pregleda Bezdomnog. Bezdomni sve one, koji ga zadržavaju i ne daju mu da krene u potjeru za konzultantom, smatra izdajnicima. Rjuhin, koji je bio u pratnji Bezdomnog, odgovara na pitanja liječnika, ali ne dolazi baš do rijeći od Bezdomnog, koji priča sve detalje koje je doznao o konzultantu - kako je ovaj bio s Poncijem Pilatom, kako je vidio sve ono o čemu je pričao ... Liječnik je strpljiv i detaljno ga ispituje. Nakon toga dozvoljava bezdomnom da koristi telefon. Ovaj naziva miliciju i zahtjeva da ovi krenu u potragu za inostranim konzultantom. Ovi mu spuštaju slušalicu, a Bezdomni, u očaju, pokušava pobjeći skokom kroz prozor. To mu, međutim, ne uspjeva, pošto je prozor od neprobojnog stakla. Nenapadno, ali odlučno, pomoćnici psihijatra grabe Bezdomnog i odvode ga. Liječnik daje Rjuhinu prvu dijagnozu stanja Bezdomnog - halucinacije, shizofrenija, alkoholizam, između ostalog. Rjuhin polazi natrag za Moskvu kamionom restorana, kojim su Bezdomnoga doveli na psihijatriju. Na putu natrag, Rjuhin doživljava živčani slom i pita se koji je smisao života, pošto mu se njegov život pjesnika čini besmislen, baš kao i pjesme koje piše. Kad je došao u restoran, odlučuje prestati sa samoželjenjem time što će se napiti. Tako dočekuje svitanje.

Priča je i dalje poprilično otkačena, a genijalna je scena (pokušaja) skakanja Bezdomnog kroz prozor - str. 61 - 68, ocjena - 9.2.

AJTMATOV, Džingis - "Džamilja" ("Джамиля") (2)

Top-lista literatura

Prethodni, 1. dio

2. dio

Džamilja je direktna i otvorena i zbog toga se dopada Saidovoj majci. Osim toga, na poslu je poput muškarca, a pomalo i po naravi. Said je, kao ženu svoga brata, čuva od drugih muškaraca, što ona s veseljem prihvaća i zbog njegove sitne ljubomore joj je drag. Muškaraca je u pozadini malo i zbog toga misle da si sve mogu dozvoliti. Jedan od njih, Osman, joj se nabacuje, pa je čak i pokušava napastvovati, ali ga Džamilja, koja ga ne može smisliti, odbacuje i brani se. Ipak, ni takve stvari je ne mogu rastužiti ni pokvariti joj raspoloženje.

Najveći dio ovog nastavka se bavi osobom Džamilje i zaista je lijepa, gotovo lirska proza - str. 23 - 30, ocjena - 7.5.

Dead Kennedys - "Fresh Fruit for Rotten Vegetables" (1980.)

Top-lista albuma

Prvi i najbolji album jednog od najvećih punk-bandova:

1. "Kill the Poor" - 3:07 - žestoko i prilično brizantno - 8.0

2. "Forward to Death" - 1:23 - kratko i brzo, tako-tako - 6.0

3. "When Ya Get Drafted" - 1:23 - u istom stilu i dalje, metalni zvuk gitara i poprilično "nervozno" pjevanje - 6.0

4. "Let's Lynch the Landlord" - 2:13 - ova stvar je mrvicu laganiji ritam, pa se poruka (tj. tekst) može i razumjeti) - 7.5

5. "Drug Me" - 1:56 - ekstra-brza stvar, ali u osnovi monotona - 5.5

6. "Your Emotions" - 1:20 - još jedna ekstra-kratka, ekstra-brza stvar - 6.0

7. "Chemical Warfare" 2:55 - svaka iole duža stvar ima neku strukturu i malo dinamike (tj. promjene u ritmu i glasnoću), pa je s tim i nešto bolja, a to je slučaj i s ovom - 7.5

8. "California Über Alles" - 3:03 - ovo je sjajna stvar i jedna od najpoznatijih punk-pjesama - 9.0

9. "I Kill Children" - 2:04 - ovdje ima nešto dinamike, ali band zvuči raštimano, naročito ritam-sekcija - 6.5

10. "Stealing People's Mail" - 1:34 - uobičajeno loženje - 5.5

11. "Funland at the Beach" - 1:49 - ovo bi trebao biti nešto kao hit za dugo, toplo ljeto; neku veliku razliku u odnosu na ostale stvari baš i ne vidim, ali nema veze, fino zvuči - 6.5

12. "Ill in the Head" - 2:46 - eksperimentiranje s gitarama, zvuči kao zezanje, ostalo je standardni program - 7.0

13. "Holiday in Cambodia" - 4:37 - dugi intro, fina svirka, dobar tekst, sve u svemu, jako dobra stvar - 8.5

14. "Viva Las Vegas" - 2:42 - ovdje se može naći, ako se ne varam, jedinih par nota otsviranih na jednoj žici na gitari (tj. nešto kao solo). Za njihove pojmove zapanjujuće razumljivo otpjevano; zašto su od svih pjesama uzeli baš jednu Elvisovu za obradu, pojma nemam, ali zvuči sasvim solidno - 7.5

Ocjena albuma - 6.93.

četvrtak, 30. kolovoza 2012.

Atomsko sklonište - "U vremenu horoskopa" (1980.)

Aktuelna top-lista

Treći album pulskoga hard-rock banda iz 1980. godine:

1. "Ne želim da te izgubim" - recitacija, bez ocjene

2. "Novi karijerista" - pjesma je uglavnom u redu, čak je i tekst solidan, samo mi je ubacivanje "samoupravnog socijalizma" u stih kao šaka na oko (ne što mi to samo po sebi smeta, već je glomazno i nezgrapno) - 7.0

3. "Da li je dozvoljeno razgledanje vašeg vrta" - i ova stvar ima svojih malih nezgrapnosti u tekstu, ali je gitara genijalno odsvirana, a i tekst je sasvim ok - 8.0

4. "Čedna gradska lica" - politički korektno (u pozitivnom smislu), ekološka pitanja i to 1980. godine - svaka čast - 7.5

5. "U vremenu horoskopa" - sjajni riffovi na početku, solidan tekst - 8.5

6. "Želja za željom" - parodija na "želje i pozdrave" lokalnih radija, ali bez nekog velikog zezanja - 6.0

7. "Nešto nam holivudski reci" - muzika sasvim solidna, stihovi poprilično drveni - 6.5

8. "Čuvaj se čistunaca i ljudi bez mana" - ovdje band loži, a stihovi su definitivno sklepani - 6.0

9. "Generacija sretnika" - više nego solidna stvar - 8.0

10. "Gazi opet čizma" - fina, angažirana stvar, aktualnija možda danas nego onda - 7.5

Ocjena albuma - 7.22.

Beatles, The - "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" (1967.)

Aktuelna top-lista

1. "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" - 2:02 - eksperimentiranje sa šumovima, tu su i duhači, sasvim solidno zagrijavanje - 7.0

2. "With a Little Help from My Friends" - 2:44 - krasna balada, ali Ringov glas zvuči malo "deficitarno", Joe Cocker je tu stvar u svojoj obradi odveo u drugom pravcu - 8.5

3. "Lucy in the Sky with Diamonds" - 3:28 - jedan od vrhunaca albuma, psihodelija u najčišćem obliku - 9.5

4. "Getting Better" - 2:48 - zvuče kao u ranijim godinama, samo su gitare malo prljavije - 8.0

5. "Fixing a Hole" - 2:36 - zvuči kao zezalica, sjajna melodija i gitara koja prati vokal - 7.5

6. "She's Leaving Home" - 3:35 - harfa na početku, nakon toga gudači, čudna mješavina - 6.5

7. "Being for the Benefit of Mr. Kite!" - 2:37 - kao band sa kakvoga sajma ili cirkusa, sjajan ugođaj, pjesma tako-tako - 7.0

8. "Within You Without You" - 5:04 - indijski melos, i ovo je neka vrsta psihodelije, oboje rezultat "studijskog putovanja" u Indiju; pjesma mi je duga i pomalo zamorna, onaj stalni zvuk u pozadini iritira - 6.5

9. "When I'm Sixty-Four" - 2:37 - pravi opis žanra za ovu stvar bi bio vaudeville iliti teatar za široke mase, u kojima su se izvodile muzičke točke i kratki skečevi; sjajan tekst, sjajan ugođaj - 9.0

10. "Lovely Rita" - 2:42 - zezalica, fina stvar - 7.5

11. "Good Morning Good Morning" - 2:41 - kukurikanje pjetlova, fina melodija, u principu zezanje - 7.0

12. "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band (Reprise)" - 1:19 - ponavljanje prve pjesme, ali u dosta drugačijem aražmanu - bez ocjene

13. "A Day in the Life" - 5:39 - najkompleksnija i najbolja stvar na albumu, genijalna stvar - eksperimentiranje s promjenama ritma, sjajan, otkačen tekst, jedna od najboljih stvari uopće - 10.0

Ocjena albuma - 7.83.

Doors, The - "Morrison Hotel" (1970.)

Aktuelna top-lista

Ovo je peti album banda - nakon eksperimentiranja na "Soft Parade", povratak na poznati zvuk ili "back to the roots" ...

1. "Roadhouse Blues" – 4:03 - nekad sam ovu stvar obožavao, sad mi je nje već pomalo pun nos, ali objektivno gledano, blues-zvuk je sasvim ok, ali su riječi poprilično bez veze - 8.0

2. "Waiting for the Sun" – 3:58 - lagana stvar, fini ugođaj, mješavina laganih pasaža i žešćeg refrena - 7.5

3. "You Make Me Real" – 2:53 - prilično trivijalna pjesmica - 6.0

4. "Peace Frog" – 2:51 - sjajna svirka na početku, polagano uključivanje svih instrumenata - 8.5

5. "Blue Sunday" – 2:13 - lagana stvar, zvuči nekako banalno, but I like it ... - 8.0

6. "Ship of Fools" – 3:08 - sjajna stvar, Morrison je u sjajnoj formi - 8.0

7. "Land Ho!" – 4:10 - fini ritam, sjajne klavijature, koje ovdje dominiraju; ono odbrojavanje zvuči poput kakve dječje pjesmice - 7.5

8. "The Spy" – 4:17 - lijepi, lagani blues, dobra kombinacija pratnje gitare i klavira - 7.5

9. "Queen of the Highway" (Morrison, Krieger) – 2:47 - banalno po pitanju teksta i skromno u muzičkom smislu - 6.5

10. "Indian Summer" (Morrison, Krieger) – 2:36 - ugođaj pjesme je sjajan, ali su riječi tako banalne da ih je teško i ignorirati - 7.0

11. "Maggie M'Gill" (Morrison, The Doors) – 4:23 - blues-ritam, zvuči divlje i snažno, naročito Morrisonovo pjevanje, ali pjesma je u biti poprilično konvencionalna - 6.5.

Ocjena albuma - 7.36.

srijeda, 29. kolovoza 2012.

Violent Femmes - "Violent Femmes" (1983.)

Aktuelna top-lista



1. "Blister in the Sun" – 2:25 - klasična stvar, genijalni riffovi i zvuk - 10.0

2. "Kiss Off" – 2:56 - sjajan ugođaj s minimalnim sredstvima - akustična gitara i glas, malo bubnjeva i to je to - 9.0

3. "Please Do Not Go" – 4:15 - muzički je sasvim OK, ali dosta mi vuče na kakav pop-singl - 7.0

4. "Add It Up" – 4:44 - rijetko intenzivna stvar, sjajna kombinacija glasa i gitara - 9.0

5. "Confessions" – 5:32 - lagana stvar, fino poslagani akordi na početku, ali nije na razini ovih prethodnih - 6.5

6. "Prove My Love" – 2:39 - prepoznatljivi zvuk sličan onim najboljim stvarima- 7.5

7. "Promise" – 2:49 - žestoki riffovi na početku, brljanje i bezvezno iživljavanje na vokalu - 6.0

8. "To the Kill" – 4:01 - osrednja stvar, iako je zvuk sasvim prepoznatljiv - 6.5

9. "Gone Daddy Gone" – 3:06 - solidna stvar, za njih netipično dugi instrumentalni pasaži, ksilofon mi ide na živce - 7.5

10. "Good Feeling" – 3:52 - lagana stvar, zvuče kao "Velvet Underground" s Nico na vokalu (nije neka pohvala, ali stvarno tako zvuči) - 7.0

Ocjena albuma - 7.60.

SIMON, Claude - "Vjetar" ("Le vent") (1957.) (1)

Top-lista literatura

1. poglavlje

Kako je stil pripovjedanja, barem u prvom poglavlju, poprilično složen, s dugim rečenicama, koje nakon svakih par riječi bujaju u dugim i zapletenim umecima i nerijetko se protežu i preko desetak redaka, priču je teško ispričati držeći se samoga teksta, već mi se čini puno jednostavnije uspostaviti malo reda pri prepričavanju i ispričati je po nekom vlastitom redu.

Pripovjedač je posmatrač događaja u romanu, koji, nekih šest mjeseci nakon početka radnje, ispituje učesnike tih događaja. Ovo ispitivanje se dešava u jesen, dok radnja počinje početkom prethodnog proljeća u Provansi, na jugu Francuske. Na početku pratimo pričanje jednog svjedoka događaja, javnog bilježnika. On je zadužen za sređivanje ostavštine nakon smrti jednog mjesnog veleposjednika. Neka dva tjedna nakon njegove smrti i tjedan dana nakon sprovoda, k njemu dolazi čovjek od nekih 35 godina. On mu se predstavlja kao sin preminuloga. Njegova majka je, nedugo nakon vjenčanja i već u drugom stanju, uhvatila svoga muža kako je vara sa sobaricom i istoga trena ga napustila. Otišla je iz kuće i nakon toga nije htjela slušati nikakve njegove isprike niti preklinjanja da mu se vrati. Isto tako, nije htjela od njega nikakav novac za uzdržavanje, niti mu je dopustila da ijednom kasnije vidi svog sina. Ovim ga je doista okrutno kaznila - ovaj je načisto izgubio volju za životom i zapustio je imanje, koje se je sada nalazilo u očajnom stanju. U sličnoom stanju je i njegov sin, Antoine Montes - jedina odjeća koju ima je ona koju nosi na sebi: stara, pohabana kabanica, isprana košulja i hlače. Sa sobom oko vrata vječito nosi svoj foto-aparat i voza se po okolnim putevima na svom rasklimanom biciklu. Bilježnik je za novopečenog nasljednika imao ponudu nekih imućnih lokalnih mještana za prodaju imanja, ali ovaj to odbija, izrazivši želju da sam ponovno podigne imanje. Po pripovjedačevom komentaru se može zaključiti da se je pritom radilo o određenom pokušaju prevare. Pri kraju poglavlja, Antoine odlazi biciklom do imanja, gdje ga, izuzetno srdačno i kao nakon dugog čekanja, dočekuje nastojnik imanja, podjednako oronuli i zapušteni čovjek kao što je bio i Antoine. On mu pokazuje imanje i sasušenu zemlju, te mu objašnjava što bi trebalo učiniti da se imanje podigne na noge. U kući je još jedna žena od nekih četrdeset godina, s držanjem opatice i bezizražajnog lica, te jedna djevojka od nekih dvadeset i pet godina, napadno našminkana i utegnuta u usku haljinu. Poglavlje se završava time što svi (osim starije žene, koja ih poslužuje) sjedaju za stol i doručkuju.

Kako sam već napomenuo, tekst je izuzetno složen i poprilično naporan za čitanje, a pisac je naprosto opsjednut detaljima. Sasvim solidno štivo - str. 35 - 56, ocjena - 8.4.

Rolling Stones - "It's Only Rock'n'Roll" (1974.)

Aktuelna top-lista

Sredina je 70-tih i Stonesi su svoje najbolje (kreativne, ne komercijalne) dane ostavili za sobom.

1. "If You Can't Rock Me" - 3:46 - rock-stvar, ali mekša i ne tako snažna kao u najboljim danima - 7.0

2. "Ain't Too Proud to Beg" (Norman Whitfield/Eddie Holland) - 3:30 - obrada soul-klasika, sasvim OK; nema onaj ritam i polet kao original, ali je solidno - 7.5

3. "It's Only Rock 'n Roll (But I Like It)" - 5:07 - klasika, najbolja stvar na albumu - 9.0

4. "Till the Next Goodbye" - 4:37 - Mick se preserava sa svojim cockney-izgovorom, zvuči poput kakve balade u meksičkom stilu - 6.0

5. "Time Waits for No One" - 6:37 - fina stvar, ali za njihove standarde isuviše zašećerena; dugi solo a la Santana je malko naporan - 7.0

6. "Luxury" - 5:00 - pjesmica s banalnim tekstom, poprilično neuvjerljivo - 6.0

7. "Dance Little Sister" - 4:11 - nešto žešća stvar, solidna, ali ništa više od toga - 6.5

8. "If You Really Want to Be My Friend" - 6:16 - lagana stvar, totalno prevučeno šećernim preljevom, zvuče poput kakvog banda na terasi hotela - 5.5

9. "Short and Curlies" - 2:43 - slabija stvar, neka country-zezancija - 6.0

10. "Fingerprint File" - 6:33 - jako dobar funky-ritam, ali se usput malo gube; u principu jako dobra stvar, ali malo predugačka - 7.0

Ocjena albuma - 6.75.

Echo & the Bunnymen - "Crocodiles" (1980.)


Trenutna top-lista

Prvi album banda iz Liverpoola iz 1980. godine:

1. "Going Up" – 3:57 - poprilično mračni ugođaj, poigravanje efektima (lagano psihodelični touch) - 8.0

2. "Stars Are Stars" – 2:45 - malo žešći akordi na gitari, glas izražajan i dramatičan, fini miks opuštenosti i drame - 7.5

3. "Pride" – 2:41 - ovo mi zvuči pomalo kao U2 - glas na ivici deranja, gitare lože ispod toga - 7.0

4. "Monkeys" – 2:49 - gitara dinamična, glas provučen kroz hall, sasvim OK - 7.5

5. "Crocodiles" – 2:38 - prljavi akordi na gitarama, žestok, gnjevan glas, dosta dobro - 7.5

6. "Rescue" – 4:26 - ovo je malo razvučeno, nešto što mene podsjeća na "Simple Mindse", ali ako je album iz 1980. godine, postavlja se pitanje tko je koga inspirirao; ipak, prelaz na refren je, recimo, malo neuvjerljiv - 6.0

7. "Villiers Terrace" – 2:44 - solidna stvar, uglavnom suma onoga što se je i dosada moglo čuti - 7.0

8. "Pictures on My Wall" – 2:52 - laganija stvar, ovdje se čuju u klavijature; negdje sam pročitao da ovdje neki čuju utjecaj "Doorsa" - to mi se baš ne čini, već mi je slično zvuku "Stranglersa" (zbog klavijatura) - 7.5

9. "All That Jazz" – 2:43 - pjevanje fino ukomponirano s akordima na gitari i bubnjevima, definitivno jedna od boljih stvari - 8.0

10. "Happy Death Men" – 4:56 - poprilično eksperimentalno, disonantni akordi na klaviru u pozadini, bubnjevi u džez-stilu, ima tu i duhača, sve u svemu, poprilično natrpano, previše za moj ukus - 6.5

Ocjena albuma - 7.25.

Aztec Camera - "High Land, Hard Rain" (1983.)

Aktuelna top-lista

Ovo je prvi album škotskog banda iz 1983. godine:

1. "Oblivious" 3:05 - fantastična akustična gitara i funky ritam, zvuči poput kakvog ljetnog hita, sasvim OK - 8.0

2. "The Boy Wonders" 3:10 - i ovdje sličan mix, uz dodatne prateće vokale, ali slabija od prve - 6.5

3. "Walk Out to Winter" 3:20 - ovo je totalno mekano i sintetički - 5.5

4. "The Bugle Sounds Again" 2:50 - lagana stvar, vuče na šlagere - 6.0

5. "We Could Send Letters" 5:40 - ponovo sjajna akustična gitara, poprilično sentimentalan glas, popratni vokali kao u 50-tima, ali sasvim OK - 7.0

6. "Pillar to Post" 3:55 - fina svirka gitare (ovaj put je električna), vuče na šlagere kao malo koja stvar do sada, poprilično slatko - 6.0

7. "Release" 3:38 - gitara je ovdje u džez-stilu, pa i bubnjevi, zgodna lagana stvar - 7.0

8. "Lost Outside the Tunnel" 3:35 - lagana stvar, akustična gitara, ritam između laganog i povremeno dramatičnog - 6.5

9. "Back on Board" 4:50 - još jedna lagana stvar, poprilično sentimentalna, ovdje mi zvuče kao malo žešći "Wham!" - 6.0

10. "Down the Dip" 2:10 - samo glas i gitara, zvuči stvarno dobro - 7.5

Ocjena albuma - 6.60.

utorak, 28. kolovoza 2012.

BELLOW, Saul - "Dekanov decembar" ("The Dean's December") (1)

Top-lista literatura

Ovo je roman američkog nobelovca Saula Bellowa iz 1982. godine. To je njegov prvi objavljeni roman nakon dobitka Nobelove nagrade 1976. godine.

1. poglavlje

Albert Corde je stariji čovjek, dekan jednog koledža u Chicagu. Sa svojom ženom Minnom, rodom Rumunjkom, nalazi se u Bukureštu. Oni su došli u Rumunjsku zbog toga što je Minnina majka pretrpjela srčani, pa potom i moždani udar. Ona leži u partijskoj bolnici, pošto ona jedina ima aparaturu kojom je se može održavati na životu. Po dolasku im je bila dozvoljena posjeta, a nakon toga su je posjetili još jednom, bez dozvole. Upravitelj bolnice, pukovnik tajne policije, naljutio se je zbog toga kršenja pravila. Corde i njegova žena odlaze na razgovor s njim kako bi zagladili stvar. Corde pokušava apelirati na pukovnikovu kolegijalnost (i jedan i drugi su upravitelji), ali ovaj na to ne pada. Minna pokušava na emocije, ali ne uspjeva ni ona. Njih dvoje odlaze neobavljena posla, a napolju ih čeka sivilo i slabo osvjetljene ulice. Po zimi se sumrak spušta već u četiri sata popodne. Doznajemo da je Minna otišla iz zemlje još prije dvadeset godina i da još uvijek ima rumunjsko državljanstvo, zbog kojega bi po svom povratku tamo mogla imati problema. Minnina mati Valeria je bila liječnica i ministrica zdravlja, ali je kasnije pala u nemilost. U međuvremenu je ipak rehabilitirana, a zahvaljujući svojim starim vezama je primljena u partijsku bolnicu. Pri posjeti, Corde i Minna su morali navući sterilna odijela. U vezi s posjetom, pukovnik im je rekao da on može, ukoliko Minna želi, njezinu majku dati premjestiti iz šok-sobe, pa je onda može posjećivati koliko god želi, iako dobro zna da bi ona u tom slučaju umrla za par minuta. Iz bolnice se voze sovjetskim autom Petrescua, koji je bio šef kabineta Minninog oca, dr. Raresha, koji je također, prije Minnine majke do svoje smrti bio također ministar zdravlja. On je bio jednostavan čovjek, koji je odbijao privilegije i time bio sumnjiv svojim kolegama. Petrescu je obavještajac, tvrd u svome poslu, ali galantan prema ženama. S Valerijom živi i Tanti Gigi i vodi joj domaćinstvo. Iako je invalid, izuzetno je sposobna. Sve kvalitetne stvari u njihovom stanu su od prije rata. U razdoblju, dok je bila u nemilosti, Valeria je prodala najveći dio stvari. U državi se posvuda prisluškuje, promatra, provodi se potpuna kontrola. Valeria i Tanti Gigi su ih posjećivali na Zapadu. O Cordeu su mislili da je ženskar i da nije sposoban za brak. Minna se je, usprkos tome, odlučila udati za njega, a njena majka joj je nakon nekoliko godina ipak dala za pravo. Corde je u Minninoj nekadašnjoj djevojačkoj sobi i razgleda njene knjige iz mladosti, od kojih je mnogo na engleskom i francuskom jeziku. S prozora vidi kako se na ulici uklanjaju štete od zemljotresa. Želio bi proći ulicama, ali ga ostali odvraćaju od toga zbog tajne policije. Minnu posjećuju njene nekadašnje prijateljice, s kojima se nije vidjela dvadeset godina. On gleda Valerijine albume posvećene njemu i Valerijinom pokojnom mužu. Corde je prije izvjsnog vremena pisao o nehumanim uvjetima u zatvoru u Chicagu, o ubistvima, pederastiji i svemu drugome što se je ondje događalo. Zbog toga je imao neugodnosti na svome koledžu. Usprkos Valerijinoj povremenoj zajedljivosti, on je fasciniran njom. Prisjeća se kako su se sreli u Londonu. On je njoj i Tanti Gigi platio sobu u hotelu i zbog Minninih obaveza, on ju je sam pratio po Londonu. Uvidio je da je Valeria prestara za naporna putovanja, ali to ne može reći svojoj kćeri. Corde to govori Minni, ali ona u to ne želi vjerovati.

Kako se već iz ovoga opisa sadržaja može vidjeti, riječ je o prilično slojevitom tekstu koji je teško pratiti, pošto se neprestano prepliću situacije iz različitih vremena i mjesta događanja - str. 7 - 21, ocjena - 8.2.

Doors, The - "Strange Days" (1967.)

Aktuelna top-lista

Drugi album banda iz 1967. godine, manje-više s pjesmama koje su im ostale nakon snimanja prvog albuma.

1. "Strange Days" – 3:11 - fina, mračna stvar; klavijature su sjajne - 8.0

2. "You're Lost Little Girl" – 3:03 - lagana, ali i zamorna stvar, stihovi su podesniji za kakav Top 10 hit negoli za jednu stvar od Doorsa - 6.0

3. "Love Me Two Times" – 3:18 - blues-ritam, fina melodija i ritam, tekst je poprilično trivijalan - 6.5

4. "Unhappy Girl" – 2:02 - slaba, trivijalna stvar - 5.5

5. "Horse Latitudes" – 1:37 - recitacija sa popratnim šumovima - 7.0

6. "Moonlight Drive" – 3:05 - sasvim solidna stvar - 7.5

7. "People Are Strange" – 2:13 - krasna, sjetna stvar, jedna od ponajboljih na albumu, a i šire - 9.5

8. "My Eyes Have Seen You" – 2:32 - fina svirka, stihovi dosta trivijalni - 6.5

9. "I Can't See Your Face in My Mind" – 3:26 - jednostavna stvar, ali ne zvuči banalno ni površno - 7.5

10. "When the Music's Over" – 10:58 - pjesma je duga, dobrim dijelom i monotona, ali ima fini ugođaj - 8.5

Ocjena albuma - 7.25.

Rječnik - EN - HR - 000

Ovo je početak rada na riječniku, u kome mi nije cilj samo dati prijevode riječi, već navoditi i već postojeće prevode na hrvatski i na srpski jezik iz raspoloživih prevoda literature. Zasada će, dok ih je malo, ti prevodi biti na jednom postu, a kasnije će se na ovom mjestu nalaziti linkovi do drugih pod-stranica, na kojima će riječi biti poredane abecednim redom. Za one prevode, koji nisu uobičajeni, biće navedeno djelo i stranica gdje se taj prevod pojavljuje.


administrative = činovnički
appreciate = cijeniti; uvidjeti - appreciate someone's efficiency = uvidjeti nečiju efikasnost (ChrAg - ZlaKuća_007)
at = kod; u - at that time = u to vrijeme, tada
become = postati (gl.)
besides = osim
bring = donijeti; dovesti - bring someone to something = dovesti nekoga do nečega
capacity = svojstvo
clear = jasan; čist; bistar - clear mind = bistar um
delightful = divan; izvanredan (ChrAg - ZlaKuća_007)
department = odjeljenje
dry = suh; oštar - dry sense of humour = oštar smisao za humor
easy = lako; easy to look at = biti privlačan; ugodno - someone, whom it is easy to talk to = netko s kim je ugodno pričati
efficiency = efikasnost
Egypt = Egipat
extraordinarily = izvanredno; vrlo
friend = prijatelj
hold = držati (gl.); biti - hold a high post = biti na visokom položaju
I = ja
in = u
know = znati (gl.); upoznati - first come to know = po prvi put upoznati
of = od; za - sense of humour = smisao za humor
official = službeni
one = jedan; one of departments = jedno od odjeljenja
post = položaj (im.)
sense = smisao; sense of humour = smisao za humor
soon = uskoro
spite = prkos; inat; in spite of = usprkos
twenty = dvadeset
two = dva
we = mi
youth = mladost

Ekatarina Velika - "S' vetrom uz lice" (1986.)

Aktuelna top-lista

Ovo je treći album kult-banda ex-yu-rocka iz 1986. godine.

1. "Budi sam na ulici" – 5:10 - sve osim refrena, koji je, s onim razvučenim klavijaturama, u stilu Simple Mindsa i zbog toga mi i nije nešto, sasvim je solidno - 7.5

2. "Ti si sav moj bol" – 3:54 - jedna od njihovih najboljih stvari uopće - 9.5

3. "Kao da je bilo nekad" – 4:28 - tekst mi je na početku iritantan, jer mi se čini da naginje preseravanju, ali je inače sasvim OK - 8.0

4. "Umorna pesma" – 4:38 - stihovi me ovdje udaviše, a i zvuči mi nekako skrpano - 5.5

5. "Novac u rukama" – 3:43 - i ovo je bio hit; stihovi ovdje funkcioniraju, iako me sličan impresionistički stil i nabacane poetske slike većinom odbijaju - 8.0

6. "Sarajevo" – 2:52 - orijentalni elementi, prelazi su malo nategnuti i nagli, slabija stvar - 6.5

7. "Stvaran svet oko mene" – 2:46 - sjajna stvar - 9.0

8. "Soba" – 4:27 - ne tako poznata, ali solidna stvar - 7.0

9. "Grad" – 4:09 - malo nategnuto i razvučeno - 6.5

Ocjena albuma - 7.50.

Beatles, The - "Help!" (1965.)

Aktuelna top-lista

Ovo je peti studijski album banda iz 1965. godine.

1. "Help!" - Lennon - 2:18 - tipična stvar za njih iz toga perioda, čak su i stihovi dosta dobri - 8.5

2. "The Night Before" - McCartney - 2:33 - band radi kao švicarski sat, ali je stvar osrednja - 7.0

3. "You've Got to Hide Your Love Away" - Lennon - 2:08 - fina, lagana stvar, poprilično jednostavna - 8.0

4. - "I Need You" (George Harrison) - Harrison - 2:28 - pjesma mi je grozna, pogotovo onaj iritantni zvuk sa sintesajzera, melodike ili čega već - 5.5

5. "Another Girl" - McCartney - 2:05 - solidna stvar - 7.5

6. "You're Going to Lose That Girl" - Lennon - 2:17 - kagana stvar, poprilično nategnuta - 6.0

7. "Ticket to Ride" - Lennon - 3:10 - sasvim solidna stvar, po ritmu negdje između - lagano, ali se ne vuče - 8.0

8. "Act Naturally" (Johnny Russell, Voni Morrison) - Starr and McCartney - 2:29 - obrada country-klasika, sasvim vjeran zvuk - 7.0

9. "It's Only Love" - Lennon - 1:54 - weltschmerz a la Beatles, malo preslatko - 6.0

10. "You Like Me Too Much" (Harrison) - Harrison - 2:35 - melodija je sasvim OK, stihovi su poprilično bez veze - 6.5

11. "Tell Me What You See" - Lennon and McCartney - 2:36 - sasvim solidna pjesmica, samo je kraj refrena i klavijature totalno bez veze - 6.0

12. "I've Just Seen a Face" - McCartney - 2:04 - krasna stvar, iako je pomalo u country ili zapravo folk-stilu - 8.5

13. "Yesterday" - McCartney - 2:03 - apsolutna klasika - 9.5

14. "Dizzy Miss Lizzy" (Larry Williams) - Lennon - 2:53 - obrada r'n'r klasika, ali prilagođena njihovom stilu, više nego solidno - 8.0

Ocjena albuma - 7.29.

Pula - panorame s Lungomarea.

Lungomare je cesta koja prolazi dijelom pulskih plaža, a počinje u uvali kod Mornara (ili Ferijalca), a završava u uvali Valkane, neka 2 - 3 kilometra dalje. Radi se najvećim dijelom o stjenovitoj i divljoj plaži, osim u samim uvalama, koje su malo pripitomljene šljunkom, tako da je ulaz u vodu lakši, pa je pogodan i za familije s djecom.

Ovo je početak Lungomare-a (ili kraj, sve je to relativno). Lijevo je uvala kod Mornara i Ferijalnog saveza, a nadesno kreće nastavak plaža.

Ovo je pogled na otvorenu pučinu. Lijevo se vidi hotel, koji je na prethodnoj slici bio sasvim desno, pa je za sada niz neprekinut (što dalje, nažalost, neće biti slučaj).

Na ovoj fotografiji smo korak dalje - iza rta u stražnjem dijelu slike desno nalazi se plaža Valkane, a prije toga desno (nije na slici) je Gortanova uvala. I ovaj dio se, manje-više, nastavlja na onaj prethodni.
Ova fotografija je već sa Valkana, u odnosu na prethodnu sliku (taj dio je lijevo od ove slike) nedostaje ponešto.
Ova panorama je snimljena sa terase kafića na Valkanama. Sasvim desno je uvala i plaža Valkane (u užem smislu), a preko puta se vidi već nastavak pulskih plaža. U daljini, u stražnjem planu, vidi se Stoja, ali to više nije Lungomare.

ponedjeljak, 27. kolovoza 2012.

Haustor - "Haustor" (1981.)

Aktuelna top-lista

Prvi album banda iz 1981. godine.

1. Radio - sjajna ritam-sekcija i puhači, par akorda na gitari, sve u svemu, nije nešto puno, ali sjajno funkcionira - 8.0

2. Mijenjam se - ovdje je ritam žešći, jedna od tzv. programskih pjesama novoga vala - 8.5

3. Tko je to - zezalica, nešto kao dječja pjesmica - 6.5

4. ’60 – ’65 - ritam je sjajan, puhačka sekcija rastura, ali je tekst poprilično dadaistički (tj. nema puno smisla u njemu) - 7.0

5. Moja prva ljubav - hit s albuma, ali se je toliko vrtilo da mislim da se je mnogima već ogadilo - 8.0

6. Noc u gradu - rastrzana, neurotična stvar, ali sasvim OK - 7.0

7. Crni zbir - i ovo vuče pomalo na dadaizam, ali ne kao ona prva, osrednja - 6.5

8. Duhovi - daleko najsloženija stvar na albumu, meni svakako i najbolja, jedan od najboljih tekstova ex-yu rock-muzike - 9.5

9. Lice - još malo dadaizma za kraj, potpuno tiha i lagana stvar - 6.0

Ocjena albuma - 7.44.

Pula - Zlatna vrata

Zlatna vrata iz rimskoga doba (1. st. p.n.e.) su jedna od znamenitosti Pule.

Kao prvo, jedan panoramski pogled na Vrata i okolicu.

Ovo je standardni pogled na Vrata, s trga Portarate. Iza Vrata je Ulica Sergijevaca i stari dio grada.

I ovdje, kao i kod svih veäih znamenitosti u gradu, postoji ploöa s informacijama.

Ovo je pogled s druge strane, iz Ulice Sergijevaca.

Nije baš iz rimskog doba, ali je u blizini - odmah iza Vrata, u kafiću, nalazi se ovaj kip James Joycea za stolom kafića. Koliko god Puljani bili (s pravom) ponosni na svog slavnoga gosta, on baš nije bio oduševljen Pulom - došao je u zimu, pošto nije našao posao u Trstu, i jedva dočekao da, nakon nekoliko mjeseci, ode iz nje. Nobody is perfect (mislim na Joycea, da ne bude zabune).

SANTIS, Pablo De - "Fakultet" ("Filosofia y letras") - (3)

Top-lista literatura

Prethodni, 2. dio

1.3 Kajmani

Esteban pronalazi stari broj časopisa u potpunosti posvećenog Brocci. Sve članke u njemu je napisao Conde, a sastoje se uglavnom od banalnih činjenica i anegdota. Selva Granados tvrdi da je Conde sakrio knjige i potom rekao kako su bile ukradene. Skladište izdavača u Njemačkoj je izgorjelo, tako da od tih knjiga ne postoje više nikakvi primjerci. Selva tvrdi da je ona bila Broccina ljubavnica. Od Estebana traži da je pusti u Kriptu, kako bi ondje pronašla skrivene primjerke Broccinih knjiga. Ovaj joj ne popušta, ali mu ona ipak poklanja svoju zbirku stihova. Shema tih pjesama je uvijek ista - muškarac napušta ženu, a ona mu potom prijeti samoubistvom na najrazličitije načine - otrovom, bacanjem u prazni bazen itd.

Esteban seli iz stana svoje majke u vlastiti stan. Uživa u lutanju gradom i raznoraznoj drugoj dokolici. Nalazi se i s drugovima iz srednje škole, koji su svoju grupu nazivali Kajmani. Od njih nekad petnaest, u njoj aktivno (redovno se sastaju u kafiću) su još samo trojica. On im priča svoje događaje na poslu i oni su uvjereni da ga Selva želi zavesti (i preporučuju mu da podlegne tome iskušenju). Po pitanju svoga ljubavnog života, Esteban doživljava razočarenje - za djevojku, za kojom je dugo patio, utvrđuje kad je napokon pristala izaći s njim, da je teški hipohondar, a i inače poprilično udarena (i to nipošto u nekom pozitivnom smislu). Ostaje mu utjeha da dolaskom na fakultet njegov pravi život tek počinje ...

Radnja se i dalje razvija i roman je sve bolji i bolji - str. 27 - 33, ocjena - 7.7.

nedjelja, 26. kolovoza 2012.

BROCH, Hermann - "Vergilijeva smrt" ("Der Tod des Vergil") (1)

Top-lista literatura

Roman Hermanna Brocha je iz 1945. godine, a na njemu je radio od 1936. godine.

1. poglavlje

Na početku romana pratimo dolazak flote rimskih brodova u luku Brindizi na jadranskoj obali. Samo dva broda iz te flote su ratni brodovi, dok su ostalih pet brodovi augustovskog dvora. Na jednom od njih nalazi se i rimski pjesnik Vergilije. On pati od morske bolesti, a usto ga još, uslijed slabog općeg zdravstenog stanja, muče i druge tegobe. Na nagovor Augusta, on se vraća iz Atene, u kojoj se nadao završiti svoj spjev "Enejidu". Razmišlja o svom životnom putu i žali za jednostavnošću okoline u kojoj je rođen i u kojoj je odrastao. Na palubi osluškuje cviljenje vesala i zamišlja sve robove zatvorene u utrobama brodova. Brodovi sa sobom ne nose robu, već dvorsku kamarilu, koja se na njima prežderava. Riječ je o gomili izjelica koji se gotovo tuku za mjesto za trpezom, za kojom ih poslužuje odabrana posluga lijepih mladića, od kojih se očekuje da svojim gostima budu u svakom pogledu na usluzi. On osjeća želju da opiše tu požudu, tu lakomost i proždrljivost, ali je svjestan da bi to bilo uzalud, jer to nitko ne bi želio čuti. Sve što se traži od jednoga pjesnika je laskanje i veličanje. Pjesnik shvaća da je i njegova "Enejida" samo nešto poput tributa onima koji ga izdržavaju, te da ga ni oni gore ni oni dole (galioti) ne razumjevaju niti prihvaćaju. Trupe pozdravljaju Augusta, za dva dana je njegov 43. rođendan, koji će on proslaviti u Rimu. Sumrak je, svjetlo i zemlja se u pjesnikovoj percepciji stapaju u jedno, i on čezne za prirodom, čezne za tim da svojim rukama dodirne lišće i zemlju. Jedan dječak-rob pjeva na palubi pjesmu koja Vergilija očarava i potiče na razmišljanje. Pjesmu prekida dolazak u luku - u njoj je sve osvjetljeno, putom kojim treba proći cezareva povorka su se poredali vojnici. Čuju se povici mase za koje cezar živi. Povicima cezaru, masa istovremeno slavi i sebe, svoje uspjehe i osvajanja. Vergilije shvaća da on i sam pridonosi tome svojim epom. On toga trenutka savršeno jasno spoznaje činjenicu koju je već dugo naslućivao u sebi - čovjek se, kao dio mase, udaljava od svoje uzvišene prirode. Brodovi pristaju uz obalu i putnici i roba se s njih prenose na obalu. Vergilija iznose četiri nosača, još dvojica iznose škrinju s rukopisom "Enejide", a tu je i jedan dječak, koji podiže njegov plašt, a nakon toga ga često pogledava i gotovo pokušava očijukati s njim. On se sjeća svoje prošlosti i shvaća da je doba putenosti zauvjek iza njega i da mu se ona sad gadi. Shvaća da on kao nemoćan, "ležeći", od onih zdravih, "uspravnih", može očekivati samo prezir. Pri iskrcavanju gleda kako nadzornici bez ikakvog razloga bičuju robove koji iznose robu s broda. Pritom osjeća gađenje i pita se kakvoga smisla život još uopće ima.

Izuzetno kompleksan i složen tekst, kako po svome sadržaju, tako i stilski - dugi nizovi rečenica i bogat i inovativan riječnik čine ga izuzetno teškim za čitanje, ali se trud svakako isplati - str. 11 - 26, ocjena - 8.5.

CHRISTIE, Agatha - "Zla kuća" ("Crooked House") (1)

Top-lista literatura

Ovaj roman Agathe Christie je objavljen 1949. godine.

1. poglavlje

Roman je u prvom licu - pripovjedač je mladić u engleskoj vojsci, koji se je tokom Drugog svjetskog rata zatekao u Egiptu. Tamo upoznaje Sophiju Leonides, djevojku od 22 godine, koja tamo vodi jednu od agencija Ministarstva vanjskih poslova. Upoznaje se s njom i nakon nekog vremena zaljubljuje se u nju. Obećaje (najavljuje) joj, da će je po završetku rata pitati da se uda za njega. O njoj malo toga zna, a pri kraju poglavlja doznaje da stanuje u otmjenom londonskom predgrađu Swinly Deanu i da ima bogatog djeda, rodom Grka iz Smirne, Aristidea Leonidesa.

Jako jednostavna proza, pripovjedanje je svedeno na ono bitno, bez ikakvih finesa i suvišnih riječi - str. 7 - 10, ocjena - 5.7.

2. poglavlje

Vrijeme prolazi i dvije godine trebaju našem pripovjedaču da se vrati u Englesku. U međuvremenu se dopisuje sa Sophie. Po povratku u novinama zatiče dvije posmrtnice za Sophijinog djeda Aristidea - jedna je od njegove supruge Brende, a druga od njegove djece i unučadi. Ono telegramom upućuje Sophiji saučešće i dogovara se s njom da se nađu u restoranu. Tom prilikom doznajemo da se naš pripovjedač zove Charles Hayward. Njih dvoje se nalaze u restoranu, ali razgovor protiče poprilično formalno, a Sophie je poprilično suzdržana. Charles je očajan i pita Sophie u čemu je stvar. Ona mu govori da je razlog njenom (ne)raspoloženju djedova smrt. Postoji sumnja da joj je djed ubijen. Ona želi da se Charles kod svoga oca, pomoćnika komesara Scotland Yarda, raspita o stanju istrage. Priča mu i kako je svima iz obitelji bilo rečeno da ne izlaze iz kuće, te da se je ona iz kuće išunjala kroz prozor kupaonice, ali da ju je pratio netko iz policije. Charles joj to obečava i oni se rastaju smireni i pomireni.

Početak radnje, pa je samim tim i interesantnije; što se tiče stila, nema nekih velikih pomaka nabolje - str. 11 - 16, ocjena - 5.9.

BULGAKOV, Mihail Afanasijevič - "Majstor i Margarita" ("Мастер и Маргарита") (4)

Top-lista literatura

Prethodni, 3. dio

5. poglavlje

Nakon svojih pustolovina u potjeri za profesorom i njegovim suučesnicima, Bezdomni dolazi u kuću Gribojedova, sjedište MASSOLIT-a, jednog od društava moskovskih književnika. Kuća je poput administrativne centrale - u njoj su šalteri za rješavanje stambenih pitanja, uredi za dodjelu stvaralačkih dopusta sa strogo određenim trajanjem dopusta za pripovjetku ili roman, a tu su i blagajne za isplatu honorara. Članska iskaznica MASSOLIT-a je stvar prestiža (ima 3111 članova) - ona omogućava korištenje sjajnog restorana s povoljnim cijenama, a tu je i džez-orkestar, koji svake večeri svira do kasno u noć.

Berlioza čekaju članovi uprave MASSOLIT-a, vrijeme je sparno i oni su poprilično razdraženi zbog njegovog kašnjenja, a on se u to vrijeme već nalazi na stolu za obdukciju. U ponoć sa svirkom počinje džez-orkestar, a nedugo potom dolazi vijest o smrti Berlioza. Svi su zgranuti i spontano žele poslati telegram, ali ne znaju kuda bi ga poslali. Želdibin je bio Berliozov zamjenik, te sada postaje predsjednik MASSOLIT-a. On odmah saziva sjednicu uprave. Nakratko potom, u sjedište dolazi Bezdomni, u gaćama i s upaljenom svijećom, držeći papirnatu ikonu ispred sebe, i upozorava sve prisutne da se je u Moskvi pojavio tajanstveni konzultant. Ovi ga napadaju, vežu i daju ga odvesti na psihijatriju.

Nakon privremene kulminacije u prethodnom poglavlju, ovo je opisno i gotovo dokumentarno. Str. 50 - 60, ocjena - 9.1.

Slijedeći, 5. dio

subota, 25. kolovoza 2012.

AJTMATOV, Džingis - "Džamilja" ("Джамиля") (1)

Top-lista literatura

Ova novela prvo je djelo kirgiskog pisca Džingisa Ajtmatova, koji je pisao najvećim dijelom na ruskom jeziku. Ona je postigla veliki uspjeh i bila kamen-temeljac njegove uspješne književne karijere. Knjigu čitam u njemačkom prevodu, pošto naš prevod još nisam našao (od Ajtmatova zasada imam u našem prevodu samo roman "Gubilište").

1. dio

Novela nije podjeljena na dijelove, ali ću je ja ipak ovdje predstaviti u nastavcima, pošto ima stotinjak stranica ...

Na početku priče, naš pripovjedač gleda sliku sa stepskim motivom svoga kraja i u sjećanju se vraća u vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije 1943. godinu. Njemu je tada bilo petnaest godina (to se poklapa s podacima o samome Ajtmatovu, on je rođen 1928. godine) i nije bio mobiliziran u Crvenu Armiju, pošto je bio premlad, ali on prekida školovanje i sudjeluje u radu u pozadini. Živi u kirgiskoj stepi, u kolektivnom gospodarstvu koje se sastoji od dvije srođene familije. O kući se brinu njegova majka i sestra, a tu je još i Džamilja, koja je snaha u drugoj familiji, žena Sadika, pripovjedačeva nećaka, koji je u vojsci na frontu. Lokalni oficir, zadužen za organizaciju rada u pozadini fronta i isporuku žita za vojne potrebe, dolazi u njihovo gospodarstvo (ail), da bi ih zamolio da Džamilju, zajedno sa Saidom (pripovjedačem), prepuste njima za prevoz žita s polja do sabirne stanice. Nakon kraćega natezanja i laskanja Saidu, koga predstavlja kao odraslog čovjeka koji će se brinuti za svoju snahu, oficir dobija pristanak.

Dirljiva je jednostavnost izraza, sjajni su opisi prirode, ali je stil malo drven i neuglađen. Sve u svemu, sasvim u redu - str. 13 - 22, ocjena - 7.3.

Nastavak, 2. dio

četvrtak, 16. kolovoza 2012.

QUENEAU, Raymond - "Zazie u metrou" ("Zazie dans le metro") (3)

Top-lista literatura

Prethodni, 2. dio

4. poglavlje

I Zazie bježi od okupljene gomile i kreće prema gradu. Nailazi na veliku aveniju u kojoj se nalazi stanica metroa. Nailazi zatvoren ulaz i počinje plakati. Neki tip joj se obraća. On kao da je ispao iz kakvog slapsticka - tanki brčići, polucilindar, odijelo i štap. Zazie odmah dolazi k sebi i počinje razmišljati o tome što bi mogla užicati od njega. Odmah joj padaju na pamet američke traperice, ali za početak se zadovoljava caco-calom. Nakon što su se okrijepili, odlaze na buvljak da potraže traperice za Zazie. Uskoro nailaze na pravog prodavača s robom koju traže. Njen pratilac odmah ima i priču za prodavača o tome kako je dijete siroče bez majke, čime zavrijeđuje Zazieno divljenje. Nakon kraćeg brbljanja, tip plaća traperice i oni odlaze. Paket s trapericama je on, međutim, uzeo sa sobom, što se Zazie uopće ne sviđa, pošto je ona htjela zdimiti sa trapericama. Njih dvoje odlaze jesti - Zazie je počistila porciju školjki i nakon toga pomfrit, a tip čašu vina sa šećerom. Zazie se osjeća bolje, sita je i zadovoljna. Nakon jela počinje tipu slagati priču o svojim roditeljima, o tome kako je njena mati njenome ocu rascopala lubanju satarom i kako je ona čak svjedočila pred sudom bez prisustva javnosti.

Radnja se kreće i dalje brzim tempom, ali mi je ovo poglavlje malo slabije od prethodnog - str. 35 - 43, ocjena - 8.3.

srijeda, 15. kolovoza 2012.

Talking Heads - "Fear of Music" (1979.)

Aktuelna top-lista

Ovo je treći studijski album američkog new wave banda.

1. "I Zimbra" - 3:09 - sjajan ritam, fina stvar - 7.5

2. "Mind" - 4:13 - lagana, opuštena stvar, solidno - 7.0

3. "Paper" - 2:39 - nekako bez veze - 5.5

4. "Cities" - 4:10 - sasvim solidno - 6.5

5. "Life During Wartime" - 3:41 - klasika, jedna od njihovih najboljih pjesama - 9.5

6. "Memories Can't Wait" - 3:30 - na početku malko liče na Zeppeline, ali samo prvih nekoliko sekundi; jako dobra stvar - 8.5

7. "Air" - 3:34 - ovo opet vuče na početku na Bowie-ja, kasnije se gubi malo u elektronici, solidno - 7.0

8. "Heaven" - 4:01 - okorjelim obožavateljima je ova stvar vjerojatno grozna, jer je za njih totalno netipična, ali je meni genijalna - 9.5

9. "Animals" - 3:30 - slabija stvar - ritam je poprilično iritantan, agresivan, a sastavljena je od nekoliko djelova koji djeluju nekako skrpani u cjelini - 6.5

10. "Electric Guitar" - 3:03 - definitivno jedna od najslabijih stvari, sve zvuči raštimano, možda s namjerom, ali mi se sve skupa nekako vuče - 6.0

11. "Drugs" - 5:10 - kako već naslov daje naslutiti, psihodelija; zvučni efekti, ponavljanje minijaturnih motiva na gitari, dosta efekata i šumova, sasvim OK - 8.0

Ocjena albuma - 7.41.

David Bowie - "The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars" (1972.)

Aktuelna top-lista

1. "Five Years" - 4:44 - uz gudačku pratnju pjesma zvuči kao da je ispala iz nekog musicala - 7.5

2. "Soul Love" - 3:33 - slično kao prva stvar, samo su ovdje puhači, ali za nijansu slabija - 7.0

3. "Moonage Daydream" - 4:35 - svega pomalo ima - rock-zvuk, ali i musical-ugođaj - 6.5

4. "Starman" - 4:13 - jednostavna balada, ali je kult i jedna od najpoznatijih stvari glam-rocka; akustična gitara genijalno zvuči - 9.0

5. "It Ain't Easy" (Ron Davies) - 3:00 - pjesmica, zvuči poput dječje pjesme, osrednje - 6.0

6. "Lady Stardust" - 3:20 - zvuči pompozno s napucanom klavirskom pratnjom, kao da je napisana za Eltona Johna - 6.5

7. "Star" - 2:50 - i ovo je nekako teatralno, s tom razlikom da se ovdje još čuju i gitare - 6.0

8. "Hang On to Yourself" - 2:40 - brža stvar, sasvim solidno - 7.0

9. "Ziggy Stardust" - 3:13 - genijalan riff na početku, klasična rock-stvar - 9.5

10. "Suffragette City" - 3:25 - još jedna Bowieva klasična stvar - 8.0

11. "Rock 'n' Roll Suicide" - 3:00 - ovdje ima svega - akustična gitara na početku i lagani ritam, kasnije dolaze duhači i normalan rock-sound, usto dosta drame; sve u svemu, fino funkcionira - 7.5

Ocjena albuma - 7.32.

BULGAKOV, Mihail Afanasijevič - "Majstor i Margarita" ("Мастер и Маргарита") (3)

Top-lista literatura

Prethodni, 2. dio

3. poglavlje

Profesor je gotov s pričom. Njegova dvojica slušalaca nisu ni primjetili da je već pala večer i da su ovu priču, po svemu sudeći, slušali nekoliko sati. Berlioz je uvjeren da je profesor načisto poludio i želi obavjestiti miliciju. Profesor ga zapanjuje time što o njemu zna i najsitnije pojedinosti (da ima ujaka u Kijevu). Kod tramvajske pruge, Berlioz se je, želeći izbjeći tramvaj, poskliznuo, izletio na tračnice, a tramvaj mu je odrubio glavu.

Otkačena priča se nastavlja nakon ekskursa u prethodnom poglavlju. Str. 39 - 43, ocjena - 9.0

4. poglavlje

Vidjevši Berlioza kako je doslovno izgubio glavu, Bezdomni je totalno izgubljen. Odlazi do mjesta nesreće i čuje prolaznike kako spominju Anušku i njeno proliveno ulje, zbog koga se je Berlioz poskliznuo i podletio pod tramvaj. To ga podsjeća na profesorovu priču, i on se vraća u park. Profesor se pravi da ne govori ruski, a pored njega je i visoki, mršavi čovjek obučen kao džokej. Treći u grupi je veliki crni mačak. Sva trojica bježe sa mjesta nesreće, a Bezdomni ih slijedi. Jednog po jednog, međutim, gubi u gužvi - mršavko uskače u autobus, a mačak ulazi u tramvaj. Izbacuju ga iz tramvaja, a on se hvata za ručku tramvaja i tako se vozi. Preostao je još jedino profesor - Bezdomni ga slijedi, a potjera se dešava vrtoglavom brzinom. Bezdomni na kraju gubi profesora, ali mu nešto govori da se on nalazi u jednom stanu u obližnjoj zgradi. Na vratima stana otvara mu djevojčica, a on ulazi u kupatilo, gdje zatječe jednu ženu pri kupanju. U stanu Bezdomni uzima svijeću i papirnatu ikonu. Nakon toga, osjećaj mu govori da je profesor skočio u rijeku Moskvu. On odlaže odjeću kod nekog beskućnika i skače u rijeku. Voda je ledena i on jedva spašava živu glavu. Beskućnik je, naravno, zbrisao s njegovom odjećom i ostavio mu samo gaće i košulju. On se oblači u tu ostavljenu odjeću i ide kroz grad, ali se ljudi počinju obazirati za njim. On odlučuje sići s bulevara i šunja se manjim uličicama, dok ga posvuda prati muzika iz "Onjegina".

Totalno otkačeni, urnebesni razvoj događaja, dosada kulminacija radnje, genijalno - str. 44 - 49, ocjena - 9.3.

Nastavak, 4. dio ...

Stranglers - "Aural Sculpture" (1984.)

Aktuelna top-lista

1. "Ice Queen" - 4:01 - klavijature malo nerviraju, poprilično monotono, ali fini zvuk - 7.0

2. "Skin Deep" - 3:53 - jedan od njihovih hitova, stvarno dobra stvar; klavijature i bubnjevi kao iz ritam-mašine zvuče sintetički, ali sasvim OK - 8.0

3. "Let Me Down Easy" - 4:10 - i ovo je bio neki manji hit, ako se ne varam, ali tako vuče na pop i tako je banalna stvar da je to poprilično bljutavo - 6.0

4. "No Mercy" - 3:38 - zvuči dosta jeftino sa sintesajzerom i monotonim bubnjevima, ali ipak malo bolje od toga - 6.5

5. "North Winds" - 4:03 - fini sjetni ugođaj, malo bezvezni solo, ali dosta dobro - 7.5

6. "Uptown" - 2:57 - izvjesna promjena zvuka na početku, ali se poslije gubi u nekim eksperimentima - 6.5

7. "Punch & Judy" - 3:46 - eksperimentiranje sa puhačima, zvuk djeluje izvještačeno - 5.5

8. "Spain" - 4:13 - sasvim solidno, iako pri prvom slušanju zvuče poput ljetnog hita - 7.0.

9. "Laughing" - 4:12 - jednostavna, ali sasvim OK - 6.5

10. "Souls" - 2:41 - u ovoj pjesmi mi je teško naći nešto što mi ne bi govorilo da se radi o jeftinom pjesmuljku - 5.5

11. "Mad Hatter" - 4:00 - ovo je trash, ali bez šarma trasha; grozno, pogotovo a capella pjevanje - 4.0

Ocjena albuma - 6.36.

utorak, 14. kolovoza 2012.

U2 - "The Joshua Tree" (1987.)

Aktuelna top-lista



Ovo je peti album irskoga banda iz 1987. godine. Nekad sam ovaj album obožavao, ali - da budem iskren - moje sjećanje ne seže dalje od prve tri stvari ...

1. "Where the Streets Have No Name" - 5:38 - dugi, polagani intro na gitari, nakon toga melodija u pjevanju i genijalno odsvirana gitara, sjajna stvar - 9.0

2. "I Still Haven't Found What I'm Looking For" - 4:38 - ove prve tri stvari su udarne i teško ih je posložiti u neki poredak, ali mi je ova ipak najljepša od njih - 10.0

3. "With or Without You" - 4:56 - nije daleko od prethodne, isto tako genijalna stvar - 9.5

4. "Bullet the Blue Sky" - 4:32 - bubnjevi su na početku sjajni, pjesma ima specifičan dramatičan ugođaj, ali je slabija od prethodnih - 8.0

5. "Running to Stand Still" - 4:18 - lagana promjena, na početku blues-gitara, kasnije na tragu prethodnih, ali refren zamara ("la-la-la ...") - 7.5

6. "Red Hill Mining Town" - 4:54 - nivo lagano pada, ovo je osrednja stvar - 7.0

7. "In God's Country" - 2:57 - ovu stvar izvlači gitara i kombinacija glasa koji nosi melodiju i solo-gitare koja istovremeno nosi vlastitu melodiju i daje luđački ritam - 7.5

8. "Trip Through Your Wires" - 3:33 - usna harmonika na početku, nešto na country ili blues, ali se to poslije razvodnjava, pogotovo dosta banalnim stihovima - 6.0

9. "One Tree Hill" - 5:23 - ovo paćeničko pjevanje mi definitivno počinje ići na živce; isforsirano i pomalo preseravanje - 6.5

10. "Exit" - 4:13 - pomalo eksperimentalno, česte promjene ritma, kompleksnija struktura, bolej nego prethodne - 7.0

11. "Mothers of the Disappeared" - 5:12 - čudna mješavina - album je inspiriran Amerikom, ali ovdje probijaju irski motivi, koji u izvedbi opet zvuče pomalo indijski - sve u svemu, od svega pomalo, ali je sasvim OK - 7.5

Ocjena albuma - 7.77.

Portugal. The Man - "American Ghetto" (2010.)

Aktuelna top-lista

1. "The Dead Dog" – 3:14 - lagani ritam, malo elektronike i gitare, podsjeća me izdaljega na Beatlese" - fina stvar - 8.0

2. "Break" – 0:58 - manje-više šum, bez ocjene

3. "60 Years" – 4:13 - nije loše, ali na istom tragu kao prva stvar, glavni motiv je jako sličan, u refrenu varijacija, usto malo psihodelijskih elemenata (igranje sa zvukom) - 7.0

4. "All My People" – 3:12 - ova stvar je drugačija od prethodnih, ali i slabija, višeglasno pjevanje, polagani ritam - 6.0

5. "1000 Years" – 2:52 - elektronika, pjevanje u falsetu, svaka stvar je slabija od prethodne do sada - 5.5

6. "Fantastic Pace" – 3:42 - ipak ide nabolje - ne puno, ali ipak ... zvuči kao Beatlesi u kasnim fazama, fina, kompleksna stvar, dosta eksperimentiranja sa šumovima i klavijaturama - 7.5

7. "The Pushers Party" – 4:23 - psihodelični elementi, preplitanje glasova u laganom ritmu, zvuči kao r'n'b, usto gitare, stvar je OK - 6.5

8. "Do What We Do" – 3:27 - glup refren, koji je zapravo cijela pjesma, malo pjevanja s pratećim vokalom, zasada najslabija stvar - 5.0

9. "Just a Fool" – 3:05 - malo bolja od prethodne, ali ne baš puno; stvar je jednostavno u tome da su sve stvari na albumu zapravo varijacije jednog te istog tripa - 6.0

10. "Some Men" – 3:31 - isti ritam kao i prije - usporeno, otegnuto, s elektroničkim efektima - 6.5

11. "When the War Ends" – 3:30 - malo drugačija stvar, ali ne jako - 7.0

Ocjena albuma - 6.50.

nedjelja, 12. kolovoza 2012.

Bob Dylan - "Freewheelin' Bob Dylan" (1963.)

Aktuelna top-lista

Ovo je drugi album Boba Dylana, ali zapravo prvi vlastiti, pošto su na njegovom prvom albumu bili - osim dvije stvari - samo coveri tuđih stvari.

1. "Blowin' in the Wind" – 2:48 - apsolutna klasika - 9.5

2. "Girl from the North Country" – 3:22 - krasna balada - 8.0

3. "Masters of War" – 4:34 - ultimativna antiratna pjesma - 10.0

4. "Down the Highway" – 3:27 - solidan, jednostavan blues - 7.0

5. "Bob Dylan's Blues" – 2:23 - jednostavna country-pjesma - akustična gitara, glas i usna harmonika - 6.5

6. "A Hard Rain's a-Gonna Fall" – 6:55 - jako lijepa stvar, skoro je poznatija verzija od Roxy Musica od ovoga originala - 8.5

7. "Don't Think Twice, It's All Right" – 3:40 - sjajna balada - 8.5

8. "Bob Dylan's Dream" – 5:03 - u ovom kontekstu je ovo jedna od slabijih stvari - 7.0

9. "Oxford Town" – 1:50 - zezalica, ali slabo - 6.0

10. "Talkin' World War III Blues" – 6:28 - sjajna zezalica - 7.5

11. "Corrina, Corrina" (Traditional) – 2:44 - obrada, ništa posebno - 6.0

12. "Honey, Just Allow Me One More Chance" (Dylan, Henry Thomas) – 2:01 - fina, vesela stvar - 6.5

13. "I Shall Be Free" – 4:49 - vickasti tekst, dosta dobro - 7.5.

Ocjena albuma - 7.58.

Novosti iz maloga vrta - 2012-08-12

Paradajz je, zahvaljujući idealnoj kombinaciji sunca i kiše, u ovih zadnjih nekoliko dana porastao do impozantne veličine. Donje grane sam malo iščistio, kako bi za biljke u donjoj etaži bilo nešto zraka.

Ovoga puta još jedna slika paradajza - kako izgleda, ipak će biti i nešto ploda - prvi cvjetovi se pokazuju, što je dobar znak. Zasada su to još samo pupoljci, ali ipak se kreće ...

Ova keleraba je naglo porasla u posljednjih nekoliko dana - lišće je stvarno impozantno, a u dnu se već formira gomolj, pa se nadam da će uskoro biti i ploda.

I kineski kupus fino napreduje. Ovih nekoliko sadnica sam prenio u zasebnu posudicu i to je biljkama, kako izgleda, sjajno prijalo.

I na paprici se, kao i na paradajzu, pokazuju prvi pupoljci. Za obje vrste sam mislio da sam okasnio sa sadnjom, ali nadam se da će ova priča ipak doći do jednog sretnog kraja.

Novosti iz velikog vrta - 2012-08-06

Evo nekoliko slika iz velikoga vrta od prošlog ponedjeljka. Obično sam stavljao po pet slika u ove preglede, ali zbog vremena (jaka kiša) nisam stigao napraviti više od četiri:

Mungo-grah je dobro krenuo, sjeme je lijepo klijalo, uspjelo je i sa rasadom, ali se je činilo da će, osim umjetničkog dojma, biti malo koristi. Sad se ipak čini da će od svega i biti nekoga ploda, jer se je formiralo nekoliko mahuna, koji više liče na čičak negoli na mahune, pa se mogu nadati da će biti i nešto sjemena.

Bob fino raste, bilo je cvjetova, a sad su tu i prve mahune. Njih još neću brati, dok još malo bolje ne sazriju, jer ih ima relativno malo, pa ću ih ostaviti za sjeme za iduću godinu.

Bundeve su posađene ekstra, izvan vrta, direktno na kompostu, pa zbog toga su i izrasle ovako bogato. Cvjetova ima puno, a za dalje ćemo vidjeti.

Nakon što sam pokazao nekoliko slika, koje mi ostavljaju nadu u buduće plodove, evo i jedne sa sadašnjim plodovima - mahune su se sjajno pokazale i ovdje se vidi da su grmovi puni plodova. Nadam se da će se tako nastaviti još neko vrijeme ...

Creedence Clearwater Revival - "Cosmo's Factory" (1970.)

Aktuelna top-lista

Peti studijski album banda, koji je u tih nekoliko godina (1968. - 70.) napravio šest albuma s gomilom hitova, od kojih je na ovom albumu vjerojatno najviše.

1. "Ramble Tamble" – 7:09 - duga, pomalo monotona stvar - 7.0

2. "Before You Accuse Me" (Ellas McDaniel) – 3:24 - obrada blues-klasika, njihov specijalni touch pritom mi se baš i ne dopada - 6.5

3. "Travelin' Band" – 2:07 - klasična r'n'r stvar, ništa posebno - 7.0

4. "Ooby Dooby" (Wade Moore, Dick Penner) – 2:05 - obrada r'n'r klasika, zvuči dosta loše - 5.0

5. "Lookin' Out My Back Door" – 2:31 - originalni sound, dosta dobra stvar - 8.0

6. "Run Through the Jungle" – 3:09 - tipičan sound banda, jako dobra stvar - 8.5

7. "Up Around the Bend" – 2:40 - i dalje visoki nivo - 8.0

8. "My Baby Left Me" (Arthur Crudup) – 2:17 - obrada još jednog r'n'r standarda, zvuče poput Elvisa, ali slabije - 6.0

9. "Who'll Stop the Rain" – 2:28 - krasna stvar - 9.5

10. "I Heard It Through the Grapevine" (Norman Whitfield, Barrett Strong) – 11:05 - obrada pjesme Marvina Gaya, soul-klasik, ali nije na tom nivou, a i definitivno predugačka - 8.0

11. "Long as I Can See the Light" – 3:33 - krasna balada - 9.0

Ocjena albuma - 7.50.

Bob Dylan - "John Wesley Harding" (1967.)

Aktuelna top-lista

Osmi studijski album Boba Dylana iz 1967. godine.

1. "John Wesley Harding" – 2:58 - lijepa outlaw-balada - 7.5

2. "As I Went Out One Morning" – 2:49 - lirska balada, solidna stvar - 7.0

3. "I Dreamed I Saw St. Augustine" – 3:53 - religiozni touch, tako-tako - 7.0

4. "All Along the Watchtower" – 2:31 - klasika, izvodili su je mnogi poslije toga, između ostalog Jimmy Hendrix i U2 - 9.0

5. "The Ballad of Frankie Lee and Judas Priest" – 5:35 - duga outlaw-balada sa sjajnim stihovima - 9.5

6. "Drifter's Escape" – 2:52 - slabija stvar, Dylanov glas je koma - 6.5

7. "Dear Landlord" – 3:16 - sasvim netipično, uz klavirsku pratnju, zvuči poput šlagera - 5.5

8. "I Am a Lonesome Hobo" – 3:19 - fina balada - 7.0

9. "I Pity the Poor Immigrant" – 4:12 - slabija balada - 6.5

10. "The Wicked Messenger" – 2:02 - poprilično zbrkana stvar, Dylanov glas je uvijek pomalo iritantan, ali ovdje posebno - 6.0

11. "Down Along the Cove" – 2:23 - najslabija stvar na albumu, bez veze - 5.0

12. "I'll Be Your Baby Tonight" – 2:34 - country-klasika, izvođena x puta od strane raznoraznih izvođača - 8.0.

Ocjena albuma - 7.04.

subota, 11. kolovoza 2012.

Doors, The - "Waiting for the Sun" (1968.)

Aktuelna top-lista

Ovo je treći od šest studijskih albuma banda, iz 1968. godine.

1. "Hello, I Love You" – 2:14 - ova je pjesma bila hit, dospjela je čak i na prvo mjesto na top-listama, ali meni je osrednja stvar - 7.0

2. "Love Street" – 2:53 - B-strana singla, u sličnom tonu kao i prva, za njihova mjerila izuzetno mekano - 7.5

3. "Not to Touch the Earth" – 3:56 - ovo je već puno bliže njihovom zvuku - psihodelija, sjajne orgulje i mračni tonovi - 8.0

4. "Summer's Almost Gone" – 3:22 - fina, sjetna balada - 8.0

5. "Wintertime Love" – 1:54 - dosta nategnuto, slabija nego prethodne - 6.0

6. "The Unknown Soldier" – 3:23 - anti-ratna pjesma, mračan zvuk, jaka poruka - 8.5

7. "Spanish Caravan" – 3:03 - klasična gitara na početku (motiv "posuđen" od Albeniza), ali kasnije prelazi u banalno - 6.5

8. "My Wild Love" – 3:01 - inspirirano crnačkim spirituals-ima, pjesma ima neku divlju snagu, dosta dobra stvar - 7.5

9. "We Could Be So Good Together" – 2:26 - tipični filler, slabo - 6.0

10. "Yes, the River Knows" – 2:36 - banalno, grozno - 5.0

11. "Five to One" – 4:26 - stvar vuče na blues, dosta divlja, jako dobra pjesma - 9.0.

Ocjena albuma - 7.18.

Roxy Music - "For Your Pleasure" (1973.)

Aktuelna top-lista

Drugi album britanskog glam-rock banda iz 1973. godine, nakon koga je Brian Eno otišao iz banda i posvetio se solo-karijeri. Sve pjesme je napisao Brian Ferry.

1. "Do the Strand" – 4:04 - dosta dobra stvar, nalazi se, ako se ne varam, i na njihovim "Best of"-albumima, fina kombinacija i bogat zvuk, ima tu i trubača i klavijatura - 8.0.

2. "Beauty Queen" – 4:41 - nešto kao zezanje na račun šlagera, mada mi Ferry sa svojim nastupom i glamuroznim nastupima tamo negdje i spada - 6.5

3. "Strictly Confidential" – 3:48 - lagani ritam, razvučeno - 6.0.

4. "Editions of You" – 3:51 - solidna stvar, ali su sintisajzeri iritantni - 7.0

5. "In Every Dream Home a Heartache" – 5:29 - lijepa stvar, psihodelija - 8.5

6. "The Bogus Man" – 9:20 - i ovo je psihodelija, zvuči poput dječje pjesmice, dosta dugačka - 7.5

7. "Grey Lagoons" – 4:13 - prosječna stvar, improvizacija je malo bez veze - 6.5.

8. "For Your Pleasure" – 6:51 - psihodelični zvuk, udaraljke, klavijature, ponavljanje prerađenog akorda na klaviru ima skoro hipnotički učinak - 7.0.

Ocjena albuma - 7.13.

četvrtak, 9. kolovoza 2012.

Verve - "Urban Hymns" (1997.)


Aktuelna top-lista

Treći album brit-pop banda "Verve" iz 1997. godine je i njihov najbolji album:

1. "Bitter Sweet Symphony" – 5:58 - monumentalna stvar, ali isto tako predmet sudske tužbe, koja je imala za posljedicu da su autorska prava za pjesmu otišla na Micka Jaggera i Keitha Richardsa. Verve je, naime, u uvodu koristio sample gudača iz pjesme Stonesa "The Last Time". Inače, stvar je izuzetno dobra - tu su već spomenuti gudački aranžmani, ali i dosta psihodelijskih elemenata - višeglasno pjevanje, klavijature; sve u svemu, jako dobro - 9.5.

2. "Sonnet" – 4:21 - fina kombinacija električnih i akustičnih gitara, lijepa pjesma - 7.5

3. "The Rolling People" – 7:01 - Ovo je malo žešća stvar, u kojoj zvuče kao "Oasis", malo slabija od prethodnih - 6.5.

4. "The Drugs Don't Work" – 5:05 - divna balada - 8.5

5. "Catching the Butterfly" – 6:26 - poprilična psihodelija, uz dosta ponavljanja - 6.0

6. "Neon Wilderness" – 2:37 - višeglasno pjevanje, elektronika - zvuk poput Pink Floyda - 6.5

7. "Space and Time" – 5:36 - slabija stvar, zvuče kao "Simple Minds" - 5.5

8. "Weeping Willow" – 4:49 - razvučeno, poprilično natrpano - 6.5

9. "Lucky Man" – 4:53 - lijepa balada - 8.0

10. "One Day" – 5:03 - polagana, opuštena stvar - 7.5

11. "This Time" – 3:50 - poprilično monotono - 6.5

12. "Velvet Morning" – 4:57 - solidna stvar - 7.0

13. "Come On" - 6:38 - nabrijana, žešća stvar, ništa posebno, ali više nego solidno - 7.5

14. "Deep Freeze" - 2:15 - eksperimentalna stvar na kraju - elektronika, šumovi, lagano i opuštajuće - 7.0

Ocjena albuma - 7.14.

Love - "Forever Changes" (1967.)


Aktualna top-lista

Treći album kalifornijske grupe "Love", okupljene oko gitariste i pjevača Arthura Lee-ja, smatra se njihovim najboljim albumom i redovito se uvrštava u top-liste albuma svim vremena.

1. "Alone Again Or" – 3:16 - klasična gitara, meksikanski ritam, mariachi-trube, gudači - dosta dobra stvar, ali malo pretrpanog zvuka - 7.0

2. "A House Is Not a Motel" – 3:31 - akustična gitara, fina, nostalgična stvar - 8.0

3. "Andmoreagain" – 3:18 - slatkasto, pogotovo gudači - 6.0

4. "The Daily Planet" – 3:30 - akustične gitare, beat-ritam, lagani psihodelijski prizvuk - 6.5

5. "Old Man" – 3:02 - vuče na folk, osrednje - 6.0

6. "The Red Telephone" – 4:46 - malo jači psihodelijski elementi - višeglasno pjevanje, polagani ritam, klavijature nalik na čembalo - 7.5

7. "Maybe the People Would Be the Times or Between Clark and Hilldale" – 3:34 - duhači, latino-ritmovi, opuštena stvar - 6.5

8. "Live and Let Live" – 5:26 - isforsirano, mrcvarenje ritma - 5.5

9. "The Good Humor Man He Sees Everything Like This" – 3:08 - u ovoj stvari ima svega i svačega - trubači, gudači, zvuk nešto između engleskog folka i renesansnog pjevanja, ali stvar zvuči dosta dobro - 7.0

10. "Bummer in the Summer" – 2:24 - u Dylanovom stilu, tako-tako - 6.5

11. "You Set the Scene" – 6:56 - beat-ritam uz gudačku pratnju - 7.0

Ocjena albuma - 6.68.

srijeda, 8. kolovoza 2012.

ATWOOD, Margaret - "Sluškinjina priča" ("The Handmaid’s Tale") (1)

Top-lista

Ovo je roman kanadske spisateljice Margaet Atwood iz 1985. godine. Roman je dobio nekoliko nagrada, između ostalih i Booker Prize 1986. godine. Čitam ga u srpskom prevodu, Lagunino izdanje.

1. poglavlje

Roman je pisan u prvom licu, a o našoj junakinji ne doznajemo mnogo - doznajemo da se je isprva bila smještena u jednoj sportskoj dvorani, u kojoj spavaju samo žene. Žene su u toj dvorani poput zatvorenica - njihovi kreveti su razdvojeni toliko da po noći ne mogu razgovarati, njihove čuvarice - koje zovu Tetkama - hodaju po spavaonici naoružane električnim štapovima za stoku, a čitava dvorana i rugby-igralište napolju (oko koga smiju, dvije po dvije, dvaput dnevno šetati) su ograđeni bodljikavom žicom, ispred koje su smješteni čuvari, specijalno odabrani vojnici (vojnike zovu Anđelima).

Samo dvije stranice, a gomila informacija - ove dvije stranice su poput uvoda u kakvom SF-filmu: daju se pravila igre, daje se kompletna slika koju je spisateljica razvila kao mjesto radnje, ali je to poprilično fragmentarno i tek će se s vremenom polako popunjavati poput slagalice s 1000 dijelova. Str. 11 - 12, ocjena - 7.8.

2. poglavlje

Mjesto radnje se mijenja - naša junakinja je sada u jednoj privatnoj kući. U njenoj sobi je uklonjeno sve čime bi ona eventualno mogla napraviti samoubistvo. Doznajemo da pripada kasti Služavki i da je njihova uniforma duga crvena haljina i bijela kapa. Osim njih, doznajemo da postoji i kasta Marti - Marte su sluškinje za grublje kućanske poslove i njihova odjeća je zelene boje. Marta u novoj kući naše junakinje se zove Rita. Indirektno doznajemo da Sluškinje imaju društvenu funkciju rađanja, te da zbog toga rade lakše kućanske poslove. Zbog tih njihovih privilegija, Marte izbjegavaju kontakte sa Sluškinjama, a naša junakinja žudi s razgovorom, pa je manje-više prisiljena prisluškivati razgovor Marti. Doznajemo da je ona nekada bila udana - njen muž se je zvao Luke. Jedan od poslova koje Sluškinje obavljaju je i kupovina, a to je u ovome društvu regulirano bonovima.

Slika postaje sve punija i jasnija, ali je čudno da jedan roman iz sredine 80-tih (Reganova era u SAD-u) budućnost te države vidi u planskoj ekonomiji socijalističkog tipa (bonovi). Str. 15 - 20, ocjena - 8.0.

ponedjeljak, 6. kolovoza 2012.

Gang of Four - "Solid Gold" (1981.)

Aktuelna top-lista 2012. god.

Ovo je drugi album britanskoga banda.

1. "Paralysed" (Andy Gill, King) - 3:22 - sjajna ritam-sekcija, posebno bas-gitara, česte promjene ritma - 8.5.

2. "What We All Want" - 4:59 - apsolutni hit i genijalna stvar - 10.0.

3. "Why Theory?" (Lyrics: Gill/King) - 2:33 - sjajna atmosfera, rastrzana stvar - 7.5

4. "If I Could Keep It for Myself" - 4:09 - rastrzano, neurotično, kompleksni pjevački dio (višeglasno) - 7.0.

5. "Outside the Trains Don't Run on Time" - 3:19 - sve se nekako počinje ponavljati; stvar zvuči pomalo kao pamflet - 6.0

6. "Cheeseburger" (Lyrics: Gill/King) - 4:05 - poprilično originalna stvar s kompleksnim višeglasnim pjevanjem i umontiranim šumovima - 8.0

7. "The Republic" (Music: Gill) 3:21 - zvuči pomalo maniristički, bez puno žara - 6.5

8. "In the Ditch" - 4:22 - osrednja stvar, pomalo konfuzna - 6.0

9. "A Hole in the Wallet" (Music: Gill) - 4:05 - stvar vuče na pop, zvuči dosta pliće od ostalih stvari - 6.5

10. "He'd Send in the Army" (Lyrics: Gill/King) 4:28 - dugi uvod, ima dosta sličnih stvari na albumu - 7.0.

Ocjena albuma - 7.30.

Dire Straits - "Dire Straits" (1978.)

Aktuelna top-lista za 2012. god.

Prvi album engleskog banda oko Marka Knopflera iz 1978. godine.

1. "Down to the Waterline" – 3:55 - eksponirana solo-gitara (kao, uostalom, i u najvećem dijelu drugih stvari na albumu), vuče na western - 7.0

2. "Water of Love" – 5:23 - akustične gitare, poprilično plitka balada - 6.5

3. "Setting Me Up" – 3:18 - country-stvar, osrednje - 5.5

4. "Six Blade Knife" – 4:10 - lagani ritam, forsirana i pretjerana solaža - 5.0

5. "Southbound Again" – 2:58 - nešto brža stvar od prethodne, ali isto tako isprazna, s beskrajno dugima solažama, dok se tekst svodi manje-više na refren - 5.5

6. "Sultans of Swing" – 5:47 - hit i najbolja stvar na albumu, a i stihovi su daleko iznad njihovog prosječnog nivoa - 9.0

7. "In the Gallery" – 6:16 - opuštena, isprazna stvar - 6.0

8. "Wild West End" – 4:42 - western-balada, osrednje - 6.0

9. "Lions" – 5:05 - solaže do besvjesti, tipični filler - 5.5

Ocjena albuma - 6.22.


Simon & Garfunkel - "Bridge Over Troubled Water" (1970.)

Aktuelna top-lista za 2012. god.

Peti i posljednji album ovoga dueta iz druge polovice 60-tih i po mnogima njihov najbolji album.

1. "Bridge Over Troubled Water" - 4:52 - lijepa stvar, vuče na gospel, za mrvicu preslatka sa gudačima i orkestralnim zvukom - 8.0

2. "El Condor Pasa (If I Could)" (Daniel Alomía Robles, lyrics by Paul Simon) - 3:06 - melodija je divna, ali se u međuvremenu totalno izlizala - 7.5

3. "Cecilia" - 2:55 - fina zezalica - 8.5

4. "Keep the Customer Satisfied" - 2:33 - lagani swing-ritam, dosta slabo, stihovi mi zvuče totalno konfuzno - 5.0

5. "So Long, Frank Lloyd Wright" - 3:41 - fina, lagana stvar - 6.5

6. "The Boxer" - 5:08 - jedan od njihovih najvećih hitova, i sad mi još uvijek sjajno zvuči - 8.5

7. "Baby Driver" - 3:14 - osrednja pjesmica - 5.5

8. "The Only Living Boy in New York" - 3:58 - lijepa balada sa finim stihovima - 7.0

9. "Why Don't You Write Me" - 2:45 - pop-pjesmica, nešto kao reggae-ritam - 6.0

10. "Bye Bye Love" (live recording) - 2:55 - obrada klasika iz 50-tih, osrednja izvedba - 6.5

11. "Song for the Asking" - 1:39 - solidna balada - 6.5

Ocjena albuma - 6.86.

petak, 3. kolovoza 2012.

Top-lista albuma za 2012. godinu

Ovo je aktuelna top-lista albuma. Učinila mi se neophodna zato što je ona stara koncentrirala na jako uskom području, pa su razlike među ocjenama većine albuma postale minimalne. Osim toga, i ocjene pojedinih pjesama su bile stisnute na djelić punoga raspona ocjena, pa se razlike nisu skoro ni vidjele. U ovome novome ciklusu ću se truditi da prosjek ocjena albuma bude negdje između 5.0 i 6.0, a da raspodjela ocjena pjesama bude u jednoj lijepoj statističkoj raspodjeli između 1.0 i 10.0.

Top-lista:

7.95
- Clash, The - "London Calling" (1979.)

7.83
- Beatles, The - "Sgt. Pepper's Hearts Club Band" (1967.)

7.78
- Led Zeppelin - "Led Zeppelin 2" (1969.)

7.77
- U2 - "The Joshua Tree" (1987.)

7.70
- Bob MARLEY - "Exodus" (1977.)

7.69
- Talking Heads - "Remain in Light" (1980.)

7.65
- Rolling Stones, The - "Sticky Fingers" (1971.)

7.60
- Violent Femmes - "Violent Femmes" (1983.)

7.59
- Doors, The - "The Doors" (1967.)

7.58
- Bob Dylan - "Freewheelin' Bob Dylan" (1963.)

7.56
- Led Zeppelin - "Led Zeppelin 1" (1969.)

7.55
- Chapman, Tracy - "Tracy Chapman" (1988.)
- Cohen, Leonard - "Songs of Leonard Cohen" (1967.)

7.50
- Creedende Clearwater Revival - "Cosmo's Factory" (1970.)
- Ekatarina Velika - "S' vetrom uz lice" (1986.)

7.45
- Belle & Sebastian - "If You're Feeling Sinister" (1996.)
- Doors, The - "L. A. Woman" (1971.)
- U2 - "War" (1983.)

7.44
- Haustor - "Haustor" (1981.)
- Rolling Stones - "Let It Bleed" (1969.)

7.43
- Janis Joplin - "Cheap Thrills" (1968.)

7.42
- R.E.M. - "Automatic for the People" (1992.)

7.41
- Električni orgazam - "Električni orgazam" (1981.)
- Talking Heads - "Fear of Music" (1979.)

7.40
- Neil Young - "Harvest" (1974.)
- U2 - "The Unforgettable Fire" (1984.)

7.39
- Clash, The - "The Clash" (1977.)

7.36
- Doors, The - "Morrison Hotel" (1970.)

7.32
- David Bowie - "The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars" (1972.)

7.30
- Gang of Four - "Solid Gold" (1981.)

7.29
- Beatles, The - "Help!"

7.27
- Donovan - "A Gift of Flower to the Garden" (1967.)

7.25
- Doors, The - "Strange Days" (1967.)
- Echo & the Bunnymen - "Crocodiles" (1980.)

7.23
- Talking Heads - "More Songs About Buildings and Food (1978.)

7.22
- Atomsko sklonište - "U vremenu horoskopa" (1980.)

7.18
- Doors, The - "Waiting for the Sun" (1968.)
- Police - "Syncronicity" (1983.)
- Talking Heads - "Talking Heads 77" (1977.)

7.15
- Clapton, Eric - "461 Ocean Boulevard" (1974.)

7.14
- Verve - "Urban Hymns" (1997.)

7.13
- Roxy Music - "For Your Pleasure" (1973.)

7.09
- Nick Drake - "Pink Moon" (1972.)

7.04
- Bob Dylan - "John Wesley Harding" (1967.)

6.95
Talking Heads - "Naked" (1988.)

6.93
- Dead Kennedys - "Fresh Fruit for Rotten Vegetables" (1980.)

6.91
- Wilco - "Yankee Hotel Foxtrot" (2002.)

6.88
- Simon & Garfunkel - "Parsley, Sage, Rosemary and Thyme" (1966.)

6.86
- Simon & Garfunkel - "Bridge Over Troubled Water" (1970.)

6.77
- U2 - "October" (1981.)

6.75
- Rolling Stones, The - "It's Only Rock'n'Roll" (1974.)

6.73
- Simon & Garfunkel - "Sounds of Silence" (1966.)

6.72
- Madness - "One Step Beyond" (1979.)

6.68
- Love - "Forever Changes" (1967.)

6.60
- Aztec Camera - "High Land, Hard Rain" (1983.)

6.50
- Portugal. The Man - "American Ghetto" (2010.)

6.46
- British Sea Power - "Valhalla Dancehall" (2011.)

6.36
- Stranglers - "Aural Sculptures" (1984.)

6.25
- Moody Blues - "On the Threshold of a Dream" (1969.)

6.22
- Dire Straits - "Dire Straits" (1978.)

6.17
- Doors, The - "The Soft Parade" (1969.)